Predavanje prof.dr.sc. Irvina Lukežića “Kristina Adamich Scott, riječka posjednica i dobrotvorka” održat će se ove srijede u Sveučilišnoj knjižnici
U predavanju će biti riječi o riječkoj posjednici i dobrotvorki Kristini Adamich Scott (1790.-1878.)
Rijeka – Prvo ovogodišnje predavanje iz ciklusa “Colloquia Fluminensia 3 – razgovori s baštinom u Sveučilišnoj knjižnici”, pod nazivom “Kristina Adamich Scott, riječka posjednica i dobrotvorka” održat će prof. dr. sc. Irvin Lukežić s Filozofskog fakulteta u srijedu, 20. veljače 2019. s početkom u 18 sati u dvorani izložbe Glagoljica u Sveučilišnoj knjižnici.
U predavanju će biti riječi o riječkoj posjednici i dobrotvorki Kristini Adamich Scott (1790.-1878.). Rođena je u vrlo bogatoj i utjecajnoj obitelji Andrije Ljudevita Adamicha, koji je bio uspješan veletrgovac, tvorničar i poduzetnik, utemeljitelj Gradskoga kazališta. Majka joj je potjecala iz poznate riječke patricijske obitelji Barčić, čiji je najpoznatiji član bio dr. Erazmo Barčić, riječki odvjetnik i političar. Godine 1810. udala se za veletrgovca Francesca Lavoratorija, rođenog na Malti, podrijetlom iz Toskane. On je bio isprva trgovački zastupnik njena oca na Malti i u Tunisu, a nakon napoleonskih ratova postao je britanski prokonzul u Kairu, gdje je uživao glas jednoga od najuspješnijih kršćanskih trgovaca. Bavio se mnogo i sakupljanjem egipatskih starina, te je vremenom prikupio iznimno vrijednu zbirku umjetnina. Nakon njegove smrti 1831, Kristina se u Firenci udala za škotskoga posjednika i pustolova Aleksandra Scotta (1793.-1860.), koji je u mladosti, tijekom boravka u Mlecima, bio prijatelj slavnoga engleskoga pjesnika Byrona, s kojim se neko vrijeme i dopisivao. Koncem tridesetih godina Kristina i njena brojna obitelj preselila se u Rijeku, gdje će provesti ostatak života. Scottovi su posjedovali ladanjske kuće u Mrzlim Vodicama, na mjestu nekadašnje očeve staklane, i u Kraljevici (Uvala Scott). Alexander Scott, koji je zahvaljujući velikodušnosti svoga ujaka, naslijedio udio u vlasništvu unosnih plantaža šećerne trske na Jamaici, mogao si je od mladosti priuštiti nezavisan život, tako da je dugi niz godina proveo u Italiji i mnogo putovao po čitavoj Europi. Njihova kćer Sabina, koja se rodila u Firenci, bila je udata za visokoga mađarskoga gubernijskog službenika Mihályja Horhyja, koji je jedno vrijeme bio zastupnik rijeke u zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru u Požunu. Kristinin sin iz prvoga braka Gustavo Adolfo Lavoratori, koji se školovao u Collegio Cicognin u Pratu, bio je prvim tajnikom Trgovačko-obrtničke komore u Rijeci. Kristina je podupirala mnoge dobrotvorne akcije, među kojima i osnivanje riječkog dječjeg prihvatilišta (1841.), koje je utemeljeno na poticaj gospođe Ide Kiss de Némeskér rođ. Csapo, supruge riječkoga guvernera Pála Kissa de Némeskéra. U poznijim godinama osobito je bila zaslužna za gradnju pučke škole u Mrzloj Vodici, za čiju svrhu je darovala novac i zemljište.
