MORSKI TRAMVAJ : KUĆA BURGSTALLER, POVIJEST KOJE SE ODRIČEMO

Tužna kućo trgovca Burgstallera iz vremena ladanjske Mlake, ne zaboravi nas i ne oprosti nam. Uništavamo vlastitu povijest, pa zbilja nismo zavrijedili. 


– Kako kažeš? Kuća Burgstaller? Nikad čuo, gdje li je ta? Jesi li siguran da se  nalazi baš u Rijeci?

Pitanje sam postavio poznaniku, a on me zasuo brdom protupitanja. I nije me iznenadio. Bila je to samo moja test-situacija, a reakciju koju sam dobio više sam nego očekivao, držeći je logičnom. Ta riječ je o objektu potpuno zaklonjenom od očiju današnjih Riječana.

Štoviše, njezina lokacija je već duže vrijeme jedna od najneobičnijih sitaucija u gradu na Rječini – nalazi se gotovo uza samu ulicu, i to Baračevu, ali ju je manje-više nemoguće vidjeti. Kao da se sramežljivo povukla iz javnog života, možda se srameći svoga vanjskog lika, unatoč biografiji koja ni po čemu ne bi trebala prizivati samozatajnost. Uostalom, kuća ima svoje povijesno ime, što je snažan signal kako se svojedobno nalazila u važnim rukama, što dodatno potiče  upitnik u vezi s izbrisanošću građevine iz javne svijesti.

Zašto je tomu tako? I to baš u Rijeci, gdje vas valjda sa svih strana vuku za rukav brojni fanovi lokalne baštine? Gdjekad to čineći u naboljoj i pohvalnoj namjeri, a gdjekad samo gnjavatorski usmjeravajući osobni višak energije u nešto čemu nisu dorasli, ali će se bez pardona baš time strastveno baviti, sa svom cijenom koju to podrazumijeva okolini.

Ladanjska kuća Burgstaller nalazi se u Baračevoj ulici na kućnom broju 50, stiješnjena između terena što ga koristi poduzeće za prikupljanje otpada Metis (na istočnoj strani) i terena na kojemu je niz velikih skladišnih zgrada raznih tvrtki (na zapadnoj strani). S ulicom je povezana tijesnim prolazom koji je obostrano potpuno zaklonjen zidovima, pa je posljedično i ona u cijelosti zaklonjena od uličnih pogleda.

Jesam li rekao ladanjska kuća? Pronađete li je, baš se zbog pridjeva ladanjska može već u prvi mah učiniti kako ste debelo progriješili. Njezino je vanjsko lice, ne treba dvojiti i unutrašnje, potpuno devastirano dugogodišnjom zapuštenošću, još više svom silom neprimjerenih građevinskih zahvata. To je povezano sa širenjima na tragu borbe za svaki centimetar prostora koji bi se mogao pretvoriti u nešto korisno iz perspektive njenih socijalno deklasiranih stanara.

Nasuprot tomu, kuća je izvorno bila oku vrlo privlačan, ugodan objekt s prizemljem i dva kata, utonuo u parkovno zelenilo, s prilaznim kamenim stepeništem. Vlasnik kuće i njezin graditelj, riječki trgovac Pavao Burgstaller, znalački je odbarao lokaciju na minute-dvije hoda od morske obale, koja je bila neposredno uz cestu i protezala se u obliku privlačne šljunčane plaže. Tako je to bilo u doba podizanja kuće, gotovo male vile, oko 1860. godine.

Pavao Burgstaller mogao si je priuštiti takvo što, kao ugledno gospodarsko ime u gradu u drugoj polovici 19. stoljeća. Znakom je toga primjerice njegovo sudjelovanje u pripremi osnivanja Prvog društva za parnu plovidbu na Rijeci 1871. godine zajedno s Giovannijem Ciottom, Gašparom Matcovichem, Robertom Whitheadom i drugim gradskim uglednicima. Sljedeće godine nalazimo ga na popisu dioničara parobroda Liburno, zajedno sa sugrađanima Kazmirom Kozulićem, Egonom Cunradijem, barunom Jurajom Vranyczanijem itd.

Dio gradske periferije koju si je Burgstaller odabrao za izgradnju u njegovo je doba područje rijetke naseljenosti, a zbog prirodnih prednosti nije u njemu bilo  teško prepoznati višestruk potencijal dobrog življenja. Na potezu od polovice ulice do lokacije Rečice (danas ispred ugasle Tvornice torpedo) pojavio se tragom toga mali niz uzorno osmišljenih zdanja riječkih dobrostojećih građana, ponekad pravih vila uokvirenih parkovnim zelenilom sjeverno od ceste.

One su se nalazile na posjedima Giovannija Ciotte, Franzesca Verzenassija, Ide Sgardelli, Antonija i Giovannija Lenza, Antonija Matuglie, Andree Carlevarisa i drugih. Uvučene počesto od prometnice, s centralnim ulazima na cesti, te prilaznim stazama do njih, signalizirale su kako njihovi vlasnici cijene prednosti izdvojenosti i od ono malo tadašnjeg prometa i pogleda prolaznika.

Razvoj područja u smjeru guste premreženosti industrijskim pogonima postupno je rastjerao ladanjski raspoložene rane stanovnike te prigradske zone i rušenjima izbrisao njihova zdanja s popisa postojećih objekata. Burgstallerovo zdanje – koje se nakon njega znalo godinama nazivati i Švapskom kućom – (p)ostalo je rijedak zaostali svjedok jednog davnog poglavlja iz života ulice, danas toliko udaljenog i nevjerojatnog da nam ga je zbog potpuno izmijenjenoga ukupnog konteksta priče zapravo teško predočiti.

Žestoka, danas tako vidljiva socijalna pretvorba kuće dogodila se useljavanjem novih i drukčijih stranara, poput radnika Tvornice torpedo, koji su u nju stigli verojatno već 1930-ih i ostali desetljećima. Početkom 2.000-ih uslijedio je nedvojbeno konačan, nepovratan rez u obliku planskog crtanja trase ceste D-403 upravo preko mjesta na kojemu se uzdiže ta građevina.

To je povod više da se u ovom napisu bavimo kućom Burgstaller – prometni planeri odlučili su kako je treba srušiti. Nju će se žrtvovati zbog nevjerojatne zamisli da se u gradskom središtu golemim investicijama širi ništa drugo nego tretena luka. Kakav apsurd u 21. stoljeću, i još nas pritom uvjeravaju kako sve čine za naše dobro. Od takvih zamisli odustalo se u svijetu prije najmanje pola stoljeća, s pravom držeći nemogućim izravan brak gradskih središta i teretnih luka, jer ih to neizbježno vodi u rušiteljski sukob. Ali, daleko je svijet od ovih koordinata…

Tužna kućo trgovca Burgstallera iz vremena ladanjske Mlake, ne zaboravi nas i ne oprosti nam. Uništavamo vlastitu povijest, pa zbilja nismo zavrijedili.

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }