NA VALU: Državna potpora od 0 kuna

U nekim drugim sferama ovakvo zanemarivanje povuklo bi ljude na ulicu, ali nas je premalo da bi takva akcija bila učinkovita. Ovdje klijentelizam nije toliko očit, teško ga je dokazati, a ljude ta stvar i ne zanima. Knjiga je nadgradnja koje se lako odričemo.

U 2020. krećem s potporom Ministarstva kulture od 0 kuna.

To sam mogao pročitati na stranicama MK, ovih dana. Nisam iznenađen.

Ja sam, kako znate, riječki izdavač, Rijeka je Europska prijestolnica kulture. Prijavio sam 7 knjiga. Sada ću ih sve morati sam financirati.

Nije moj slučaj na području Primorsko-goranske županije izoliran. Takav je godinama odnos Ministarstva kulture – Kulturnog vijeća za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost – prema izdavačima s ovog područja. Potpora koju godišnje dobivamo na razini je statističke pogreške, točnije od 0,5 do 1 posto od ukupno dodijeljenih sredstava. Pri tome, 95 posto sredstava odlazi u Grad Zagreb i tamošnju županiju, konkretno Zaprešić. Devedeset pet posto! Jedan posto na Rijeku (PGŽ) i četiri posto na ostatak Hrvatske.

To je slika književne produkcije kakvu forsira Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

To je ona slika Hrvatske kakva je na relaciji središte –provincija opisana u pjesmi Predraga Lucića „Za tu Gunju poharanu, puca meni cijev u stanu“.

Ako bismo htjeli biti brutalno iskreni, onda bismo mogli konstatirati da je ovakav odnos prema ostatku Hrvatske rezultirao činjenicom da, osim u Rijeci, na cijelom Jadranu i svim priobalnim gradovima od Umaga do Dubrovnika nema ozbiljnih izdavača! Ili ih nema uopće. Izuzetak je katolički izdavač Verbum iz Splita, najveći hrvatski nakladnik i knjižar vjerske literature.

Lako je pratiti put knjige kod nekih favoriziranih nakladnika. On počinje potporom za produkciju određenih knjiga a nastavlja se otkupom tih istih knjiga za hrvatske knjižnice u stopostotnom MPC iznosu. Priznat ćete, tako je lako biti izdavač. Najprije ti prijatelji u Kulturnom vijeću pomognu objaviti knjigu, a onda je još i otkupe. Nema pretjeranog rizika, nema ovisnosti o tržišnoj utakmici.

Riječki izdavači prosvjedovali

Riječka izdavačka scena, upravo iz razloga nepodrške na državnoj, a često i na lokalnoj razini (pri čemu se na državnoj razini radi o znatno većim mogućnostima za financiranje), ostala je na svega nekoliko žilavih nakladnika. Skutrimo se svake godine na desnom krilu Paviljona 6. Zagrebačkog velesajma, ali svake godine nas je manje.

Uporno upozoravam na to otkako sam 2012. preuzeo Izdavačku kuću Adamić i kada sam, vrlo brzo, vidio potpuni nesrazmjer u dodjeli sredstava namijenjenih nakladnicima u Hrvatskoj. Dakle, ta priča nije od jučer. Najgore razdoblje za nas u „crvenoj“ Rijeci bilo je kad je Ministarstvo kulture preuzeo Zlatko Hasanbegović. Tada, u tih godinu dana, nije bilo moguće dobiti niti lipu. Štetočina Hasanbegović se rukovodio političkim načelom NAŠI i NJIHOVI, što je uzrokovalo potonućem brojnih izdavača knjiga, časopisa, publikacija, nezavisnih portala i kulturnih udruga kojima je ukinuo potporu.

Vidjevši u kojem pravcu ide društveni novac namijenjen kulturi, pobunila se napokon i Strukovna skupina dizajnera, grafičara i nakladnika pri Hrvatskoj gospodarskoj komori – Županijskoj komori Rijeka. Bilo je to prije otprilike devet mjeseci u ožujku 2019. kada su na sjednici članice navedene Strukovne skupine izrazile veliko nezadovoljstvo dosadašnjom zastupljenošću nakladnika iz Primorsko-goranske županije prilikom potpora za knjige i otkupa knjiga za narodne knjižnice tijekom proteklih godina.

Naveden je tako primjer da je u 2017. godini iz Primorsko-goranske županije u prijavama sudjelovalo 19 nakladnika, a sredstva su dobila samo 3! Od 62 prijavljena naslova ODBIJENO ih je čak 57, a otkupljeno svega 5 naslova!

Drugim riječima, nakladnici iz PGŽ u otkupu naslova za narodne knjižnice u 2017. sudjelovali su s manje od 1 posto, odnosno 0,99 posto. U 2018. stanje je bilo još gore jer otkupljeni naslovi nakladnika iz PGŽ (opet samo 5 naslova) čine u ukupnoj masi odobrenih sredstava samo 0,6 posto. U potporama za 2019. nakladnici PGŽ-a sudjeluju sa samo 0,75 posto odobrenih sredstava. U najnovijem izvješću za 2020. tri nakladnika iz PGŽ dobila su 1,1 posto od ukupno 8,5 milijuna kuna dodijeljenih sredstava za potporu knjizi.

U svom zaključku Strukovna skupina pri HGK Županijskoj komori Rijeka navodi da „ove porazne brojke nikako ne odgovaraju snazi nakladničke scene Primorsko-goranske županije koja je, poslije zagrebačke, jedna od najjačih u Republici Hrvatskoj, kako po broju nakladnika tako i po broju objavljenih naslova godišnje“.

Zbog upornog ignoriranja izdavača i svođenja potpore na smiješnu razinu, većina je izdavača s ovog područja odustala od daljnjih prijava svojih projekata, znajući da su daleko od ognjišta i da se nemaju čemu nadati.

Tužna slika Hrvatske

Prilično brzo, već u svibnju 2019., stigao je odgovor iz Ministarstva kulture, potpisan od državnog tajnika Ivice Poljička. On je, navodeći nekakve kriterije, formalne uvjete, Upute za prijavitelje i slično, zapravo potvrdio i podebljao navode Strukovne skupine dizajnera, grafičara i nakladnika iz Rijeke, a to je garnirao i tablicom otkupa knjiga iz 2018. godine. Ništa drugo kao zainteresirana skupina zapravo nismo ni tvrdili, nego da je taj otkup i cijeli postupak tužna i skandalozna slika Hrvatske u kakvoj postoji samo Zagreb i okolica.

Tablica s podacima o otkupljenim knjigama po županijama

Kad sam ove naše tužne brojke nedavno objašnjavao u emisiji na Radio Rijeci osjetio sam blagu nevjericu u izrazu voditeljice. Isto je bilo i na Kanalu RI u jednoj emisiji, ravnatelj Gradske knjižnice Rijeka nije mogao vjerovati.

U nekim drugim sferama ovakvo zanemarivanje povuklo bi ljude na ulicu, ali nas je premalo da bi takva akcija bila učinkovita. Ovdje klijentelizam nije toliko očit, teško ga je dokazati, a ljude ta stvar i ne zanima. Knjiga je nadgradnja koje se lako odričemo.

Kad bismo doista ovisili o sredstvima Ministarstva kulture, nas pet-šest koliko nas je ovdje preostalo i od toga živimo, brzo bismo stavili ključ u bravu. Isto bi se dogodilo da se ufamo u pomoć Odjela za kulturu Primorsko-goranske županije ili Odjela za kulturu Grada Rijeke. Radi se o skandalozno malim sredstvima za poticanje izdavaštva, da je bolje ne dobiti ih. Jer onda i ne postoji obveza vratiti ih.

Pa, onda, upitat ćete se, zašto se izdavači u Primorsko-goranskoj županiji i gradu Rijeci uopće bave tim poslom, kad je podcijenjen na svim razinama?

Ne znam točan odgovor na to pitanje. Čini mi se da je posrijedi jedan od ljepših poslova na kugli zemaljskoj. Jedina je šteta što u ovoj zemlji u tom poslu nije omogućena pravedna utakmica.

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!