RAZGOVOR Damir Stojnić – Sinonimi Rijeke za mene su kiša i punk i poetika otpora koja iz toga proizlazi

Kaže da su sinonimi koji mu padaju na pamet kada se spomene Rijeka – kiša i punk, nastavljajući: „i sve dobro što iz toga proizlazi, sva poetika, poetika Otpora. Tako si volim zamišljati Rijeku, možda da ne propadnem od istine“.

Rijeka – Damir Stojnić, trenutno najpoznatiji kao umjetnik koji je oslikao tlocrt pročelja sinagoge na pločniku ulice Pomerio, preciznije, mjestu na kojemu se nekada nalazila, iza sebe ima pozamašnu umjetničku karijeru, a i predaje na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a zatim završio poslijediplomski studij slikarstva u Ljubljani te izlagao veliki broj samostalnih i skupnih izložbi, što u Hrvatskoj, što u inozemstvu u gradovima poput Londona, Praga i Beča. Za svoja je djela, crteže i slike, dobio nagrade i priznanja, dok tvrdi da ga u njegovom stvaralaštvu pokreće Ništa: „Velika Praznina kao ‘nekarakterizirana eterička Punoća’ kako ju je definirao Yves Klein, parafrazirajući Boddhidarmu“.

Do oslikavanja pločnika Pomerija došlo je zahvaljujući njegovome projektu pod nazivom „1:1“ kojime je mislio obnoviti sjećanje na događaje iz prošlosti i građevine koje su nekada postojale u Rijeci. S obzirom da su uništene i zaboravljene, odlučio je na pločniku na adresi Pomerio 31 oživjeti uspomenu, pa je naslikao tlocrt pročelja nekadašnje sinagoge.

– To je nastavak projekta koji je započeo iscrtavanjem crvene linije Graničnog zida uz Mrtvi kanal, koji je nekada dijelio Kraljevinu SHS i Italiju. Rijeka je bila na jednak način podijeljena kao i Berlin, samo 50-ak godina ranije, Stojnić je objasnio svrhu svog projekta. Ono što je ovakvim pothvatom htio napraviti je potaknuti na razmišljanje, zanimalo ga je sjećanje odmaknuto od bilo kakvih ideologija, jer se kako kaže, u ovom dobu procvata ultra-desnih opcija takvo što pokazuje prijeko potrebnim.

– Ideologije, religije, nacionalna pripadnost, sve su to samo konc-logori za ljudski duh. Nevjerojatno mi je koliko ljudi ulažu energije da bi se međusobno dijelili, a svi žele isto – neki bolji svijet, kvalitetniji život. Uvijek je problem po čijem će se receptu to sprovesti i tko na to polaže pravo, ističe Stojnić, pa nastavlja: „Nacizam, kapitalizam, sve te maligne ideologije našeg vremena proizašle su iz atavizama opće-ljudskog mentaliteta. I zbog toga se, u principu, one ne mijenjaju, pa ni ako promijene boju. Tu se ne radi o relativiziranju fašizma i anti-fašizma, da se razumijemo. Radi se o tome da se protiv fašizma treba boriti i izvana kao i unutar sebe“. Iako ne zna je li uspio pobuditi interes i znatiželju prolaznika oslikavanjem pločnika, čini mu se da je ipak malo i uspio.

Trenutno radi na pripremama za predstojeći Bijenale industrijske umjetnosti koji kreće u srpnju sljedeće godine u Labinu. Član je, tj. umjetnički direktor kolektiva Labin Art Express, koji već četvrti put organizira tu manifestaciju. „Bijenale će se odvijati na šest lokacija – u Rijeci, Opatiji, Labinu, Raši, Vodnjanu i Puli. Bit će zastupljeno oko 35 umjetnika, a partneri su nam MMSU, Rijeka EPK 2020 i Arheološki muzej u Puli. Ima tu posla.“, kaže.

Uz sve obveze, radi i sa studentima, a na pitanje inspirira li ga rad s njima duhovito odgovara: „Mogu se samo nadati da njih inspirira rad sa mnom. Mislim, plaćen sam da ja njih inspiriram i potičem“. Kaže da su sinonimi koji mu padaju na pamet kada se spomene Rijeka – kiša i punk, nastavljajući: „i sve dobro što iz toga proizlazi, sva poetika, poetika Otpora. Tako si volim zamišljati Rijeku, možda da ne propadnem od istine“.