Intervencijom u prostoru Damir Stojnić oživio je veliku riječku sinagogu koja se nekad nalazila u ulici Pomerio
Intervencija u javnom prostoru Damira Stojnića na pločniku ulice Pomerio ima namjeru probuditi sjećanje na miniranu sinagogu koja je tamo postojala u prvoj polovici 20.stoljeća
Rijeka – Od 24. listopada prolaznici riječkom ulicom Pomerio kod kućnog broja 31 na pločniku mogu uočiti kvadratne oblike ispunjene bijelom bojom. Riječ je o intervenciji umjetnika Damira Stojnića, radu 1 : 1: sinagoga nastalom u sklopu programskog pravca Doba moći Rijeke 2020 – Europske prijestolnica kulture, čija je namjera probuditi sjećanje na Veliku sinagogu. Izgrađena 1903. godine, sinagoga je minirana i zapaljenja od nacista 1944., da bi u poluruševnom stanju do temelja bila srušena 1948. godine.
Slijedeći originalni nacrt sinagoge, umjetnik je na gradski pločnik ucrtao konture tlocrta njenog pročelja te ju bijelom fosforescentnom bojom učiniti vidljivom i tijekom noći. Stojnić se ovim radom nastavlja baviti temama društveno-političkih preokreta koje su u individualne živote unosile sudbinske lomove, a danas su u kolektivnoj memoriji jedva zabilježene ili posve izbrisane. Napominje da mu je povijesna priča Velike sinagoge zanimljiva iz razloga što ju je do temelja srušila komunistička “narodna vlast” jer im se nije isplatilo obnavljati ju, iako su prema očevicima iz tog doba kupola i zidovi bili u solidnu stanju.
„Dakle, u njenom su uništavanju sudjelovali i okupatori i osloboditelji, pa sinagogu vidim kao simbol ljudskih sudbina koje bivaju izbrisane u žrvnju masovne psihoze rata“, kaže Stojnić koji se odabirom neekspresivnog označavanja mjesta bijelim ispisom na pločniku ipak suzdržava od interpretacija i filtriranja povijesnih činjenica te ostaje tihim zagovarateljem kulture sjećanja.
Podsjetimo da je sličnu intervenciju u javnom prostoru, na koju se ova nadovezuje, umjetnik izveo 2018. godine kada je radom 1 : 1: granični zid rekreirao sjećanje na nekadašnju među podijeljenog grada, što su građani Rijeke vjerojatno zapamtili kao crvenu liniju iscrtanu na kolniku Mrtvog kanala.
Veliku sinagogu nacistički su okupatori Rijeke minirali 1944. godine. Različiti autori navode različite datume, pa Radimila Matejčić u knjizi „Kako čitati grad“ navodi da je do miniranja došlo 25. siječnja 1944. dok primjerice Theodor Morgani kao datum uništavanje navodi 21. veljače iste godine. Prema izjavama nekih svjedoka, nacisti su iz sinagoge opljačkali i kamionima odvozili sve što je bilo vrijedno, a nakon miniranja zabilježen je i požar koji ju je umalo cijelu progutao.
Paljenje sinagoge bio je samo završni čin riječke epizode primjene rasnih zakona. Zajednica riječkih Židova počela se osipati već od 1938. godine kada su doneseni prvi rasni zakoni u Mussolinijevoj Italiji, da bi masovne eksportacije Židova u koncentracijske logore naglo dobile na intenzitetu od jeseni 1943. kada nakon kapitulacije Italije grad dolazi pod njemačku upravu.
Riječki umjetnik Damir Stojnić pretežno radi u mediju crteža i performansa, zanimajući se za morfološke procese nestajanja i obnavljanja materije. Akcije koje izvodi u javnom prostoru motivirane su kulturnim sjećanjem i simbolizacijom urbanog krajolika koja ima za cilj rekreiranje kolektivnog sjećanja. Njegovi se radovi nalaze u javnim kolekcijama u Hrvatskoj i nekoliko privatnih u Italiji, Njemačkoj i Austriji.
