Bure i gromovi Rijeke i Kvarnera: Odabrane pobjedničke fotografije za knjigu Milana Sijerkovića o riječkom vremenu
Aleksandar Tomulić - Bura na Bakarcu
Na natječaj je pristiglo više od 300 fotografija od 38 autora, a Borislav Božić izabrao je najbolje…
Rijeka – Odbrane su tri pobjedničke fotografije za knjigu slavnog meteorologa Milana Sijerkovića “O vremenu i klimi Rijeke i Kvarnera”. Nakon natječaja koji je proveo izdavač knjige, riječka Naklada Val, kao i tri kruga izbora, prvo mjesto osvojila je fotografija “Bura na Bakarcu” čiji je autor Aleksandar Tomulić. Fotografija Ivone Starčević “Munja iznad Rijeke” zaslužila je drugo, a “Škura bura u Bakru” Ivice Jureše treće mjesto.
Evo kako je odabir prokomentirao Borislav Božić, zadužen za finalni izbor.
Ivona Starčević – Munja iznad RIjeke
Promatrajući fotografije koje su stigle na natječaj u organizaciji Nakladničke kuće Val iz Rijeke, a za odabir fotografija koje će biti u knjizi Milana Sijerkovića O vremenu i klimi Rijeke i Kvarnera, njih više od 300 od 38 autora, sjetim se američke fotografske legende Alfreda Stieglitza. Spomenuti Stieglitz nezaobilazan je u svom primjeru strpljivoga i eksperimentu sklona autora. Naime, dobri poznavatelji njegova života i rada kažu da je satima znao stajati u mećavi i čekati povoljan trenutak kako bi napravio snimku New Yorka. Govorimo o vremenu kraja 19. i početka 20. stoljeća kada je fotografska oprema bila dosta kompleksna i nije bila jednostavna za rukovanje i transport. I s takvom opremom i strpljenjem po najvećem je nevremenu fotografirao i nama u nasljeđe ostavio fantastične prizore New Yorka toga doba.
Dakle, današnja digitalna tehnologija omogućava autorima neizmjerni komfor fotografiranja u odnosu na spomenuto Stieglitzevo vrijeme i samo je potrebno strpljenje i prepoznavanje vremenskih senzacija koje valja fotografirati. Tehnologija je dovoljno pouzdana da se skoro previše i ne moramo brinuti hoće li nam u tehničkom smislu uspjeti fotografija, već sve svoje znanje i energiju prvenstveno trebamo usmjeriti ka kreativnom aspektu. Ovo je okvir, polazište za analizu i vrednovanje prispjelih fotografija i autora, odnosno tko je od njih najbolje „uhvatio“ nevrijeme na Kvarneru. Bura je, kao svojevrsno vremensko obilježje ovoga podneblja, čest poticaj i motiv fotografiranja, a snijeg skoro da i više nije incidentna pojava, već je postao vremenska redovita prilika.
Na prvo mjesto stavio sam fotografiju Bura u Bakarcu Aleksandra Tomulića. Autor je uzgibanim i zapjenjenim morem u jednostavnoj kompozicijskoj shemi dočarao pravu hladnoću – buru i burovitost koja do kostiju probija i odjeću i tijelo. Linija horizonta je dosta visoko, što ovom prizoru i temi odgovara. Dominantna plava boja i mora i kopna pojačava osjećaj hladnoće. Kopno se diskretno nazire kroz finu bijelu izmaglicu stvorenu plesom bure po površini mora. Ne znam je li se autor smrzavao dok je hvatao ovaj prizor, ali svakako, u nama promatračima ova scena u kojoj osjećamo snažne refule bure, izaziva pravo cvokotanje.
Ivica Jureša – Škura bura u Bakru
Slična ili skoro ista atmosfera je i fotografije Škura bura u Bakru Ivice Jureše koju sam stavio na treće mjesto. Led i snijeg u primorskom kraju, tj. Kvarneru nije nam više tijekom zime nepoznanica pa smo na nju spremni svi pa i fotografi. Fotografirani prizor je u Bakru, a pogled je okrenut prema otvorenom moru. U prvom planu inventar male lučice okovan je ledom, a more i prizori dizalica u daljini djeluju poetično u finoj sfumatovskoj atmosferi. Sunce se diskretno nazire iza oblaka i začas nas može obuzeti romantičarsko osjećanje, ali nas ledeni, prvi plan vrlo brzo vraća u surovu, hladnu stvarnost. Moć slike i predstave na slici i kod Tomulića i kod Jureše ne stvaraju iluziju ljepote, već su u punoj dimenziji realiteta koji predstavljaju.
Fotografiju Munja iznad Rijeke Ivone Starčević stavio sam na drugo mjesto. Pojam munje i gromova, tih iznenadnih bljeskova i snažnih grmljavina, u nama izazivaju strahove ili najmanje nelagodu. Gromovi i munje u pravilu su znak vremenskih kataklizmi i u nama žive kao nešto što se nenadano i snažno sruči s neba na zemlju. Nešto moćno, nešto opasno od čega se valja kloniti. Najčešći, da ne kažem u pravilu, doživljaj groma i munje je vertikalni smjer s neba na zemlju, a koji može biti pravocrtan ili blago vijugav. Ali, na Ivoninoj se fotografiji munja rasprostire horizontalno, sa svojim glavnim, blago vijugavim pravcem te i na desetke ili stotine manjih odvojaka, tj. munja i munjica. Ova munja je zaštitnička. Ona se ne sručuje na reklamama i uličnim svjetlima obasjani grad. Prizor noćne Rijeke fotografiran je tako kao da se cijeli grad okrenuo moru, a u stvarnosti i jest gradu glavni pogled prema moru. Takvom osjećanju pomaže noćna osvijetljenost grada, smjer krakova dizalica, a to sve iznad prati munja ili njihov niz. Tek naknadno primjećujemo pravi grom i munju kako se u daljini vertikalno sručila na grad. U odnosu na ovu veliku, razgranatu, horizontalnu, zaštitničku munju, ova vertikalna munja djeluje bezazleno.
Ovo je moj izbor fotografija koje su same za sebe dostatne kao autorsko djelo i svojom unutrašnjom mjerom i interpretiranim prizorom svjedoče ljepoti ili surovosti vremenskih nepogoda. Isto tako ove fotografije su sjajna slikovna podrška i ilustracija Sijerkovićevu štivu o vremenu i nevremenu Rijeke i Kvarnera.
Bure i gromovi Rijeke i Kvarnera su stvarne vremenske senzacije ovoga podneblja, a bure i gromovi mogu biti i metafora pričamo li o čovjeku ovoga podneblja, tj. njegovoj povijesti.
