U bolja spominjanja otišao je Vinko Surina

U bolja spominjanja otišao je Vinko Surina

Vinko Surina (8. listopada 1928. - 11. rujna 2019.)

Za svoj rad i doprinos široj društvenoj zajednici dobitnik je niza priznanja među kojima ističe nagrade za životno djelo Općine Matulji, Hrvatskog motociklističkog saveza i Zajednice sportskih udruga Općine Matulji. U društvenom životu posebno je značajno rijetko priznanje koje je dobio upravo Vinko. Proglašen je počasnim građaninom jedne talijanske jedinice lokalne uprave – grada Castel San Pietro Terme.

Rupa – Tužna vijest proširila se jutros diljem Liburnije. U 91. godini života preminuo je Vinko Surina – sportaš, motociklistički prvak, antifašist, političar, lovac, gospodarstvenik, kolekcionar i restaurator, humanist i donator, društveno angažirani žitelj Rupe koja je u njegovu životu – više od svega.

– Vinko Surina rodio se 8. listopada 1928. godine u Rupi, gdje živi dan danas. Nakon osnovne škole nastavak redovnog školovanja prekinuo je rat, 2. svjetski rat, u koji se uključio s nepunih 17 godina početkom svibnja 1945.godine kao dobrovoljac u jedincima NOVJ. Na jesen te iste godine upućen je u Labin na školovanje, koje kroz neko vrijeme nastavlja uz naukovanje u riječkom Brodogradilištu „3.maj“. Tu pronalazi i svoj prvi stalni posao, nastavlja školovanje uz rad, s vremenom stječe zvanje inženjera pomorske struke na riječkoj Višoj pomorskoj školi. Tijekom 40 godina radnog staža prošao je sve kvalifikacijske i radne stepenice – KV, VKV, radnik, tehničar, poslovođa, tehnolog, direktor OOUR-a, direktor RO i generalni direktor SOUR-a, tadašnjih oblika organiziranja poduzeća. Od djetinjstva vezan je uz rupjansku gostionicu „na Štranjgi“ koju je otvorio 1982.godine nono Josip. I dan danas je u obiteljskom vlasništvu, ali u najmu kao moderni kafić „Carpe Diem“. Kao mladić počeo se baviti sportom, posebne uspjehe ostvario je i zadovoljstvo pronašao u motociklizmu, 60-tih godina prošlog stoljeća bio je višestruki prvak Hrvatske, stekao niz poznanstava u zemlji i inozemstvu koja su dio njegova života kroz motociklizam, zapravo u cijelosti oktanski sport, vezale do dan danas. Obiteljske okolnosti, malena dječica, kćerka i sin, sve veće i zahtjevnije poslovne obveze u jednom trenutku motociklizam i aktivne nastupe stavili su sa strane. Kako Vinko zna kazati, supruga Ivanka je „stala na kočnicu“. Posvetio se tada isključivo poslu, zadaćama rukovođenja u više riječkih poduzeća, društveno-politički se angažirao i tako stigao i do odgovorne zadaće predsjednika Skupštine općine Opatija. I tome su prethodile, a i kasnije vezivale se brojne druge dužnosti koje je savjesno i odgovorno obavljao. Izuzetan je doprinos dao u unapređenju života svog mjesta Rupa i njenog okruženja. U društvenom životu posebno je značajno rijetko priznanje koje je dobio upravo Vinko. Proglašen je počasnim građaninom jedne talijanske jedinice lokalne uprave – grada Castel San Pietro Terme, a zasigurno najzaslužniji od začetka ostvarenja suradnje koja traje dan – danas kako s tadašnjom općinom, danas Gradom Opatija, tako i s kasnije nastalim lokalnim jedinicama okruženja općinama Mošćenička Draga, Lovran i Matulji. Pokrenuo je i vlastiti obrt koji 90-tih prerasta u obiteljsko poduzeće. Osvajajući glasove žitelja svog kraja s nezavisnom listom, politici se vraća u Općini Matulji zapaženim statusom vijećnika i predsjednika radnih tijela. Tada pokreće i međunarodnu suradnju s mjestima Lidice u Češkoj i Oradour Sur Glane u Francuskoj koja su proživjela sličnu tragediju kao mjesto Lipa nadomak Rupe, za čiju revitalizaciju i godine sjećanja na te strahote velike zasluge ima i sam Vinko. Uz oca Milana stasao je u vrsnog lovca, u jednom periodu uspješnog predsjednika Lovačkog društva i tu ljubav prenio na sina i unuka. Aktivan je u auto moto sportu kroz brojne zadaće u Auto moto društvu Matulji, a potom Moto klubu Kvarner. Vezan je uz legendarnu stazu Preluk i od prvih dana Automotodrom Grobnik. Sredinom 90-tih uključuje se u aktivnosti Oldtimer kluba Rijeka, aktivno nastupa, ponovo osvaja naslove prvaka Hrvatske u poznim godinama, doprinosi ekipnim titulama klubu kojem je glavni cilj očuvanje povijesnih motocikala i automobila. Bavi se restauriranjem, posjeduje obiteljsku zbirku 28 starodobnih motocikala, a posebno je ponosan na šest gotovo identičnih Ducatija 125 ccm kakvima je davnih godina, a i ovih, pobjeđivao. Za svoj rad i doprinos široj društvenoj zajednici dobitnik je niza priznanja među kojima ističe nagrade za životno djelo Općine Matulji, Hrvatskog motociklističkog saveza i Zajednice sportskih udruga Općine Matulji. Jednostavno, priča je ovo o Vinku Surini, napisao je Miroslav Krpan, o svom dragom prijatelju Vinkiću.

Posljednji ispraćaj Vinka Surine održat će se u petak, 13. rujna, u 17 sati na groblju u Jelšanama.

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }