KOMENTAR Stog sijena od 15 tisuća kuna najisplativiji je riječki kulturni projekt svih vremena

KOMENTAR Stog sijena od 15 tisuća kuna najisplativiji je riječki kulturni projekt svih vremena

Foto: Rijeka 2020

Kožarićev rad, bez neke posebne želje njegova tvorca, poslužio nam je kao ogledalo, da vidimo što je kulturna Rijeka u godini kada se kultura posebno slavi. Takvo introspektivno pomagalo za cijenu jednog boljeg ručka kad nas posjeti neka u nizu beskorisnih delegacija? Apsolutno vrijedi svake kune.

Informacija da je policija štetu na „Stogu sijena“ procijenila na 15 tisuća kuna izazvala je ozbiljno komešanje Riječana na društvenim mrežama. Naime, ljudi su uglavnom bili iznenađeni što stog sijena toliko „vrijedi“. Policija, doduše, nije objasnila svoju računicu – odnosi li se to na vrijednost spaljenog sijena, uključuje li trošak vatrogasaca i čišćenja čađave ulice ili je to, zapravo, ukupna vrijednost jednog umjetničkog djela, s autorskim honorarom za autora nekih od najpoznatijih hrvatskih skulptura (Ivan Kožarić, kada ne radi sa sijenom, stvara sjajne stvari poput zagrebačkog Prizemljenog sunca ili Hodača na riječkom Korzu).

Ukoliko se radi o ovom potonjem, ako 15 tisuća kuna pokriva sve troškove vezane uz ovu privremenu skulpturu, onda je to smiješno malen iznos. Istom logikom kao što su ljudi zaključili da stog sijena vrijedi 15 tisuća kuna samo ako je unutar njega skriveno 14 tisuća kuna u novčanicama, možemo reći da je hrpa sijena puno veća od banane, pa bi samim time trebala biti i puno skuplja.

Međutim, banana pričvršćena na zid izolirkom prodana je nedavno za 120 tisuća dolara, što je ipak daleko više od iznosa koji bi netko bio spreman „iskeširati“ za stog sijena. Naravno, u umjetnosti tako stvari ne funkcioniraju, jer upravo je smislena kreativna intervencija ona koja od običnih, svakodnevnih stvari čini umjetnička djela. Ukratko – stog sijena ne vrijedi 15 tisuća kuna, ali „Stog sijena“ vrijedi i više od toga.

Ne znači to da seljaci svakodnevno po livadama obrću milijune, nego da ne možemo istom metrikom mjeriti uobičajenu, svrhovitu radnju (nahraniti životinje) i umjetnički rad koji je po svojoj definiciji transcedentalan (nadmašuje svrhu predmeta i postaje simbolom). Ako treba dokaz za ovu tvrdnju, dovoljno je zapitati se o kojem se stogu sijena toliko raspravljalo kao o ovom Kožarićevom? Kojeg je to seljaka ruku djelo izazvalo toliko reakcija, a reakcije i jesu cilj umjetnosti, barem onakve kakvu prakticira vremešni akademik?

Koliko Riječana se zainteresiralo za kulturu zbog toga? OK, mnogi su je u startu odbacili kao nešto strano i nerazumljivo, no svatko tko je napravio korak dalje od tog inicijalnog odbijanja, sudjelovao je u krucijalnoj kulturalnoj razmjeni. Kao svako važno umjetničko djelo, Stog sijena (zahvaljujući, uvelike, i nesretnim okolnostima koje su ga pratile), rekao nam je puno više o nama, našem društvu, kulturi, vrijednostima, prioritetima i načinu na koji biramo heroje (Split je za junaka izabrao višestrukog ubojicu, a Rijeka piromana) nego o samom autoru.

Kožarićev rad, bez neke posebne želje njegova tvorca, poslužio nam je kao ogledalo, da vidimo što je kulturna Rijeka u godini kada se kultura posebno slavi. Takvo introspektivno pomagalo za cijenu jednog boljeg ručka kad nas posjeti neka u nizu beskorisnih delegacija? Apsolutno vrijedi svake kune.

A je li, onda, i paljenje „Stoga sijena“ moglo biti umjetničko djelo? Jest, moglo je biti, ali u ovom slučaju nije bilo. Bananu s početka priče u performansu koji je bio bolji od izvornog rada pojeo je drugi, gladni umjetnik koji je htio skrenuti pozornost na razliku između cijene i vrijednosti umjetnosti. Time nije uništeno umjetničko djelo, nego je dobilo novu dimenziju. No, riječki delikvent u ozbiljnim godinama nije želio poslati umjetničku poruku, nego je naprosto htio nešto uništiti. A umjetnost, po svojoj definiciji, ne može biti destruktivna, jer u njenoj je srži čin stvaranja, ne uništavanja.

Ipak, možda je taj požar donio i nešto pozitivno, pretvorivši Kožarićev rad u „vruću temu“. A sve što bude slijedilo u „godini kulture“ morat će se jako potruditi da nadmaši njen značaj….