KOMENTAR Predsjednički izbori su dokaz da HDZ ne može osvojiti Rijeku i županiju: Građani nisu spremni za ‘plavu kabanicu’
Što to u konačnici znači? Da usprkos „galami“ oko Galeba i čestim provokacijama riječke čvrste desnice, ta politička opcija zapravo i nema osobitu podršku u „gradu na Rječini“. Možda jesu glasni na društvenim mrežama, ali na biralištima se ipak čuje „druga pjesma“.
Zoran Milanović prvi je izbor Riječana
Rijeka – Rezultati predsjedničkih izbora u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji stigli su kao poprilično hladan tuš desnici, osobito HDZ-u. Kolinda Grabar Kitarović, „naše gore list“, percipirana kao „umiveno lice“ konzervativne opcije, potučena je od Zorana Milanovića koji je svoj odnos prema Kvarneru pokazao izbacivši iz svoje Vlade sve ministre s ovog područja. Taman kada se činilo da su „plavci“ nadomak preuzimanja primata u županiji i da će se „sedamdesetogodišnja komunistička strahovlada“ na sljedećim izborima urušiti kao kula od karata, dogodilo se „zbijanje redova“ lijeve opcije i masovan odaziv građana na birališta.
HDZ nema razloga za zadovoljstvo…
Možda su Milanovića zaokružili „začepivši nos“, možda su birali „manje od dva (ili tri) zla“, ali Riječani i stanovnici Primorsko-goranske županije pokazali su kako ljevica i dalje ovdje ima snažne korijene i čvrstu biračku bazu. Čak i oni koji nisu birali kandidata SDP-a i partnerskih stranaka, u većoj mjeri od ostatka Hrvatske svoj su glas davali Daliji Orešković, Dariju Juričanu, pa čak i „revolucionarnoj“ Katarini Peović od čijih se ideja vjerojatno diže kosa na glavi svakom poštenom „Hrvatu, katoliku, nepušaču“.
Dario Juričan je bio osvježenje izbora
Toliko se pričalo o tome da će Oleg Butković krenuti u osvajanje županije i konačno postaviti „plavu zastavu“ u Adamićevu da je čak i Zlatko Komadina odlučio odgoditi odlazak u mirovinu. Nije to bilo bez rezona – brojne jedinice lokalne samouprave prešle su pod „plavu kabanicu“ u proteklom izbornom ciklusu, a ovaj primorsko-goranski HDZ ima ipak puno „mekši“ pristup od kolega iz drugih županija. Uostalom, dobri rezultati im se ne mogu poreći – Bakar izvrsno prosperira pod Klarićem, Butković je jako dobro vodio Novi, jednako kao i Capelli Lošinj.
Pitanje je kako će Kolakušićev neuspjeh utjecati na Akciju mladih…
Međutim, te uspjehe zahvaljuju svojoj sposbnosti, spretnosti u rješavanju komunalnih problema, kvalitetnom upravljanju lokalnom sredinom. Ali, kada s lokalne komunalne problematike prijeđemo na onu ideološku, stvari postaju kompliciranije. Ispada da većina građana ovih krajeva još uvijek nije spremna „progledati kroz prste“ kada su u pitanju „teške teme“ koje definiraju podjelu na ljevicu i desnicu.
Katarina Peović pokazala je kako “ima života” i na krajnjoj ljevici…
Štoviše, takve teme motiviraju i one kojima je dosadilo gledati Vojka Obersnela na čelu karnevalske povorke već dva desetljeća i koji preskaču lokalne izbore da izađu na birališta i potrude se pokazati da se ne slažu sa stavovima koje su propagirali „desni tribuni“. Ovi izbori prikazani su kao rat između dva kandidata desnice, a ispostavilo se da je pobjedu odnijela – ljevica.
Što to u konačnici znači? Da usprkos „galami“ oko Galeba i čestim provokacijama riječke čvrste desnice, ta politička opcija zapravo i nema osobitu podršku u „gradu na Rječini“. Možda jesu glasni na društvenim mrežama, ali na biralištima se ipak čuje „druga pjesma“.
