RAZGOVOR Trener KK Kastav Eugen Tončinić: Već dvadeset godina stvaramo odlične košarkaše
Košarkaški klub Kastav danas počinje kvalifikacijski turnir za ulazak u Prvu ligu, večeras u 19.30 igraju prvi susret u Omišu s domaćinom, a u naredna četiri dana čekaju ih četiri ogleda s kandidatima za ulazak u drugi rang hrvatske košarke. Tim povodom donosimo razgovor s dugogodišnjim trenerom KK Kastav Eugenom Tončinićem.
Eugen Tončinić, trener Košarkaškog kluba Kastav, prisutan je u tom sportskom timu već dvadeset godina i u to je vrijeme odgojio mnoge mlade generacije od kojih su neki pojedinci imali zapažen utjecaj na domaću košarkašku priču. Proglašen je najboljim sportskim djelatnikom Kastva za 2018. godini, a u trenutku kada je KK Kastav nadomak najvećeg sportskog uspjeha – Prve lige, razgovaramo o uspjesima i planovima, povijesti i budućnosti kluba i svim kvalitetama koje trebaju posjedovati mladi sportaši.
Kvalifikacijski turnir za ulazak u Prvu ligu u Omišu danas otvaraju Podravac i Belišće u 17 sati, a Kastav s Omišem igra od 19.30 sati. Drugog dana Kastavci će odmjeriti snage s Belišćem, trećeg sa Sesvetama, a četvrtog s Podravcem. Posljednjeg dana kvalifikacijskog turnira kastavski košarkaši su slobodni.
– Ja sam u Kastav doselio 1991. godine i bavio sam se dosta ozbiljno košarkom, igrao prvu ligu. Družio sam se s pokojnim Zekom Kadrićem i on me pozvao da postanem trener. Tako sam počeo 1998. godine i s jednogodišnjom pauzom, tu sam već punih 20 godina. Dosta je to dugo za današnji način života, što znači da mi je lijepo ovdje, ali i da imam dobre rezultate. Do lani sam bio trener prve ekipe, a lani sam odlučio dati šansu mlađemu, Miranu Lipovšćaku, koji je dijete kluba i dugo je igrao za Kastav.
Kastav ove godine ima odlične rezultate. Koliko je realno da biste mogli ući u prvu ligu? I što bi to značilo za klub, ali i za grad?
– Mi uživamo u trenutku. Naša filozofija je ista svih dvadeset godina. To je naglasak na mlade dečke, pretežito iz Kastva, kojima je prva ekipa nadogradnja za juniorske uzraste. Uvijek smo bili tu negdje, od 2. do 4. mjesta, a sada se dogodilo da smo prvi. Ova godina nije posebna po tome da smo uložili nešto više sredstava ili da su nam porasle ambicije, nego su se valjda „zvijezde posložile“.
Nije to još gotovo, imamo dodatne kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu. Nećemo raditi nešto da ugrozimo dugoročnu stabilnost kluba i ovo što smo do sada radili, a vidjet ćemo kako ćemo proći. U svakom slučaju, to je sada lijepa priča u kojoj uživamo.
Ovi rezultati došli su pretežito s mladom ekipom…
– Da, ekipa je sasvim mlada. Od starijih tu je Marin Miletić kao kapetan i legenda kluba koji je u njemu od prvog dana, Erik Gušić i Mario Dobrić. Sve drugo su naši dečki, juniori.
Uspjesima kastavskih košarkaša treba možda pridodati i donedavnog člana kluba Josipa Barnjaka koji igra u najvišem rangu za Adria Oil Škrljevo i osvojio je europsko srebro s reprezentacijom. Je li to onda vrhunac dvadesetogodišnjeg rada na podizanju mladih talenata?
– Mi smo doista svih tih dvadeset godina radili izvrsne rezultate, stvarali odlične košarkaše, a nekad se to manje pratilo, nekad više. Recimo, u Škrljevu igra i Štemberger, koji je u proteklih dvadeset godina itekako bio zapažen u hrvatskoj košarci, a ponikao je u KK Kastav. Rad s mladima je naš „zaštitni znak“, mi smo po tome prepoznati u cijeloj državi, pa i šire od toga. To je smisao našeg kluba, dokle god nam je glavni izvor financiranja lokalna samouprava. Nažalost, nikad nismo uspjeli vidjeti što bi bilo kad bismo imali nekog jačeg sponzora iz privatnog sektora koji bi mogao dati dodatna sredstva za rad prve ekipe.
Ali, možda to vrijeme i dođe. Do tada, nastavit ćemo raditi ono što i sada radimo jako dobro. A to je da djecu selektiramo već u školi, da im dajemo osnove sporta i da oni kroz bavljenje sportom mogu realizirati svoje ambicije, ali i dobiti neke kvalitetne temelje za život.
Koliko djece je uključeno u rad kluba?
– To varira, ali ima nas blizu stotinu. Ne gledamo samo na talente, nego svakome tko se želi baviti sportom, vrata su otvorena. A onda s onima koji žele više, radimo i dodatno s njima.
Za daljnji razvoj igrača potrebno je mjesto gdje će oni nastaviti igrati i u seniorskim godinama. Koliko je dobra suradnja s dva jača kluba iz naše regije, prvoligašem Kvarnerom i premijerligašem Škrljevom?
Josip Barnjak
– Mogu reći da je jako dobra suradnja. Prošle godine je iz našeg kluba u Škrljevo prešao Barnjak i zadovoljni su i oni i on. Josip je postao kapetan, napreduje i to je ono što mu mi više nismo mogli dati – jake utakmice, priliku da se okuša protiv najboljih timova u Hrvatskoj. S Kvarnerom smo ove godine dogovorili suradnju na razini juniora i seniora i kroz ovaj rezultat pokazalo se da je to dobro jer smo sa seniorima na pragu Prve lige, a juniori su prvaci regiije Zapad.
Ove godine dobili ste nagradu za najuspješnijeg sportskog djelatnika Kastva. Koliko je to priznanje motivacija za rad, koliko ono znači u radu?
– Pa znači dosta. Sva ta zanimanja poput učitelja u školama ili trenera, svi mi koji radimo s djecom, nekako smo u današnjem društvu manje prepoznati kroz materijalni dio, iako svaki taj posao traži maksimalnu posvećenost. Sigurno da kada društvo oko tebe to primijeti i kaže da si nešto dobro napravio, onda to jako puno znači. Jer svi se mi ponekad pitamo, preispitujemo… Ne gleda se tu satnica niti radno vrijeme, uvijek se trudimo dati trening više, utakmicu više, pet šuteva više. Sve se radi sa srcem. A od srca se uvijek i ne može živjeti, ali zato su ova priznanja velika motivacija za daljnji rad. To je takav poziv kojeg radimo zbog svih budućih generacija, u kojem uživamo kada vidimo kako ta djeca rastu i postaju ljudi i kroz sport uče neke životne vještine.
– Kada govorimo o Prvoj ligi, možda je važno napomenuti da to nije najviši rang natjecanja u Hrvatskoj u košarci, već je to Premijer liga. U njoj sada igra Adria Oil Škrljevo iz naše regije. Kvarner trenutačno igra u Prvoj ligi, a mi smo Druga liga zapad. Iznad toga svega je ABA liga kao regionalno natjecanje.
Kakvi su uvjeti rada u sportu ovdje u Kastvu?
– Uvjeti su dobri. Vjerojatno uvijek može bolje, ali sada smo doista dobili kvalitetne uvjete za rad. Sjećam se kada smo imali dvoranu Vidikovac gdje se moglo nešto trenirati, nije se moglo niti igrati. Koristili smo Srdoče, Klanu, Brešca… A sada imamo svoj dom.
Ono što je problem jest škola u poslijepodnevnim satima, onda djeca mogu doći samo u kasnim satima, iza 21 sat ili u ranim jutarnjim satima, a tada je potrebna stvarno velika motivacija da se ostane u košarci. Ali to nije do Grada Kastva, naravno, nego do školstva, koje još uvijek nije osiguralo uvjete da se škola odvija u jutarnjim satima, odnosno u jednoj smjeni. Da nam treninzi ne traju do ponoći.
Od prošle godine dvorana nosi ime Matije Katalinića, košarkaša…
– To mi je posebno drago. Matija je bio poseban dečko, ostavio je velik trag. Mi koji smo sve to prolazili s njime znamo koliki je on bio heroj. Ja sam mu se jako divio. I tek sada kada ga nema vidimo koliko nam je puno davao. Među nama je već postala poštapalica „kod Matije“ za dvoranu. Želimo zato što je dvorana dobila njegovo ime da to ne bude previše formalno, nego da ostanemo vezani uz njega kao prijatelji.
Što nekoga čini dobrim košarkašem ili uspješnim sportašem?
– Tu se dosta borim na početku s ljudima koji me tek upoznaju, koji za djecu kažu da se oko njih ne treba puno truditi jer „neće ionako u NBA“. Tu rade veliku grešku jer je sport temelj odgoja. Djeca se uče timskom radu, uče se postavljanju ciljeva, prihvaćanju poraza, žrtvi i odricanju. To su sve vještine koje su važne u životu, bez obzira ostali u sportu ili ne. Mi to u klubu stavljamo uvijek na prvo mjesto, jer onda će fizička predispozicija ili košarkaški talent doći kasnije do izričaja. Na prvom mjestu su ljudske vrijednosti, a možda se to malo zaboravlja u današnje vrijeme.
Rad s mladim košarkašima je intenzivan, imaju puno obaveza?
– Mi smo u ovih dvadeset godina razradili program koji je doista vrlo dinamičan. Sad dolazi travanj, Uskrs i selekcije nam idu u Sarajevo, Lissone kraj Milana, Varese, Bolonju… Imamo državna prvenstva za juniore i mlađe kadete, pa i kvalifikacije za seniore. Obilježit ćemo godišnjicu Matijinog odlaska memorijalnom utakmicom, u lipnju imamo Zekin trofej, pa onda ljetni kampovi… Kod nas se radi cijele godine. Taj rad je ključan, ovo što mi radimo nam je najvažnije – da se kvalitetno posvetimo mladima, da im pružimo znanje, da stvorimo dobre igrače, reprezentativce, ali i dobre ljude. Da bude dobra atmosfera na utakmicama, da ih dođe pogledati dvjestotinjak ljudi, da navijaju za svoje susjede i prijatelje iz škole i dijele našu radost. Ova mogućnost ulaska u Prvu ligu svih bi nas povukla, ali trebamo ostati čvrsto na zemlji i ne izgubiti fokus s onoga što je najvažnije.
Razgovor je prvi puta objavljen u novom broju Glasa kastavskog.
