Tekst iz arhive. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

NA VALU: SIJERKOVIĆ JE NAPRAVIO VELIČANSTVEN RUKOPIS NA KORIST MNOGIH GENERACIJA

Kada govori o kiši, ili jugu, iskusni meteorolog na temelju tridesetogodišnjih mjerenja zaključuje bez dvojbe: Rijeka i Kvarner najkišovitiji su dio Hrvatske, i među najkišovitijima u Europi!

U ovo godišnje doba od mene je teško očekivati kolumnu, to sad znaju i na portalu Torpedo media, jer količina obveza premašuje sav taj multitasking talent razapet između želja i mogućnosti. Ovo je vrijeme sajmova, kada izdavači pokušavaju prodati zalihe sa skladišta i predstaviti nova izdanja, pokušavaju se ukrcati na vlak opće pretjerane potrošnje i rade planove za iduću godinu.

Na benevolentnost posezanja za novčanikom računaju svi nakladnici na sajmovima, pa tako i na proteklom Interliberu, koji je ove godine ponešto izbjegao epitet najvećega knjiškog vašara, i vratio status najvećeg (ali još uvijek ne i najvažnijeg) festivala knjige. Ta čast najvažnijeg festivala po mom skromnom mišljenju ide i dalje Puli i njenom Sajmu knjiga u Istri, koji je ove godine posvećem prerano preminulom Predragu Luciću. Milan Sijerković, najpoznatiji je hrvatski meteorolog

Riječke snage na zagrebačkom Velesajmu iz godine u godinu broje sve manje izdavača. Skutrili smo se pod kapom Hrvatske gospodarske komore ŽK Rijeka i Primorsko-goranske županije na ukupno 84 kvadrata rubno u Paviljonu 6. Oni odvažniji zakupili su malo skupih kvadrata i u Paviljonu 5. u kojem je tradicionalno veća gužva i gdje štandove posjeduju uglavnom veliki igrači.

Riječki izdavači plus dva antikvarijata, to je jedna skoro pa nevažna skupinica potpuno zasjenjena koncentracijom zagrebačkih nakladnika. Skoro da važi pravilo: sve ono što vrijedi i diše, koncentrirano je u Zagrebu. Mi iz provincije, a to je u nakladništvu zapravo cijela ostala Hrvatska, trudimo se pokazati da postojimo.

Gledano pak ekonomski, nekako je opća ocjena da su ove godine svi poslovali bolje, što veseli jer definitivno znači da knjiga nije napuštena, iako prema istraživanjima sve manje građana – čita.

Nezgodnosti riječke klime

Mogu jedino žaliti što sasvim solidnom predstavljanju na Interliberu nismo kao nakladnik dodali nove i dugoočekivane knjige koje smo, ajmo reći, intenzivno radili od početka godine. Prva među njima, "O vremenu i klimi Rijeke i Kvarnera" inž. Milana Sijerkovića, prava je kronisterija riječkog vremena, nešto što do sada nismo imali prilike čitati ni knjiški doživjeti. Sijerković piše jednostavno, a učeno, njegova je maksima ona primorska: "Najveća je pamet vrime znati". Naslovnica knjige inž. Milana Sijerkovića, fotografiju snimio Marko Gracin

Određeni ljudi u Gradu Rijeci nekoliko su mi godina pokušavali reći da je baš takva knjiga o vremenu potrebna Rijeci, i da će je rado podržati. Bilo je već pokušaja da se napravi Festival kiše, Revija kišobrana, Burini dani, svašta nešto što bi afirmiralo baš ove nezgodnosti riječke klime, kao što je onomad prije stotinu godina pokušao dr. Mika Kosić u Kraljevici kad je u jednoj svojoj knjižici opisao svu blagotvornost kraljevičke klime i turistima pokušao "preporučiti" i najnezgodniji naš vjetar, buru..

Pa kaže taj rođeni Samoborac i kupališni liječnik u Kraljevici: “Bura ljekovito djeluje na naše tijelo, a buru Primorci smatraju po svoje zdravlje pravim dobročinstvom. Uplivom toga vjetra ne može se između našeg tijela i odijela skupljati ugljična kiselina. Nadalje, kad se borimo protiv vjetra u nama rade gotovo sve mišice tijela, čime se proizvodi znatna toplina. Time se, kaže dr. Kosić, jačaju mišice tijela i otvrđuje koža. Poslije šetnje po buri izbacujemo sluz iz disala nekom neobičnom lakoćom. A srce, nakon svake šetnje mora mnogo krepkije raditi.“

 Vrhunac burnih blagodati svakako je dug i miran san, smatrao je dr. Kosić, a zbog bure u Primorcima i Primorkama vidio je simbole dugovječnosti, naročito u žena. „Tamo gdje ima mnogo vjetra, ondje se ne mogu skupljati i množiti nikakvi mikroorganizmi. U Primorju su rijetke bolesti, jer ih bura odnese prije nego i počnu haračiti.“

 U skoroj budućnosti baš će  vjetar, zbog kojeg su neki htjeli naše Primorje ozloglasiti, doći do pravog uvažavanja kao ljekovito sredstvo, zaključuje Kosić.

Godišnji klimatski kalendar

O eksploataciji našeg najjačeg vjetra u smjeru zdravstvenog turizma nešto će se uvjeren sam već izmisliti. Možda kakva metoda propuhivanja tijela ili sušenja tijela na buri. Tko preživi, pričat će. O buri se, piše Sijerković, mnogo zna, ali ne i sve, pa zato često nečim iznenadi i svoje najbolje poznavatelje (snimio I. Vidotto)

O buri inž. Sijerković znade gotovo sve i ne preporučuje je kao adut zdravstvenog turizma. On naprosto smatra da s burom treba biti oprezan, u svakom smislu. "Dok jedrim ja, ne jedri ti" spominje se Sijer narodne poslovice.

Sijerković opisuje kako nastaje i nestaje, o njezinoj jakosti, mahovitosti, suhoći i hladnoći, kad je tijekom dana i godine najjača, koliko traje, gdje su njezine “domaje”, a gdje “utihnine”. Bura nije od jučer, nego je tu odvajkada i zato Sijerković piše o običnim dogodovštinama i povijesnim zgodama s burom, o najglasovitijim burama, štetama i nesrećama te tome kako primorski ribari, pomorci i težaci proriču buru taj „vihor, zao vjetar“. Rijeka prva motrila vrijeme
Milan Sijerković je u knjizi pored brojnih činjenica ukazao na još nešto. Iako se godinom uspostave službenih meteoroloških postaja u Hrvatskoj smatra 1851., kada je u Dubrovniku gimnazijski profesor Ivan de Brotoli počeo motriti vrijeme, i u kasnijim godinama ga slijedile meteorološke postaje u Požegi, Zagrebu, Hvaru itd. u riječkom je arhivu otkriven spis koji upozorava na prva vremenska motrenja u Rijeci već 1842. godine! Što je devet godina ranije od Dubrovnika. Posrijedi je izvješće gradskog „fizika“, primarijusa dr. Nikole Tillera koji je svakodnevno motrio vrijeme i rezultate zabilježio u svom izvješću. Tako je velikom popisu onoga što je Rijeka prva u Hrvatskoj počela provoditi dodano i – motrenje vremena.

Kada govori o kiši, ili jugu, iskusni meteorolog na temelju tridesetogodišnjih mjerenja zaključuje bez dvojbe: Rijeka i Kvarner najkišovitiji su dio Hrvatske, i među najkišovitijima u Europi. Gorje koje omeđuje Riječki zaljev sa sjevera i sjeveroistoka, zajedno s Učkom na jugozapadu, tako omeđuje Riječki zaljev da on tvori neku vrstu stupice za zračne struje koje dolaze s južne polovine obzora. Kad one dospiju u zaljev, moraju se dizati uz obronke Učke, Snježnika i Risnjaka, a to znači na visinu veću od tisuću i nekoliko stotina metara. Pri tome se zrak koji se diže hladi i povećava mu se relativna vlažnost, nastaje ukapljivanje vodene pare, što pridonosi nastanku i razvitku oblaka. To ubrzava nastup kiše i pojačava je, a na sličan način djeluje na grmljavinske procese.

U posljednjem poglavlju Sijerković pridodaje godišnji meteorološki klimatski kalendar, kao prigodan autorov dar čitateljima, a koji na osnovi višedesetljetnih istraživanja ponašanja vremena precizno predviđa vremenske prilike u svim tjednima u godini! Koliko takvi stručno pouzdani podaci mogu biti korisni u turizmu i gospodarstvu, pojedincima i zainteresiranim skupinama, organizatorima priredbi na otvorenom, za edukaciju mladih te kao dopunski izvor spoznaja o prirodi i okolišu – procijenite sami.

Hvatači vremena

Sada kad je pred nama veličanstven rukopis na korist mnogih generacija, mogu otkriti da sam najprije pokušao dogovoriti pisanje knjige s riječkom ekipom meteorologa, međutim vrlo brzo sam stekao dojam da takvu knjigu neću skoro dočekati. Ono što me posebno zasmetalo je stalno pozivanje na Pomorski meteorološki centar Split, "koji ima sve podatke" i "moramo njih pitati da nam ih pošalju". U Rijeci, statistički, kiša pada svaki treći dan u godini

Sa starim Sijerom je sve bilo puno jednostavnije. Njemu nije trebao Split, ima „svoje“ ljude, suradnike, stručnjake i nekadašnje studente posvuda, od Državnog hidrometeorološkog zavoda do Nacionalne sveučilišne knjižnice. Dogovor je pao već na prvoj kavi u njegovom Trnskom. Taj veliki mali čovjek iz Baošića u Boki kotorskoj koji je u 82. godini i dalje objašnjavao vrijeme četvrtkom na Novoj TV, pokazao se pristupačniji i jednostavniji od mnogih s kojima sam nešto pokušavao dogovoriti i gdje bi sve ostalo na lijepim riječima.

Milan Sijerković je napravio povijesno važan tekst o vremenu i klimi Rijeke i Kvarnera. Snijeg u Voloskom

Opisao je što nam se događa i zašto nam se to događa, zašto svaki treći dan u prosjeku pada kiša, kada valja očekivati grmljavinsko nevrijeme, kako prepoznati dolazak bure i koliko će trajati njezin pir. Tekst je obogaćen pripovijestima i obavijestima povijesne naravi, iz starih spisa i ljetopisa, koje su na prepoznatljiv način povezane s vremenom i meteorologijom na Kvarneru.

Ono što mi je posebno drago jest da je u knjizi našlo mjesta čak 14-oro fotoreportera – hvatača vremena. Dijelom je to posljedica foto-natječaja koji smo proveli tražeći ilustracije za brojne opise u knjizi, ali i činjenica da se kvalitetnom fotografijom bave mnogi, naročito oni koje nepravedno zovemo amaterima.