Čelnici riječkog distrubutera toplinske energije poručili: ‘I mi smo protiv skupog Energa!’
Zanimljiv primjer su riječki “eševi” u kojima jedna zgrada odskače po “skupoći” grijanja – četiri zgrade imaju prosječan trošak za energiju između 236 i 260 kuna mjesečno, a peta čak 458 kuna mjesečno. Razlog? Manji broj stanara uključenih u sustav i izostanak razdjelnika…
Rijeka – Svi smo mi protiv skupog Energa! Poklič koji je bio aktualan prije nekoliko godina, a koji se i danas može često čuti u sezoni grijanja nešto je sa čime su se mediji i njihova publika često susretali, no kada stigne od samog Energa, onda je to dobra „udica“ za interes novinara. A upravo pod tim naslovom održana je danas radionica na kojoj su direktor Sanjin Kirigin, njegov zamjenik Marko Križanec te direktor Sektora topline u Energu Vatroslav Jukić objasnili osnovne uzroke ne samo visokih računa za grijanje, nego i velike razlike između računa građana koji žive u sličnim uvjetima.
– Naravno, i mi smo protiv skupog Energa, i mi želimo biti što jeftiniji, želimo stvoriti što veće uštede u potrošnji energije i što niže račune za građane, objasnio je Križanec „poantu“ naslova ove radionice, kazavši kako se cijena centralnog grijanja koju plaćaju građani sastoji od dvije komponente. Prva je infrastruktura ili snaga koja uključuje sve fiksne troškove (administraciju, održavanje, ulaganja) i pod nadzorom je HERA-e kao regulatora, a druga je cijena energije koja je rezultat cijene energenata na tržištu, pri čemu 80 posto troškova otpada na ulaznu cijenu plina.
Sanjin Kirigin
Liberalizacijom tržišta gospodarski subjekti postali su slobodni izabrati od koga će kupovati plin, a to će uskoro moći učiniti i građani – od 1. travnja 2020. godine slijedi djelomična liberalizacija tržišta plina za kućanstva, a godinu dana kasnije i potpuna liberalizacija.
– Cilj ovih promjena je ukidanje monopola i razvoj tržišta, a rezultat je razdvajanje infrastrukture od tržišta. Konkretno, to znači da je Energo zadužen za proizvodnju topline, njenu dostavu toplovodima te isporuku na kalorimetru za čitavu zgradu, a tu je „preuzima“ tvrtka koju su izabrali stanari i koja je zadužena za raspodjelu unutar zgrade prema uvjetima koji su dogovorili sami suvlasnici. Drugim riječima, Energo ne utječe na to koliko će topline doći do kojeg stana, nego isporučuje toplinu za čitav objekt, objasnio je Križanec.
Naglasio je kako je upravo zbog toga potrebna dobra suradnja između svih sudionika u lancu, odnosno Energa kao dobavljača energije, razdjeljivača te samih stanara na čelu sa svojim ovlaštenim predstavnikom.
– S naše strane, mi radimo na strateškom cilju: biti čim povoljniji i konkurirati ostalim energentima, tako da ulažemo u infrastrukturu, povećavamo operativnu efikasnost te razvijamo mrežu. No, postoji i puno toga što mogu napraviti sami kupci: od ugradnje razdjelnika, preko povećanja energetske učinkovitosti zgrada do kvalitetnije raspodjele troškova unutar same zgrade, rekao je Križanec.
Kao primjer pozitivne prakse istaknuo je zgradu na adresi dr. Zdravka Kučića koja je ulaganjem u ugradnju razdjelnika, vanjsku ovojnicu zgrade te novu podstanicu prepolovila troškove grijanja u osam godina.
Još slikovitiji primjer je onaj iz „eševa“ gdje pet potpuno identičnih zgrada ima značajno različite račune za grijanje, tako da četiri zgrade imaju prosječan trošak za energiju između 236 i 260 kuna mjesečno, a peta čak 458 kuna mjesečno. Također, najviši račun u jednoj od te četiri zgrade u najhladnijem mjesecu, veljači prošle godine, iznosio je ukupno 1.136 kuna, a u onoj petoj čak 1.783 kuna. Pritom je broj stanova s računima iznad 800 kuna u tom mjesecu u četiri zgrade bio četiri ili pet, a u onoj petoj čak 30!
U čemu je razlika? Dva su ključna faktora – prvi je činjenica da u četiri zgrade svega nekoliko od više od 150 stanova ne plaća grijanje, a u onoj petoj ga plaća svega 93 stana, dok čak 65 stanova ne plaća grijanje. Osim toga, ostale četiri zgrade imaju razdjelnike, a peta nema.
– U konačnici, zbog toga onih 93 stanara plaća trošak grijanja za cijelu zgradu, jer treba znati da vertikale također griju prostor. Dakle, da bi se toplina mogla provesti kroz zgradu, ona putuje kroz cijevi koje se nalaze u svakom stanu te ih tako griju. Isto tako, toplina prolazi kroz stropove i zidove te praktički stanari koji plaćaju grijanje, snose troškove i svojih susjeda koji se „besplatno“ griju, objasnio je Križanec.
Drugim riječima, interes svih stanara je da se svi stanovi griju i tako se pravednije podijele troškovi, budući da svega 40 posto topline dolazi putem radijatora, a preporuča se i ugradnja razdjelnika, izgradnja novih podstanica te nove mjere energetske učinkovitosti.
Inače, prema podacima predstavljenim na radionici, oko 10 tisuća stanova ili 20 posto ukupnog broja stanova u Rijeci, uključeno je u Energov sustav, a u proteklih pet godina iz njega je izašlo desetak zgrada.
