MORSKI TRAMVAJ : TEODOR TRICK MEĐU RIJEČANIMA

Velid Đekić 5 years ago Kolumne

O prihvaćenosti dobrih vibracija što su se širile iz Trickovih kadrova ujedno svjedoči podatak da su se pokazali poticajom za okušavanje u stripovskoj formi nekim njegovim sugrađanima, poput Miroslava Župeca, Ante Sigarića, Ivana Kurjakovića, Aleksandra Radišića, Kamila Bišćana i drugih.

Znate li tko je Teodor Trick? Ovo nije nikakvo trik-pitanje, osoba koju spominjem nije dio nečije fikcije, ponajmanje autora ovih redaka. Ako mislite da ipak jest, ili vam samo trenutačno ne dolijeće u misli tko bi to mogao biti, možda je to tek znak da u vlastitim mlađahnim, formativnim godinama niste držali u rukama riječki list za djecu Galeb. Trick je ime s njegovih stranica.

Trenutak u kojem ga povlačimo za rukav odabran je s predumišljajem, pred konac godine, kada se u nas održavaju sajmovi knjiga u Puli i Zagrebu. Sve unatoč činjenici kako Tricka već nekoliko desetljeća nema ni u fokusu javnosti, ni u fokusu „struke“, pa bi se za njega takvog, prešućenog i zaboravljenog, reklo kao da nije postojao, niti postoji. Trick je pionir riječkog stripa, samim tim – gdje god je u Rijeci strip, tu je implicite i Trick, ma koliko ga mi ne vidjeli ili šutjeli o tome. Dokazi? Otisnuti su u stotinama tisuća primjeraka.

Biografska bilješka veli kako je Teodor Trick (rođen 1930. u Virovitici, od sredine 1950-ih stanovnik grada na Rječini) ušao u svijet stripa nekoliko godina po svom dolasku na Kvarner. Ne bi se moglo reći da se to dogodilo slučajno: likovna ga je aura pratila iz obiteljskog gnijezda, s obzirom da su mu se dva starija brata, Stjepan i Nikola, bavili slikarstvom, a on je pak kruh svagdanji zarađivao kao profesor likovnog odgoja. Lako je pretpostaviti da je potonja činjenica definirala smjer kojim će se zaputiti stripovi s njegovim potpisom, ususret mlađim čitateljima. Riječki list za djecu Galeb (pokrenut 1956. i izlazio nekoliko desetljeća), pokazao se za to zahvalnom medijskom platformom, otvarajući stranice radovima u kojima Trick preuzima cjelovito, dakle scenarističko i crtačko autorstvo. Riječ je o dva stripa, koja u ruke Galebovih malih čitatelja stižu pod šiframa Jurić i Tonić, bivajući objavljivani na pola (Jurić) ili preko cijele stranice (Tonić).

Jurić i Tonić? Imena su to dvojice gradskih dječaka, koje autor prati u malim, simpatičnim dogodovštinama – što ih, znamo, u formativnim godinama ne manjka – odijevajući te dogodovštine u vedru, šarmantnu, duhovitu scenarističku i crtačku odjeću, komunikacijski blisku dječjoj dobi. Koliko blisku, posredno govori podatak da su se Trickovi radovi pojavljivali na Galebovim stranicama skoro dva desetljeća, od kraja pedesetih pa sve do druge polovice sedamdesetih. Tonić je svoj premijerni izlazak pred oči čitatelja zabilježio 1959, na posljednjoj stranici lista, dok je Jurić ugledao danje svjetlo u Galebu dvije godine potom, 1961. U jednoj od svojedobno provedenih anketa, mali su čitatelji mahom izjavljivali da je ono što prvo pročitaju u novim brojevima njihova lista stripovi Tonić i Jurić. Kako i ne bi, kada ih Trick, držeći se za ruku Tonića, vodi na morsku plažu, na skijanje, u gradnju svemirske rakete, spašavanje snjegovića od topljenja, na izložbu modernog slikarstva, u lov na medvjede, čuvanje kuće… U tomu pomažu mačak Miško, dupin Praćko i drugi životinjski likovi. Za razliku od Tonićeve nešto duže priče, dječak Jurić se razigrao na manjem prostoru, stavljajući u prvi plan geg-situacije.

O prihvaćenosti dobrih vibracija što su se širile iz Trickovih kadrova ujedno svjedoči podatak da su se pokazali poticajom za okušavanje u stripovskoj formi nekim njegovim sugrađanima, poput Miroslava Župeca, Ante Sigarića, Ivana Kurjakovića, Aleksandra Radišića, Kamila Bišćana i drugih.

Kako objasniti činjenicu da je Trick ostao po strani od dosadašnjih pregleda nacionalnog stripa, njihov zagubljeni, nepoznati, time posljedično i nepriznati kamenčić u mozaiku? Moguće je da je odgovor u tomu što je Trick djelovao u vrijeme koje je manje-više sav naknadni interes stručne javnosti usmjerilo autorima koji su objavljivani pod kapom 60-ih popularnoga Plavog vjesnika. Taj omladinski tjednik ima lavovske zasluge za promicanje kulture stripa na ovim prostorima, ali je u naličju takva statusa i sljedeća neugodna činjenica – tko autorski nije bio povezan s Plavim vjesnikom, ostao je u njegovoj sjeni, nezasluženo i nepravedno marginaliziran, čak silnim godinama nakon nestanka razloga toj sjeni.

Kada će svjetla istraživačkih reflektora usmjeriti prema Tricku, stavljajući ga na mjesto koje mu pripada u nacionalnim pregledima stripovske produkcije? Valja se nadati kako nam za to neće trebati još nekoliko desetljeća.