RAZGOVOR Autor ‘Stečajnih rožica’ koji se izdignuo iz krize 3. maja Igor Zenko: Roditeljstvo me učinilo još jačim i žilavijim

Dojam koji se o Zenku može steći iz razgovora je kako se radi o optimističnoj, jakoj i brižnoj osobi koju teško što može poljuljati. Ispričao je o sadašnjem stanju u 3. maju, otkud crpi inspiraciju i kako je sve počelo sa Stečajem, ali i da je njegova kćerka daleko svestranija kreativka u odnosu na njega.

Rijeka – Igor Zenko primjer je osobe koja je u jednoj od najtežih životnih situacija, kao samohrani otac, a uz to i trećemajac kojemu tada nisu bile isplaćene plaće, pronašao snagu i iz ničega stvorio nešto. Kreativno poduzeće Stečaj d.d. njegov je projekt koji je započeo izrađivanjem željeznih Stečajnih rožica, da bi njegov rad prepoznala i ekipa iz udruge Ri Rock za koje je izradio prošlogodišnje kipiće. Dojam koji se o Zenku može steći iz razgovora je kako se radi o optimističnoj, jakoj i brižnoj osobi koju teško što može poljuljati. Ispričao je o sadašnjem stanju u 3. maju, otkud crpi inspiraciju i kako je sve počelo sa Stečajem, ali i da je njegova kćerka daleko svestranija kreativka u odnosu na njega.

Igor Zenko sa Ri Rock kipićem

Po vašem mišljenju, dolazi li kreativnost zahvaljujući teškim vremenima ili je ona uvijek prisutna?

– Po meni rad, i tu ne mislim na posao, je najbolji stimulator kreativnosti. Često sam od starijih ljudi čuo da su nekad majstori bili umjetnici, jer su sa osnovnim ručnim alatima znali napraviti čuda. No, u današnje vrijeme otuđenog rada i velikoserijske proizvodnje to je sve manje slučaj. Radnik je sveden na produžetak stroju. Charlie Chaplin je u jednom od mojih omiljenih filmova, „Moderna vremena“, to lijepo opisao. Tako dokolica u teškim vremenima može biti dobar katalizator za izlazak iz industrijske „mašine”.

Vaša je priča pomalo neobična – samohrani otac koji se snalazi kako bi prehranio kćer i sebe. U čemu sve pronalazite snagu?

– Znam za još primjera ljudi iz škvera koji su u sličnoj životnoj situaciji kao i ja. Svatko se snalazi na svoj način. Život nije lagan, al’ zato i jest zanimljiv. Roditeljstvo me učinilo još jačim i žilavijim. Na apokalipse ne gledam kao na kraj nečega, već kao priliku za početak nečeg novog. Po prirodi sam borac. Nekad dobiješ, nekad izgubiš. Bitno je ustati i krenuti dalje. Kad imaš srca, ljudi to prepoznaju. Kad smo već kod toga, zahvalio bih roditeljima i prijateljima koji su nesebično kćeri i meni pomogli kada nam je bilo teško.

Kako ljudi reagiraju na vaše radove? Je li prodaja dobra za sad?

– Iskreno, feedback ljudi je iznad mojih očekivanja i to mi daje motivaciju da nastavim sa kreativnim radom. Prodaja ide, mada se samo od toga ne može živjeti, za sada. Ali, veća mi je motivacija to da se ljudima sviđa ono što radim. Čak mogu reći da je ta predstečajna dokolica jedna od boljih stvari koja mi se desila u životu. Da toga nije bilo, možda bi još uvijek bio samo produžetak st(r)oja.

Je li sada stanje u 3. maju barem malo bolje?

– Stanje u 3. maju… Kratkoročno je dobro za nas radnike jer smo dobili svoje plaće. Dugoročno nisam optimističan. Ne treba biti doktor ekonomije da se shvate ovi brojevi: od gradnje 733 koju dovršavamo za Kanađane, nećemo dobiti ni kune jer sve ide u državni proračun, na gradnji 723 – Santiago koja je nedavno dotegljena iz Pule upisana je hipoteka od 150 milijuna kuna za kredit koji je 3. maj podignuo za ponovno pokretanje proizvodnje. Kad se završi, taj brod vrijedi možda 250 milijuna kuna. Nekih 180 milijuna kuna je firma dužna kooperaciji i dobavljačima i taj dug treba platiti za nešto manje od dvije godine. Ukupan dug brodogradilišta je veći od dvije milijarde kuna, a svaki mjesec treba 10 milijuna za plaće i ostale troškove da se može ići dalje s proizvodnjom.

U svakom slučaju, to ne djeluje optimistično. Izradili ste i kipiće za Ri Rock festival. Koji su vaši dojmovi oko tog projekta?

– Bome, oko Ri Rock kipića je bilo puno više posla nego što sam mislio, ali na kraju sam više nego zadovoljan kako su ispali, a i naručitelji i dobitnici također. Rado sam prihvatio taj projekt jer sam u tim rock/metal glazbenim vodama od kad sam bio tinejdžer.

Kada ste krenuli sa Kreativnim poduzećem Stečaj d.d., jeste li tada mislili da ćete naići na ovakvu zainteresiranost?

– Kada mi je pala na pamet ideja za prvu Stečajnu rožicu, znao sam da će to privući pažnju. Dalje se priča počela pisati redak po redak, stranicu po stranicu. Ali, od početka sam imao osjećaj da će to biti hit, a tek sam počeo. Veselim se budućim projektima…

Stečajna rožica

Koji su vam planovi za budućnost?

– Plan je graditi dalje Kreativno poduzeće Stečaj d.d. kao i nastaviti projekt zbog kojeg sam se i zaposlio u brodogradilištu. Od malena maštam napraviti vlastiti automobil. Da bi to bilo moguće, morao sam negdje naučiti zavarivati, a brodogradilište je bilo u susjedstvu, pa sam se odlučio za prekvalifikaciju. Zadržao sam se u 3. maju, puno više od planiranog jer se ispostavilo da mi posao zavarivača odgovara. Puno je lakše raditi sa čelikom nego s ljudima, ha, ha. Uskoro nastavljam s izradom. Ista dugo stoji zbog nečeg što se zove život. Do sad sam došao negdje do 50% projekta.

U čemu pronalazite inspiraciju za svoj rad?

– Od kad sam napravio prvu Stečajnu rožicu, promijenio mi se način razmišljanja. Sad u svakom otpadnom, hrđavom komadu čelika vidim neki drugi oblik. Sad matica nije samo matica nego može biti oko, zglob, latica, stopalo, šaka, kotač od auta i slično. Što više radim, to imam više ideja za nove radove.

Pokazuje li i vaša kćer tu kreativnu crtu? 

– Kćer je daleko svestraniji kreativac od tate. Stalno nešto crta, slika, izrađuje, pjeva i pleše. Povremeno i tati pomogne u ateljeu pobojati neku rožicu. Za zavarivanje je još uvijek premlada, ha, ha.