Olupina broda Kalliopi nedaleko od Porozine

Tekst i fotografije Danijel Frka

Olupina broda Kalliopi nedaleko od Porozine

Središnji dio nadgrađa broda Kalliopi dobro je očuvan (Foto: Danijel Frka)

U nastavku donosimo tekst o olupini broda Kalliopi koji je potonuo ploveći prema Rijeci. Tekst koji objavljujemo u suradnji s partnerskim portalom lanterna.news potpisuje Danijel Frka…

Povijest broda Kalliopi

Ronilac iznad trupa središnjeg djela olupine koja leži na lijevome boku

Početkom 2. svjetskog rata britanska su brodogradilišta bila zatrpana narudžbama ratnih brodova svih vrsta i malo je prostora ostalo za gradnju trgovačkih brodova. Mnogo je trgovačkih brodova unajmljeno od drugih država ili rekvirirano, no to nije bilo dovoljno. U 1940. godini, za svakih novih 2.000 tona izgrađenih trgovačkih brodova, njemačke su podmornice potopile 9.000 tona. Tijekom 1941. godine odnos se malo popravio (4.000 tona izgrađenih brodova u odnosu na 9.000 tona potopljenih) zbog boljih savezničkih mjera zaštite od podmornica, no to niti izdaleka nije bilo dovoljno. Trebalo je hitno povećati broj izgrađenih brodova, više nego što njemačke podmornice stignu potopiti. Odgovor na taj izazov stigao je iz Amerike.

U 1941. godini kada je rat u Europi već naveliko bjesnio a Japan se spremao za osvajanja na Tihom oceanu, amerikanci su odabrali program Liberty kao najpogodniji za brzo povećanje njihove trgovačke flote. Izgrađeno je 18 novih brodogradilišta, a tisuće radnika osposobljeno je za rad u serijskoj proizvodnji. Bio je to ogroman projekt u kojega je uključeno stotine tisuća ljudi. Prvi brod klase Liberty PATRICK HENRY porinut je u more 27.rujna 1941., a dovršen već 30. prosinca 1941, dakle, za samo tri mjeseca! Bio je to podvig nezamisliv za ono vrijeme, no prava će iznenađenja tek uslijediti, kada je sredinom rata proizvodnja skraćena na samo dvadesetak dana!

Liberty je bio dugačak 133 metra, širok 15, kapaciteta 9.146 tona. Parni stroj imao je 2.950 KS, a domet plovidbe bio mu je 21.000 nautičkih milja. Kotao je bio grijan naftom. Imao je pet teretnih skladišta i tri jarbola.

U Drugom svjetskom ratu proizvedeno je ukupno 2.710 brodova klase Liberty, od kojih je velik broj preživio rat. Svršetkom rata izgubila se i njihova prvotna namjena. Napušteni i stavljeni u raspremu, čekali su sudbinu koja je sve više mirisala na skoro rezalište. No tada su se na američkom tržištu pojavili Grčki brodovlasnici. Shvativši kolika se poslovna prilika otvara oživljavanjem trgovine u porušenoj Europi, otkupili su velik broj Libertyja iz američkih ratnih viškova i osnovali mnogobrojne pomorske kompanije. Mnogi od tih brodova bili su još posve novi i mogli su ploviti dugi niz godina, a svojim velikim kapacitetom odlično su odgovarali zahtjevima svjetskog tržišta. Ta je sudbina zadesila i brod ROBERT DALE OWEN. Izgrađen je za manje od mjesec dana u brodogradilištu North Carolina SB Co. u Wilmingtonu N.C. i u svibnju 1943. kao transportni brod za prijevoz vojnika zaplovio je pod američkom zastavom u vlasništvu kompanije Black Diamond SS Corporation iz New Yorka. Sve do konca rata plovio je za potrebe američke vojske, nakon čega je raspremljen i ponuđen za prodaju. Već 1946. godine kupila ga je kompanija Panagos D. Pateras sa otoka Chiosa u Grčkoj i dala mu ime iz grčke mitologije – KALLIOPI.

Pozicija olupine

KALLIOPI je sretno plovio svjetskim morima samo nešto više od godine dana. Trgovački putevi doveli su ga i do Jadrana. Ploveći prazan (u balastu) iz Charlestona za Rijeku zaustavio se nakratko u Anconi. U večernjim satima 19. prosinca 1947. napustio je Anconu i zatim produžio prema sjeveru. Svitanje 20. prosinca zateklo je KALLIOPI u Kvarneriću. Vrijeme je bilo povoljno, more mirno, pa je zapovjednik Mihali Mantszavrinos odlučio da ne uzme peljara da ga vodi do Rijeke. U to su vrijeme Kvarner i Kvarnerić bili samo djelomično očišćeni od mina zaostalih iz rata i još je velik broj ovog podvodnog oružja vrebao ispod površine. Svi brodovi koji su uplovljavali u Kvarner i isplovljavali iz njega morali su se strogo pridržavati uputa o korištenju koridora sigurnih za kretanje brodova.

Oko 07:00 KALLIOPI se nalazio na ulazu u Vela vrata. Izgledalo je da će brod sretno proći kroz kanal, no kada je brod bio već skoro na izlazu iz kanala, u 07:40 sati podignuo se uz bok broda nešto ispred nadgrađa visok stup mora, a istovremeno je odjeknula jaka eksplozija. Na brodu su svi popadali od siline eksplozije, i nisu se još niti snašli a brod se već počeo vidljivo naginjati. Brodska konstrukcija opasno je škripala zbog izvijanja trupa, ali brod se nekako držao na površini. Sagledavši situaciju nakon što je primio izvještaje časnika i upravitelja stroja o oštećenjima, zapovjednik je zaključio da brodu ipak nema spasa. Naredio je da se posada pripremi za napuštanje broda. Spušteni su čamci za spašavanje, posada se ukrcala i otisnula od tonućeg broda. U tom se času krmeni dio odlomio od ostatka broda i uskoro potonuo, dok je pramčani dio, sada već dobrim dijelom pod morem, morska struja polako nosila prema jugu. Sa istarske obale stanovnici Brseča i okolnih sela nemoćno su promatrali dramu koja se odvijala pred njihovim očima. Nekolicina je pojurila prema lučici sa namjerom da ribarskim čamcima doplove do broda i pomognu brodolomcima. Za to vrijeme je KALLIOPI usred kanala polako nestajao sa površine. More je punilo brodski trup i kada je polovica nadgrađa već bila pod vodom, pukao je trup u visini drugog jarbola, što je dodatno ubrzalo potonuće. Na površini su ostali čamci s brodolomcima do kojih su nakon dugog veslanja stigli ribari i pomogli im da doplove do istarske obale. Prava je sreća da u ovoj pomorskoj nesreći nije bilo više žrtava – nestao je, naime, samo jedan grčki mornar. Spašeni zapovjednik Mantszavrinos kasnije je pred vlastima u više navrata javno istaknuo svoju zahvalnost za požrtvovno pruženu pomoć u spašavanju posade.

Stanje olupine i ronjenje

Brod Robert Dale Owen prije prodaje grčkom brodovlasniku

Olupina broda nalazi se usred kanala Vela vrata. Brod je prelomljen u tri dijela, od kojih prednji dio – pramac, leži na dnu kobilicom okrenut prema površini, dok središnji dio broda sa nadgrađem leži na lijevom boku, od pramca udaljen dvadesetak metara. Krmeni dio broda je potonuo sjevernije i udaljen je skoro jednu milju od glavnine olupine, te u sklopu ove ekspedicije nije obiđen već je njegov položaj utvrđen dubinomjerom. Zbog svojeg velikog teretnog kapaciteta, trup je izrazito četvrtastog presjeka. Najviši dio broda je nešto dublje od 40 metara. Dobro se vidi cijelo nadgrađe, a ispred i iza nadgrađa brod je posve prekinut.

Na nadgrađu je ograda u dobrom stanju, kao i stepenice koje sa mosta vode dolje na palubu. Na nadgrađu je nekoliko otvorenih vratiju, a moguće je ući i u unutrašnjost zapovjedničkog mosta. Na krovu mosta još je goniometarska antena i postolje kompasa, a na sredini krova uzdiže se velik dimnjak, koji je čvrsto na svom mjestu (za razliku od drugih brodova gdje se dimnjak obično sruši). Sohe čamaca za spašavanje su u iskrenutom položaju, što je jasan znak da su čamci bili spušteni u more prije potonuća.

VRSTA : teretni parobrod, klasa Liberty

IME / OZNAKA : KALLIOPI (ex-ROBERT DALE OWEN)

PRIPADNOST : Grčka, kompanija Panagos D. Pateras sa otoka Chiosa

IZGRAĐEN : svibanj 1943.

DIMENZIJE : d= 133 m, š= 15 m, parni stroj od 2.950 KS

POTONUO : 20. prosinca 1947.g.

UZROK : greška u navigaciji – naletio na minu

MJESTO : oko 800 m W od rta Jablanac

Ciminjera Kalliopija / foto: Danijel Frka

KOORDINATE : 45˚ 08,004’ N, 14˚ 13,662’ E

POSADA : oko 40

TEŽINA PRONALAŽENJA : teško se nalazi, potrebni instrumenti

NAJVEĆA DUBINA : 60 metara

NAJMANJA DUBINA : 49 metara

STRUJE : osrednja, povremeno jaka

PRISTUP : pristup moguć isključivo brodom

VIDLJIVOST : dobra, povremeno vrlo dobra

ŽIVI SVIJET : raznolik život na i oko olupine, povremeno primjerci većih riba i rakova

ZNANJA I VJEŠTINE : samo tehnički ronioci

POVIJESNA VAŽNOST : postoji

OLUPINA BRODA KALLIOPI NEDALEKO POROZINE

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!