Tribina “Akademska rangiranja – izazovi i perspektive” – Znanstvena produktivnost glavni kriterij rangiranja sveučilišta
FOTO: uniri.hr
Sudionici tribine bili su dr. sc. Irena Petrušić, voditeljica Odjela za istraživanje i razvoj Agencije za znanosti i visoko obrazovanje i prof. dr. sc. Alen Ružić, prorektor za znanost i umjetnost Sveučilišta u Rijeci. Tribinu je moderirala izv. prof. dr. sc. Marta Žuvić, predsjednica ”Universitasa” i prorektorica za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Sveučilišta u Rijeci.
Rijeka – Na Učiteljskom fakultetu na Kampusu Sveučilišta u Rijeci jučer, 14. ožujka 2019. održana je tribina pod nazivom ”Akademska rangiranja – izazovi i perspektive” u organizaciji Udruge za razvoj visokoga školstva ”Universitas”. Sudionici su bili dr. sc. Irena Petrušić, voditeljica Odjela za istraživanje i razvoj Agencije za znanosti i visoko obrazovanje i prof. dr. sc. Alen Ružić, prorektor za znanost i umjetnost Sveučilišta u Rijeci. Moderirala je izv. prof. dr. sc. Marta Žuvić, predsjednica ”Universitasa” i prorektorica za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Sveučilišta u Rijeci.
Irena Petrušić u uvodnom je izlaganju naglasila: ”Objavom tzv. Šangajske liste započela je priča o rangiranju sveučilišta. Ono danas ima utjecaj na visokoškolske, ali i na nacionalne politike. Često je izvor ponosa za neku ustanovu, ali često i izvor frustracija. Izvora ima puno i mjere ih različite ljestvice, ali postavlja se pitanje mjeri li se zaista sve ono što je relevantno ili samo ono što se može lako pobrojiti. Ta kompetitivnost i sudjelovanje na tržišnoj utakmici započela je iz anglo-američkog svijeta krajem 20. stoljeća. Akademsko rangiranje možemo definirati kao komparativnu tehniku s određenim indikatorskim metrijskim sustavom, sa svim svojim prednostima, ali i manama. Oko 80 % tih rankera su privatne institucije (novine, udruge, kompanije…). Jedan od glavnih kriterija je znanstvena produktivnost, a primarni alat komparacija s drugima. Vlada i određena ‘opsjednutost’ kvantitativnim sustavima , ali jasno je da je akademski sustav mnogo kompleksniji od toga. Mi na nacionalnoj razini nemamo konsenzus o tome što je to akademska kvaliteta. Po većini svjetskih rangiranja hrvatska su sveučilišta pri samome dnu i ne ulaze niti u prvih 500 na svijetu. Na takva rangiranja koja su gotovo isključivo metrička i gdje manja sveučilišta teško mogu dobro proći, Europska je komisija dala odgovor – Multirank sustav. To je sustav s kombiniranim pokazateljima s različitih aspekata, koji ne u obliku stupaca ili ljestvica, već u obliku ‘ruže- kruga’ pokazuje popunjenost određenih kriterija. Dotad netipično za rusko područje, angažirale su se političke elite i predsjednik Putin je odlučio, vidjevši niske pozicije ruskih sveučilišta na svjetskim ljestvicama, ‘ubrizgati’ 70 milijardi rublji u nekoliko najboljih sveučilišta u zemlji, kako bi ona postala što konkurentnija. Treba zapamtiti”, dodala je zaključno Petrušić, ”da akademsko rangiranje nije cilj, nego sredstvo”.
Uslijedilo je izlaganje prorektora Ružića: ”Nesporno je da nam je kod spomena rangiranja prva asocijacija produktivnost. A onda se moramo zapitati i kakva je vidljivost svega onoga što smo postigli. Svejedno, svako proljeće i ljeto digne se prašina oko medijski napisa o tome gdje se nalazimo na svjetskim rang-listama. Bolja percepcija institucija znači i vjerojatno više studenata, jer se studiranje danas smatra i investicijom – investicijom u budućnost. Također, bolje pozicije na rang-listama, mogu jamčiti i bolje pregovaranje kod zajedničkih projekata i partnerstava. Na riječkom Sveučilištu, primjerice, koje nije integrirano sveučilište, promjene se samo mogu zagovarati, ne i nametnuti. Vrlo je važna i činjenica da su u odnosu na druge zemlje financiranja znanosti u Hrvatskoj vrlo skromna pa to ima svoje ograničavajuće posljedice. U 2017. godini imali smo na Sveučilištu 827 istraživača, 89 projekata (39 striktno znanstvenih), 54 doktorata, 676 radova objavljenih u WOS-u, 618 u Scopusu, ali i samo 0,76 radova po istraživaču. Uprava Sveučilišta smatra da upravo Multiranku treba dati maksimalnu važnost, iako, pošto ne postoji ‘pobjednik’, odnosno klasično rangiranje, vjerojatno neće nikad biti popularno kao ostale ljestvice. Dakako, mi ne želimo negirati ili kritizirati rang-liste, nego ih koristiti kao poticaj. O posljednjih godinu i pol dana definirali smo postupak prijave projekata na Sveučilištu, oformili Stručno vijeće za internacionalizaciju, istraživanje i projekte, osnovali Povjerenstvo za suradnju s gospodarstvom i zajednicom, Uključili se kao glavni partner u projekt Rijeka EPK 2020, tiskali katalog projekta ”Razvoj istraživačke infrastrukture na Kampusu Sveučilišta u Rijeci”, odnosno opreme nabavljene tim projektom, uključili superračunalo ”Bura” u gospodarske djelatnosti, unaprijedili način izbora u počasno zvanje professora emeritusa, uveli minimalne kriterije za mentore na doktorskim studijima, osnovali Doktorsku školu, propisali način afilijacije Sveučilištu pri objavi radova, angažirali Clarivate Analytics za ‘sređivanje’ naših objavljenih radova u bazama, dali 49 inicijalnih potpora za mlade istraživače u iznosu od preko 1 milijun kuna, dali stimulativne potpore za voditelje kompetitivnih projekata… Krenulo je i financiranje doktorskih istraživanja, a u tijeku je poziv za dolaznu mobilnost. Predvidjeli smo i novi način funkcioniranja programskih ugovora i prilagodili se novom sustavu financiranja tim putem, zaključio je prorektor.
Na pitanje iz publike o tome zašto ne postoji jedinstveni nacionalni model rangiranja, Petrušić je pojasnila kako inicijativa za stvaranjem istog postoji, no i kako postoji nedostatak podataka na nacionalnoj razini, kao i činjenicu koju mnogi vide kao problem, a to je da je teško postaviti smislene indikatore jer je učenje/poučavanje (nastava) također važan dio rada sveučilišta, a znanost je uvijek percipirana kao mnogo važnija komponenta.
