Norma, Bellinijev operni dragulj, uskoro na sceni HNK Ivana pl. Zajca @ Rijeka

Dunja Vejzović, zapamćena Adalgisa, sada kao dirigentica, te redatelj Christian Romanowski okupili su iznimne soliste s kojima su se hrabro upustili u obvezujući zadatak: Daria Masiero kao Norma, Diana Haller kao Adalgisa, Mario Zeffiri kao Pollione, Slavko Sekulić kao Oroveso, Emilia Rukavina kao Clotilde, Matej Predojević Petrić kao Flavio.

Uloga Norme jedna je od najopsežnijih i najzahtjevnijih opernih sopranskih rola uopće: plemeniti lik čija tragedija leži u kobnoj ljubavi prema neprijatelju svoga naroda. Rijetke su pjevačice koje se prihvaćaju Norme, a još rjeđe one koje u potpunosti udovoljavaju velikim zahtjevima ove teške uloge. „Norma”, glazbena Medeja, kako su je prozvali neki talijanski kritičari nalazeći sličnosti opere s motivima  tragedije prema starogrčkom mitu, zahtjeva sopranisticu specifičnih glasovnih mogućnosti te vrsnu mezzosopranisticu za ulogu tehnički iznimno zahtjevne Adalgise. Skladan se ženski pjevački par cjelovitih interpretkinja teško nalazi zbog čega je ta opera vrlo rijetko na repertoarima.

Vrhunsko melodiozno djelo rane talijanske romantike „Norma” Vincenza Bellinija, opera u dva čina i četiri slike praizvedena je 26. prosinca 1831. godine u Teatru alla Scala. Brojni muzikolozi proglasili su je najboljom  tragičnom operom do Verdijeva „Otella” 1887. godine. Wagner je za Bellinija kazao kako se od njega može naučiti što je melodija, te da  „’Norma’ sjedinjuje najbogatiji tok melodije s najdubljim žarom istine”. Verdi je hvalio „uvjerljivost i snagu” ove opere, dok je Bizet odbio ponudu reorkestracije izjavivši kako je Bellinijeva originalna i jedina ispravna. Najpoznatija i najizvođenija operna arija velika je arija „Casta Diva” proročice Norme iz prvog čina, a završni prizor s istaknutom Norminom pjevačkom dionicom ubraja se u najljepša finala romantične opere.

Sicilijanski skladatelj Vincenzo Bellini (1801 – 1835) majstor je talijanskog romantičkog belkanta. Kao vrhunski poznavatelj glasa smatrao je da „Glazbena drama mora izazvati plakanje, zaprepaštenje, umiranje u pjevu”. Bio je tipičan romantik sjetnih raspoloženja, svoje je opere skladao prije svega za pjevače i pjevačku melodiju, dok je orkestar bio toliko velik i tako orkestriran da bude podloga. Umro je u dobi od 34 godine, vrlo brzo nakon svoje posljednje opere trijumfalnog uspjeha „Puritanci” / „I Puritani”. Među njegovih 12 opera ističu se one koje se izvode i danas: „Gusar” („Il pirata”, 1827), „Norma” (1831), „Tuđinka” („La straniera”, 1829), „Mjesečarka” („La sonnambula”, 1831), „Beatrice di Tenda (1833), te „Puritanci” („I Puritani”, 1835), „Puritanci i vitezovi” („I puritani e i Cavalieri”, 1835).

Libreto je napisao najbolji libretist onoga vremena Felice Romani (1788 – 1865), libretist milanskog Teatra alla Scala, prema francuskoj tragediji u stihovima Alexandrea Soumeta „Norma ili Čedomorstvo”. S Bellinijem je surađivao na sedam opera.

Zahtjevna uloga Norme napisana je za slavnu Giudittu Negri Pasta. Osam je puta Bellini iznova skladao ariju „Casta diva” dok nije bio zadovoljan. Praizvedba opere je bila „fijasko”, kako je sam Bellini rekao. Ipak, „Norma” je vrlo brzo postala popularna i postavljena u Napulju, Bergamu, Veneciji, Rimu, Beču, Londonu, Parizu, New Yorku… Opera „Norma” praizvedena je u milanskoj Scali  1831. godine, a u Rijeci je prvi put izvedena već 1832. – ali bez Bellinijeve glazbe. Naime, gostujuća dramska družina Angele Zocchi uprizorila je u Adamićevom teatru Civico  „Normu” bez glazbe, ali prema hvaljenom djelu uglednoga maestra Bellinija, kako je pisalo na njihovom programskom svilenom letku. Prva prava Bellinijeva „Norma” u Rijeci bila je 1836. i na repertoaru bila godinama: 1866, 1876, 1888, 1897, 1908. i 1932. godine.

Od 1946. do danas, „Norma” je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci premijerno postavljena samo 1990. i 1996. godine. Oba su puta u ulogama Norme alternirale Mirella Toić i Veneta Janeva Iveljić, dok je u ulozi Adalgise bila Anđelka Rušin.

U Metropolitanu je „Norma” premijerno postavljena 1890. godine i to na njemačkom. Zinka Kunc Milanov nastupila je u ulozi Norme 16 puta između 1943. i 1954. Najpoznatija svjetska Norma Maria Callas pjevala je ulogu od 1952, od svog debija u Covent Gardenu, a u Metu od 1956. godine.

Posljednja velika hrvatska Norma bila je Mirella Toić.

Za ulogu Norme u istoimenoj Bellinijevoj operi Mirella Toić dobitnica je Nagrade grada Rijeke (1992), Nagrade „Milka Trnina” (1992) i Nagrade hrvatskog glumišta (1996).