Tekst iz arhive. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Olja Lozica - "Regoč" je priča o prijateljstvu, ljubavi i prihvaćanju različitosti

Premijera „Regoča” je u srijedu 30. siječnja u HKD-u na Sušaku u 19 sati, a reprize su 31. siječnja u 12 sati, 1. veljače u 12 i 19 sati, te 2. veljače u 12 sati.

Rijeka - Ususret skorašnjoj premijeri predstave „Regoč”, redateljica i autorica adaptacije Olja Lozica otkrila je motivaciju za stvaranje ovog scenskog komada.

Zašto vi volite „Regoča”? Kako se u vašoj adaptaciji i režiji očituje odnos dobra i zla?

„Regoč” – zato što je priča o prijateljstvu, o ljubavi, o prihvaćanju različitosti koja donosi dobrobit društvu i jedina se može boriti protiv zla, želje za moći i vjerovanja da je netko bolji i ili zaslužuje više od nekog drugog. Ključni elementi koji se pojavljuju u priči su susret Kosjenke i Regoča koji su dva potpuno različita bića. Bez obzira na različitost, oni se sprijatelje i njegujući prijateljstvo mogu vidjeti svijet drugim očima. Pred njima se otvara svijet pun avantura. Pritom se nađu u situaciji da upoznaju druga bića, ljude, čobane i čobanice, koji imaju problem – oni su ljudskoga roda. A ljudi vjeruju da je jedno pleme bolje od drugog. Priča koja govori da prihvaćanjem različitosti i zajedništvom možemo to promijeniti, ljepše je kad smo u slozi nego u neslozi. To su osnovne linije koje smo uzeli i razradili.

Kakvi su vaši Regoč i Kosjenka? Kako izgledaju, kako govore, kakav je njihov odnos?

Naš mali iskorak je u tome što smo dodatno naglasili različitost kod Regoča i Kosjenke. Dajemo im metaforički značaj. Regoč ne izgleda kao čovjek div, nego kao čovjek od kamena. Stopljen je s mjestom iz kojeg dolazi. On predstavlja kamen i zemlju. S druge strane, Kosjenka je vila koja silazi s oblaka. Sva je sazdana od perja, lakoće. Od zraka. Ti elementi zemlje i zraka kada se spoje, stvaraju novu kemiju. U tom smislu, mi smo napravili i korak dalje. Ne samo da su se sprijateljili nego su se i zaljubili. Snaga njihove ljubavi mijenja stvari i počinje graditi neki novi vrli svijet.

U „Regoču” su fantazijski i realni likovi, na koji se način u vašoj režiji prepoznaje ta razlika?

Razlika je u pojavnosti i u glumačkoj igri, te u govoru i međusobnoj komunikaciji. Naši zemljani pričaju kao zemljani, a Regoč kao čovjek od kamena, koji nikada nije susreo niti jedno biće do Kosjenke, ima svoj način glasanja, ne može se to nazvati jezikom, već oblikom onomatopejskog glasanja koje za njega nešto predstavlja. Regoč je bio izložen isključivo atmosferama i životu u prirodi, njegovo glasanje je u skladu s biljnim i životinjskim svijetom oko njega. Kosjenka ima svoj vilinski jezik sastavljen od različitih čaranja koja pokreću svijet. Jezik postaje nevažan. Tu karakteristiku imaju i djeca. Kada primjerice djeca susreću strance, iz potpuno različitih zemalja i bez znanja jezika, pokušat će u prvom trenutku uspostaviti komunikaciju, a kada shvate da pričaju različite jezike, pronalaze drugi jezik – kroz tijelo, kroz lice, kroz način kojim energetski odašilju informaciju što može biti čak i ljepše jer je rasterećeno viška sadržaja, nema nikakve osude. Od toga je sazdan i naš „Regoč”.

Jeste li se u potpunosti držali priče Ivane Brlić Mažuranić ili postoji odmak?

U priči ne postoje dvoje stražara koji predstavljaju seljane, predstavnike različitih sela. Čobani imaju zabranu družiti se međusobno, sela su u zavadi, oba sela smatraju da zaslužuju starješinsku palicu Brda i Doline i pravo na veći posjed. Ne dopuštaju da se djeca međusobno druže. Ali, djeca se unatoč tome druže. Kako bismo pokazali u kojoj su mjeri sela posvađana, uveli smo dva stražara koja imaju potrebu obilježavati prostor na kojem se djeca igraju. Ljudi iz sela namjerno su osmišljeni u grotesknom ključu, imaju jako velike maske, likovno ispotencirane glave, kako bismo pokazali što se dogodi s odraslima kada počnu previše misliti. Sve se svodi na veliku glavu koja se bavi isključivo time kako zaposjesti prostor.

Vaša predstava ima vlastiti jezik. Od kojeg uzrasta publika može pratiti priču?

Predstava je za predškolce pa nadalje. Priča je jasno vidljiva. Glumački stil je ilustrativan kako bi mogao jasno prenašati poruku. Predstava je velikim dijelom na izmišljenom jeziku što znači da pojavnost, geste i način na koji se likovi kreću i šalju informacije tjelesnošću, moraju biti jasne. Želimo da je posve jasno što se priča, iako se,primjerice, vila vili obraća na izmišljenom jeziku. Djeca to moraju moći prepoznati. Izazov nam je bio tražiti način da ono što je zapravo koreodramski materijal stvara narativ predstave.

Premijera „Regoča” je u srijedu 30. siječnja u HKD-u na Sušaku u 19 sati, a reprize su 31. siječnja u 12 sati, 1. veljače u 12 i 19 sati, te 2. veljače u 12 sati.