Postoji više od 40 neriješenih slučajeva nestanka osoba u Rijeci i okolici: Najstariji datira još u 1982. godinu!
Najstariji zabilježeni slučaj je onaj Duška Lukovića, nestalog 1982. godine, kada mu se gubi svaki trag, dok je među novijima nestanak 15-godišnjeg Viktorija Grublješića u srpnju ove godine.
Rijeka – Krajem ovog mjeseca, točnije 30. kolovoza, obilježava se Međunarodni dan nestalih osoba. Pretražujući slučajeve nestalih sa riječkog područja, može se naići na nekoliko misterioznih činjenica koje izazivaju osjećaj nelagode.
Na internetskoj stranici Nacionalne evidencije nestalih osoba navodi se da je 40 posto nestalih ženskih osoba, mahom mladih djevojaka nestalo u Vukovarskoj ulici. U posljednjih 37 godina upravo je najviše nestalih koji su se udaljili s adrese prebivališta i uputili na posao ili u nepoznatom smjeru. Tek je nekolicina slučajeva u kojima je evidentno da su se osobe samovoljno udaljile u nakani da počine samoubojstvo, ostavivši oproštajno pismo ili u jednom slučaju, osobni automobil na Krčkom mostu. Jedan od takvih slučajeva dogodio se 2013. godine, što je istražila i ekipa emisije Provjereno, kada je 21-godišnji Rino Brala iz Kraljevice netragom nestao. Naknadno se doznalo da je ostavio oproštajno pismo u obliku poruke na mobitelu, a potraga se obustavila „dok se ne saznaju neke nove informacije“, kako je prenio portal dnevnik.hr. Zabilježeni su i slučajevi starijih osoba sa riječkog područja, koje su se udaljile sa kućne adrese zbog bolesti, najčešće Alzheimerove.
Nacionalna evidencija nestalih osoba pokazuje da postoji više od 40 slučajeva nestanaka koji se vode u PU primorsko – goranskoj. Najstariji zabilježeni slučaj je onaj Duška Lukovića, nestalog 1982. godine, kada mu se gubi svaki trag, dok je među novijima nestanak 15-godišnjeg Viktorija Grublješića u srpnju ove godine. Od 40-ak slučajeva, deset se odnosi na žene, pretežno starije maloljetnice, dok nisu zabilježeni slučajevi nestanka djece mlađe od 13 godina. Nastavno na slučajeve nestalih ženskih osoba, neznatan je broj onih koje su pronađene ili su se samovoljno vratile na kućnu adresu. Tijekom godina, ljudi su nestajali na riječkom području i u Domovinskom ratu, a dosta je slučajeva i onih koji su rođeni u Rijeci, a radili na stranim brodovima, pa nestali u međunarodnim vodama, Atlantskom oceanu i Sjevernom moru. Nešto je i onih koji su se uputili vlastitim brodovima i barkama te nestali u Kvarnerskom zaljevu tijekom nevremena. Otprilike je podjednaki broj nestalih mlađih muških osoba i onih u poodmakloj dobi.
Jedan od najpoznatijih slučajeva nestanka na riječkom području bio je onaj Kreše Kovačičeka, riječkog alternativnog umjetnika od kojega od 3. kolovoza 2017. godine nije bilo ni traga ni glasa. Znalo se da je često provodio vrijeme u prostoru riječke Hartere, svom tadašnjem ateljeu, a mnogi smatraju da je razočaran u hrvatski sustav i zbog prijetnji odlučio otići u nepoznato. Dok je nestanak Kovačičeka bio aktualan, spominjali su se njegovi okršaji sa riječkim skvoterima, no online izdanje Novog lista tada je prenijelo kako je Kovačiček u neformalnom razgovoru novinaru spomenuo prijetnje riječkih moćnika. Njegova sudbina je do danas ostala nepoznata, usprkos angažmanu brojnih medija i građana.
Tijekom istraživanja, naišlo se na nešto što „ne pije vodu“. Naime, slučaj Ruže Velić, 16-godišnjakinje iz Karlovca sretno je završio kada je nestala u prosincu 2018. u Topuskom, a nađena 9. siječnja ove godine. Upitno je zašto je evidentirana u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba PU primorsko-goranske 11. veljače, kada se udaljila s adrese u Vukovarskoj ulici u Rijeci. Slična nelogičnost pojavljuje se i u slučaju maloljetne Samante Grgić koja je kako prenosi portal srednja.hr nestala 21. rujna, pa zatim ponovno 25. prosinca 2018. godine, dok se na internetskoj stranici Nacionalne evidencije nestalih osoba navodi 4. siječnja 2019. godine kao datum nestanka. Također, u slučajevima starijih maloljetnica Natali Nikšić i Martine Marković navode se suprotni datumi na internetskim portalima koji prenose vijesti i Nacionalnoj evidenciji.
Otvaraju se pitanja jesu li navedene osobe nestale nekoliko puta u kraćim vremenskim razdobljima i zašto takvi podaci nisu navedeni na internetskoj stranici Nacionalne evidencije nestalih. Uz to, jesu li navedeni datumi nestanka uopće ispravni. S obzirom na to da se na priloženi kontakt na stranicama Nacionalne evidencije nitko nije javio, pitanje je ostalo „visjeti“ u zraku. Sve u svemu, istina je da postoje slučajevi sa sretnim završetkom, no nije ugodno znati da velika većina nestalih osoba još uvijek nije nađena.
