PREDSTAVLJAMO RIJEČKU ALTERNATIVNU SCENU – Mandrili: ‘Jedino bend je stvaran. Sve ostalo je samo privid života’

Ako očekujete da ćete čuti nešto tipa nagog ulaska u krcat ugostiteljski objekt, sa cigarom zataknutom u spolni organ, varate se. To nikom od nas ne bi palo na pamet. Ozbiljni smo ljudi. A svjedoci ionako neće čitati ovaj intervju, pa nemate potvrdu učinjenog nedjela.

Rijeka – Sjeća li se još netko hita „Ljubio, valjao“ koji je bio čak i u jednoj hrvatskoj televizijskoj reklami? Iza njega, ali i još more drugih dobrih hitova poput „Sve što nas čini takvima“ stoje Mandrili, riječki bend koji je na našoj glazbenoj sceni više od 20 godina! Ova četvorka koju čine Kristijan Ćoza u ulozi vokala, Tomislav Radinović na gitari, Robert Jovanović na basu i Alen Tibljaš na bubnjevima ima četiri albuma – „Embryo“, „P“, „Tibet“ i „Demencija“, a aktivno rade na nadolazećem. U to ime basist Jovanović ispričao je koliko se toga promijenilo u više od dva desetljeća zajedničke suradnje, malo o Rijeci, ali i o mlađim bendovima koje smatra da treba poslušati.

Mandrili / foto Vanja Pastuhović

Nastali ste prije 23 godine. To je baš masu vremena. Koliko vas je bend promijenio kao osobe?

– Već 23?! Opa, ne čini mi se toliko. Ne znam koliko me bend promijenio, ali znam da mi je to najduža veza u životu, koja ima svoje uspone i padove. Sada vlada ljubav, a posljedica je velika inspiracija unutar Dinamične Četvorke, što će rezultirati novim albumom tijekom godine. Napokon.

Koliko se puta postava benda mijenjala?

– Ne previše. Nakon prvog albuma Tomo je zamijenio Jimija na gitari i još uvijek je u bendu, a nešto kasnije Daleta je na bubnju zamijenio Alen, kojeg svi znaju kao Tibljaš. Eto, nije toliko strašno.

Koliko je Rijeka utjecala na vaše stvaralaštvo?

– Podsvjesno sigurno, to se mora dogoditi. Krećeš se među tim ljudima oko 23 godine, pa se nešto zakači. Još uvijek mi je nevjerojatno – 23 godine… Da smo iz južnijih krajeva, moguće je da bismo češće koristili maslinu i stinu u tekstovima, kao što bi se sigurno dogodio pokoji ftiček, snočka ili lega, da smo iz sjevernog dijela Lijepe Naše. Kako mi oblikujemo grad, tako grad oblikuje nas. Rijeka je sigurno u nama.

Pamtite li najdražu svirku, ili evo, barem top 5? Gdje je publika najglasnija?

– Meni je najdraža bila ona u Rijeci, na promociji albuma „Tibet”. Ludilo. Sve se poklopilo. Baš sve. A vani ostalo hrpu ljudi. Navodno smo tada oborili rekord Sterea. Happy days… Inače sam najopušteniji kad sviram u Rijeci. Osjetim ljubav. Zadnje što znam, što se Ćoze tiče je da je kod njega suprotno. On je najnervozniji kad je doma. Kužim i to. Ima smisla. Yin-yang situacija.

Vjerujem da ste mnogo smiješnih anegdota doživjeli zajedno. Dajte nam jednu da se zajedno smijemo.

– Ako očekujete da ćete čuti nešto tipa nagog ulaska u krcat ugostiteljski objekt, sa cigarom zataknutom u spolni organ, varate se. To nikom od nas ne bi palo na pamet. Ozbiljni smo ljudi. A svjedoci ionako neće čitati ovaj intervju, pa nemate potvrdu učinjenog nedjela.

Čime se Mandrili trenutno bave? Nazire li se to neki novi album?

– Definitivno. Velika je želja za novim materijalom. Jako smo kreativni ovaj put. Našli bi se mi tu i tamo i krenuli sa radom, ali nakon preslušavanja pjesama, nismo bili zadovoljni, pa bi zaključali prostoriju i uključili „stand-by mode”. Sad je sve super. Ne znam zašto, isti su ljudi, isti instrumenti se koriste, ali eto – vratila se magija.

Već više od 13 godina ne mogu nikako zaboraviti “na čarape buđola, pretvaram se u trola”, tko je pisao pjesmu “Ljubio, valjao”? Ustvari, tko pretežno piše pjesme?

– Tu je situacija ista od prvog dana – Ćoza piše tekstove, mi muziku. Nekako je to najprirodnije, valjda. Vokal sam iznosi svoju liriku. Kaže što osjeća, na svoj način. Normalna varijanta, osim ako si iz benda Rush, čiji nas je bubnjar nedavno napustio, a pisao je sve tekstove. No, Neil Peart bio je “somethin’ else”, u svakom smislu. Mladi svirači, obavezno provjerite Rush, ako već niste!

Svojevrsni ste predstavnici Rijeke. Koliko vam to znači?

– Draže mi je to, nego da smo predstavnici neke političke partije. Hvala, kao da jesam.

Koje je vaše mišljenje o sadašnjoj riječkoj, ali i hrvatskoj glazbenoj sceni?

– Hrvatsku scenu osobno ne stignem pratiti previše. Vidim sve što vide mladi, svima znana imena i tu nema iznenađenja. Nije to loše, ali ne mogu sad zakucat’ neko novo ime, pa da svi skuže da kužim. Pojma nemam što se zbiva u undergroundu koji je uvijek pokretač. Što se Rijeke tiče, nakotilo se dragih mi sugrađana. „Nakotilo” jer ih smatram krasnim, milim životinjama, mekog krzna i lijepih očiju. Dakle, Siids su napravili nešto drugačije, Turisti imaju već drugi album, One Possible Option su mi super, Rašpa i fOF nisu za svakoga, ali peru svoj stil, punk poeta Izet Medošević roka sa svojim Borgiejama, sa Flip Flop Fatality ne znam što se zbiva, ali isto bi ljudi mogli reći i za nas. Nadam se da još rade jer su fora. Uma Thurman piči, a totalno simpatični, jer nemam drugi izraz, su mi Speedclaw. Sviraju ono što sam slušao prije nekih 20-ak godina. Pravi i zdravi metal, sa retro stihom na najjače. Nikako ne smijem zaboraviti bend u kojem svira i naš Tomo, a to je Jonathan. O njima se sve zna. Napravili su puno i ja im čestitam. Isprike svim izostavljenima. Volim Ri scenu i želim joj sve naj.

Što biste poručili mladim riječkim bendovima?

Nisam od rubrike „zrnca mudrosti starog mudraca”, ali evo – ako volite svirati, svirajte. Mene je bend sto puta izvukao iz depre. Muzika liječi. Jedino bend je stvaran. Sve ostalo je samo privid života.

 

Pročitajte više o riječkoj demo i alternativnoj sceni:

Rock grupa Fanaa: Fokusirani smo na stvaranje novog EP-a

Metal bend Krematorium: Posebno nas inspiriraju stvari koje nam se ne sviđaju u svakodnevici

Death metal bend Omnivore: Plan nam je postati najpoznatiji metal bend iz Hrvatske

Sexy rock band Nelaay: Rijeka je divan grad i odlična inspiracija

Burning Bush: ‘Inspirira nas ljepota ovog kaotičnog i ružnog života’

Alternativni metal bend Mamut: Ne možemo kreativno funkcionirati uz pravila i ograničenja

Punk bend Žulj: Okupili smo se dok smo pili pivu na klupicama

Krešo i Kisele kiše: ‘Mi smo demo bend i uvijek ćemo to ostati’

Rock grupa Media Effect: Mladi, nasmijani i skroz efektni