Ja imam nešto za reći: Lista za Rijeku predstavila projekt multimedijalne knjižnice za djecu s teškoćama u razvoju

Prijedlog je odgovor na potrebom za specijaliziranom knjižnicom u kojoj bio naši mali Riječani, a i svi ostali dobili priliku za lakšu inkluziju u društvo.

Rijeka – U Listi za Rijeku jučer je predstavljen projekt ‘Ja imam nešto za reći’ u sklopu kojeg bi grad Rijeka dobio multimedijalnu knjižnicu za djecu s poteškoćama u razvoju. Kako je istaknuo dopredsjednik stranke Sandi Basić, riječ je o nastavku predstavljanja projekata za koje u Listi za Rijeku smatraju da se trebaju naći u gradskom proračunu za 2019. godinu.
– Radi se o realizaciji programa za koji je stranka dobila povjerenje na izborima a tiče se kvalitetnijeg obrazovanja i poticanja izvrsnosti, poticanja poduzetništva, promocije riječkog identiteta i zaštite svih ugroženih skupina. Dok se neki bave isključivo galamom mi radimo nastojeći se koncentrirati na što konkretnije prijedloge u interesu onih koji proračun pune, naših sugrađana, zaključuje Basić.

Projekt je medijima predstavila Vanja Hauzer, članica udruge Dira.
– Kao Udruga koju su osnovali roditelji svjesni smo svih prepreka na koje nailaze djeca s teškoćama u razvoju. Većina članova naše Udruge ne govori  itreba neki od oblika potpomognute komunikacije. Iz toga proizlazi i potreba za specijaliziranom knjižnicom u kojoj bio naši mali Riječani, a i svi ostali dobili priliku za lakšu inkluziju u društvo, ističe Hauzer.

– Prvi korak u ostvarenju našeg cilja je nabava opreme koja bi omogućila djeci s višestrukim teškoćama tipkati, pisati i čitati. Za realizaciju projekta potrebna su nam računala, posebno prilagođene tipkovnice i program, za rad s djecom koja imaju disleksiju, disgrafiju, dispraksiju, a nerijetko i kombinaciju istih, poteškoće s pažnjom, finom motorikom, okulomotornom koordinacijom i vizualnom percepcijom. Također, cilj nam je pružiti podršku roditeljima u radu s alatima za potpomognutu komunikaciju kroz organizaciju predavanja, radionica i  oglednih aktivnosti. To bi roditeljima, kao najboljim terapeutima svoje djece, omogućilo bolju komunikaciju, lakše savladavanje školskog gradiva i bolju uključenost u zajednicu, objasnila je Hauzer.

– Tendencija je da se što više djece s teškoćama uključi u svakodnevne aktivnosti što je od velike važnosti za njihov psihofizički razvoj, te im pomoći u savladavanju izazova koje nisu u mogućnosti riješiti sami, zaključila je.