VIDEO Fiuman i Fiumanka – novi riječki likeri

Rijeka je od nedavno bogatija za dva nova potpuno autohtona proizvoda – likere „Fiumanka“ i „Fiuman“, a priču o ovoj sjajnoj ideji donosi naš partnerski portal Lanterna.news, koji uz portale Torpedo.media, PodUckun.net i Tunera.info čini jedinstvenu Regionalnu news mrežu.

Likeri „Fiumanka“ i „Fiuman“

Kako se rodila ideja, te kako je tekao put do realizacije odnosno proizvodnje ispričali su nam Borjan Suzić i njegova sestra Irina. Osim navedenih likera, mogu se pohvaliti i dvama kolačima koje pripremaju prema po originalnoj recepturi, a to su Riječka kremšnita i Rigojanči.

Kako ste došli na ideju da napravite nove likere?
Kao tvrtka Suza TB od 2000. godine bavimo se proizvodnjom rakija i likera. Kako već imamo neku tradiciju krenuli smo istraživati povijest Rijeke. S obzirom da je tržište poprilično zasićeno, namjera nam je bila stvoriti autohtoni riječki proizvod, imenom i samim karakterom likera. Proučavanjem prošlosti ovoga kraja došli smo do saznanja da su ovdje za vrijeme Austrougarske bile locirane tvornice nekih od jačih proizvođača rakija, konjaka i likera u tadašnjoj državi. Osmislili smo proizvod kojim će se uzdizati Rijeka kroz oživljavanje povijesti, kada je riječ o rakijama i likerima. Prva ideja bila je da liker nazovemo „Fiumanka“ s obzirom da nam je nona bila Fiumanka. Moja sestra Irina istraživala je koje su bile zajedničke karakteristike Fiumanki toga vremena, što su koristile u domaćinstvu. E sad, kad smo osmislili „Fiumanku“, zašto ne bi imali i „Fiumana“ kad je naš nono bio Fiuman. Istraživali smo i njihove karakteristike i pokušali ih prenijeti u karakter i okus likera. Nonina i nonićeva slika krase etikete naših novih likera. U pozadini se vidi Korzo. Međutim, kako je nono bio izuzetno zgodan i šarmantan muškarac i ljubitelj nježnijeg spola, njihov zajednički život nije dugo potrajao. Nona je isto bila jako lijepa i elegantna žena, ali njemu očito nije bila dovoljna. Naime, ima jedna anegdota. Kad je njihov odnos već postao malo napet jednog dana nona je šetala s našom mamom po Korzu. Naišla je na svog dragog kako zagrljen šeće s dvije žene, svaka pod jednom rukom. Prošao je pored nje sa smiješkom na licu i nije ju ni pogledao. I to je bio kraj za njih dvoje. Došavši kući, nono je naišao na zatvorena vrata, a nona mu je kufer sa stvarima bacila preko balkona. Takav je bio temperament Fiumanki, nisu se baš dale zezati.

Oslanja li se recept „Fiumanke“ i „Fiumana“ na neku staru recepturu, ili je riječ o potpuno novim i originalnim likerima?

Borjan i Irina

Riječ je o potpuno novim i originalnim receptima. Kod „Fiumana“ se radi o maceraciji 12 primorskih trava. Prevladava pelin uz majčinu dušicu, kadulju, mentu itd., a zaslađuje se medom. Kod „Fiumanke“ riječ je o maceraciji sedam vrsta orašastog voća. U okusu dominiraju lješnjak i badem uz smokvu, borovnicu, višnju… .

Okarakterizirajte njihove okuse u nekoliko riječi.

Fiuman“ ima jak karakter, ali te ne strese kao jeger; više te kao uljulja između pelina i jegera. „Fiumanka“ je slatkastija, ali nije običan liker koji ti „samo prođe“, ima britku notu i lagano se osjeti okus biskvita.

Koliko je vremena bilo potrebno od prve ideje do realizacije gotovog proizvoda, do prve pune boce?
Bilo je potrebno godinu i tri mjeseca. Osim pogađanja okusa prema zamišljenom karakteru koji smo željeli da liker ima, vršili smo i ispitivanje tržišta. Slušali smo komentare i dogovarali se.

Osim samog sadržaja i boca ima karakterističan oblik. Kako ste do njega došli?
S obzirom da smo mali proizvođač, nismo si mogli priuštiti posebno dizajnirati oblik boce. Boca je talijanski proizvod. Odabrali smo između ponuđenog na tržištu i dizajn etikete prilagodili obliku boce. Dizajn je retro. Slogan je „neka teče biljni liker“, a dizajner etikete Alen Matovina. Treba naglasiti da je riječ o obiteljskom proizvodu jer je svaki od članova dao svoj doprinos. Za konačni okus naviše zasluga pripada Borjanovom bratu Tinu koji je isprobavao razne varijacije okusa dok nije bio zadovoljan dobivenim. Otac je bio zadužen za priču, odnosno povijesnu dimenziju.

Kakve su prve reakcije Riječana?

Riječka kremšnita

Jako dobre. Kako smo mogli čuti od poznanika i prijatelja, ljudima se jako sviđa sama ideja, a čini se dobro pogođen i oblik boce. Činjenica da su nona i nono na etiketi ih najviše oduševljava. Na kraju, okus je taj koji presuđuje.

Gdje možemo naći „Fiumanku“ i „Fiumana“?
U ovom trenutku dostupni su u trgovinama Veronika, u mesnici Boškarin na Zametu, u lokalima Štorija i Kont te kavani Marijana u Matuljima.

Ostajete li pri ovako ograničenoj i ekskluzivnoj distribuciji, ili vam je namjera proširiti prodaju?
Naravno, namjeravamo proširiti distribuciju i šire, no treba malo vremena jer riječ je o proizvodu koji je na tržište izašao pred malo više od mjesec dana.

Uz priču o riječkim likerima veže se i ona o dvije slastice koje se nalaze u ponudi Konta, a nameću se i kao riječki brandovi. Iako je riječ o kolačima koji se mogu u drugačijim inačicama pronaći u drugim lokalima, ovdje je riječ ne samo o posebno ukusnim kolačima, već i oživljavanju povijesti grada kroz zaboravljene okuse.

Kod Vas očito postoji potreba za oživljavanjem povijesti. Kako je nastala Riječka kremšnita?

Rigojanči

Kad smo prije tri i pol godine preuzeli vođenje slastičarne Kont pretvorili smo je u pivnicu. S obzirom na povijest Konta, odlučili smo zadržati i taj slastičarski segment. Ulaskom u podrum Konta naletjeli smo na mnoštvo starih materijala, cjenika i starih recepata. Tako se rodila i ideja da napravimo Riječku kremšnitu. Ona je specifična po tome što se radi od više vrsta krema; jedna krema sadrži samo bjelanjke, druga samo žumanjke, treća i jedno i dugo, dok je posljednja od tučenog mliječnog vrhnja. Unutra je dodan i vanilin štapić. Recept je jednostavan i originalan, a kremšnita je osvježavajuća i ne pada teško. Specifičan je i oblik trokuta u kojem je izrezana, podsjeća na jedro.

Prva je bila u ponudi Riječka kremšnita, a onda je došao red i na Rigojanči…
Kont je od ranije poznat po njemu. Postoji priča da je pedesetih godina u Kont došao raditi jedan slastičar iz Beograda koji je pak Rigojanči naučio raditi od jednog Mađara. U zadnje se vrijeme puno piše o Rigojančiju, dio je povijesti grada. Puno nam je pomogao gospodin Svetozar Nilović iz muzeja Peek and Poke. Kada je čuo čime se bavimo, potrudio se da dobijemo originalan recept iz Mađarske. Dobili smo ga iz mađarske ambasade i počeli smo pripremati Rigojanči po tom receptu.

MORSKI TRAMVAJ : NEPOZNATI SLASTIČARU, HVALA TI ZA KONTOV RIGOJANČI