HDLU vas poziva u Galeriju Juraj Klović na skupnu izložbu Kritičar bira pod nazivom (FIG)URA – (PO)DOBA
Izložba slovenske autorice Anamarije Stibilj Šajn izložit će djela Želimira Hladnika, Harija Ivančića, Adree Kršul, Branka Lenića, Zdravka Milića, Georgette Yvette Ponte, Brune Paladina, Tee Paškov, Miljenke Šepić i Aleksandra Tomulića.
Rijeka – U organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika ovoga će se petka u 19 sati otvoriti skupna izložba Kritičar bira pod nazivom (FIG)URA – (PO)DOBA. Izložba slovenske autorice Anamarije Stibilj Šajn izložit će djela Želimira Hladnika, Harija Ivančića, Adree Kršul, Branka Lenića, Zdravka Milića, Georgette Yvette Ponte, Brune Paladina, Tee Paškov, Miljenke Šepić i Aleksandra Tomulića.
– Ako težimo globalizaciji u današnjem svijetu, ako težimo ujedinjenju, a u umjetnosti želimo upravo suprotno da zaživi otvorenost kreativnog duha pojedinca i moć njegovog stvaralačkog karaktera. Odabirom autora željela sam istaknuti upravo otvorenost, svojstvenost i moć (po)dobe / (fig)ure / (post)ere te dokazati da umjetnik u realizaciji postavljenih ciljeva mnogo toga na raspolaganju, no duhovnu supstancu mora u svoje djelo unijeti sam! Može ga stvoriti iz materije ili iz jasne vlastite vizije, u najavi je izložbe rekla njena autorica, Anamarija Stibilj Šajn.
Želimir Hladnik se u svom stvaralaštvu koristi različite konvencionalne i nekonvencionalne kiparske materijale. Sa Spartakusovim oltarom sjeća se slavnog tračkog gladijatora i stvara spomenik slobodi. Čvrstost heroja obuhvaća u kubus, koji je stabilna muška forma. A boja joj zajedno sa strukturalnom epidermom daje posebnu moć i patinu.
Hari Ivančić svoje Zemlje stvara u plemenitoj tehnici slikanja uljem. U slikovnom polju nanosi bogate impaste boja te im omogućuje da međusobno komuniciraju, dok istovremeno svaki nanos očuva vlastitu autonomiju. Događanje ima učinak na razini palimpsesta jer niži slojevi nisu prekriveni. Slike donose osjećaj motiva kao uzgon likovne supstance i njezine površinske fibrilacije.
Andrea Kršul u seriji slika istražuje ženu i njezinu tjelesnu reprezentaciju, a prioritet njezinog interesa namijenjen je rječitosti različitih tjelesnih stavova. Figuralni lik modelira širokim potezima kista koji ostavljaju tragove senzibilno odabranih i tonski uigranih vrijednosti boja. Sva kreativna pažnja posvećena je figuri koja komunicira s praznom pozadinom u koju postepeno nestaje ili se s njom identificira.
Branko Lenić je vrijedni sakupljač odsluženog i odbačenog. Sve to prevodi u sfere likovnog i porukodavnog. Assemblage gradi od daščica koje ispod šarenih nanosa prikazuju likovnost i ljepotu organskog materijala. Drvene daščice djeluju kao horizonti koji otkrivaju slojeve prošlosti, a vertikalnim dizajnom podižu materiju u duhovne sfere.
Artefakt Zdravka Milića podsjeća na otvoreni krilni oltar za koji koristi dio starog namještaja. U središnji prostor postavlja svoje likovno djelo dvodimenzionalno i trodimenzionalno sa slikarskim i kiparskim elementima. Poklanja se onoj umjetnosti koja je još uvijek klasična, koja povezuje prošlost sa sadašnjošću, koja nevidljivo učini vidljivom i čak haptički uzbudljivim.
Bruno Paladin nikada ne ostaje u prošlosti, iako od nje povlači vodilju za put naprijed. Njegova kreativnost je istraživačka i eksperimentalna, a njegov likovni svijet medijski prolazan. Varijabilne forme, plohe boja, linije i strukture postaju sastavni dijelovi koje unosi u svoj kreativni mehanizam te s njime stvara likovno usavršene, unutarnje dinamičke, a istovremeno uravnotežene konstrukte.
Tea Paškov traži inspiraciju u svijetu vanjskoga. Odlučnim vehementnim potezom osvaja slikovno polje i na njemu ostavlja žive tragove koji iz lazurnosti prelaze u materijalnu konkretnost te u punosti manifestiraju izvorni dojam slikarskih mikro struktura. Njezina djela su ekspresivna, jakih boja i razigrana.
Miljenku Šepić zanimaju motivi prirode, ali ne gleda u prostornu iluziju slikovitih prirodnih okruženja, nego iz mikro stvara makro vizualne fascinacije. Njezin odaziv na ljepotu stvaranja je izvorni, a likovni govor jasan i očišćen. Slikarica mijenja energiju prirode u energiju boja.
Aleksandar Tomulić kroz fotografski medij istražuje odnos čovjeka i arhitekture, između sitnosti čovjeka i impozantne arhitektonske ljuske. Interijer razumijemo u svoj njegovoj stvarnosti. Prostor je također privukao autora zbog svjetla. S njom se je dotaknuo rođenja i suštine fotografskog zapisa.
Georgette Yvette Ponte je mlada umjetnica koja se posvećuje ljudskoj figuri u povijesti umjetnosti, eksploatiranoj tematici. Primjenjuje je u kiparstvu i slikarstvu, kao portret ili akt. Na čvrstim temeljima klasičnog figuralnog stvaralaštva gradi u vlastitom smjeru. Ovoga puta vanjska svojstva tijela i unutarnji tajanstven svijet oblikuje virtuoznim potezima nanosima boje zaigranim u plavom.
