Rijeka –Tijekom predstojećeg vikenda dnevno dežurstvo obavljat će Ljekarna Cambieri u Rijeci.

Kao i tijekom čitave godine, noćas od 20 do 8 sati dežurna je Ljekarna Centar, na adresi Riva 18 u Rijeci.

Dežurstvo se sutra nastavlja u Ljekarni Cambieri, Cambierijeva ulica 11, Rijeka, koja je dežurna poslijepodne, od 13 do 20 sati.

Sa subote na nedjelju Ljekarna Centar obavlja noćno dežurstvo od 20 sati do 7 sati kada se dežurstvo nastavlja u Ljekarni Cambieri, do 20 sati.

Ažurirane informacije o dežurstvima i adresama ljekarni potražite na ovom linku.

Kostrena – Prema prvim, neslužbenim rezultatima, aktualni načelnik Općine Kostrena zadržat će ovu funkciju i iduće četiri godine.

Nezavisni kandidat osvojio je 1.020 glasova Kostrenjana, dok je njegova protukandidatkinja Mirela Marunić, uz podršku Unije Kvarnera i Akcije mladih, stigla do 874 glasa podrške svojih sumještana.

Rijeka – Marko Filipović, prema predizbornim anketama, novi je gradonačelnik Rijeke. Iako treba pričekati rezultate prebrojavanja listića, teško je vjerovati da Davor Štimac može preokrenuti rezultat koji previđa oko 58 posto glasova za kandidata SDP-a i partnera, dok bi nezasvisnom kandidatu preostalo oko 42 posto podrške sugrađana.

– Ovo je očekivana podrška, u skladu s onime što su ankete predviđale. U Vijeću je situacija takva da su svi oni od centra lijevo naš prirodni partner i nastavljamo razgovore koje smo pokrenuli između dva kruga izbora. Dok se ne izabere predsjednik Gradskog vijeća nećemo moći reći sa sigurnošću, ali sada je izgledno da ćemo imati stabilnu većinu, rekao je Filipović u komentaru nakon objave anketa.

Rijeka – Primorsko-goranska županija danas bilježi 6 novooboljelih te 68 ozdravljenih osoba. Tako se broj aktivnih slučajeva COVID-19 bolesti na području PGŽ danas smanjio za još 62 osobe te iznosi 428.

Ukupno je tijekom jučerašnjeg dana laboratorijski obrađeno 710 uzoraka briseva. Udio pozitivnih osoba unutar broja laboratorijski obrađenih testova je stoga danas pao ispod 1% i iznosi niskih 0.8%.

Prema podacima Ureda ravnateljstva KBC-a broj hospitaliziranih pacijenata koje se liječe od COVID-19 bolesti je danas jednak jučerašnjem i iznosi 26. Na respiratoru se danas nalaze 4 pacijenta, isti broj kao i jučer. Tijekom jučerašnjeg dana u KBC-u nije bilo preminulih osoba od COVID-19 bolesti.

Udio hospitaliziranih osoba od COVID-19 bolesti unutar ukupnog broja aktivnih slučajeva u PGŽ-u je danas zbog nastavka pada aktivnih slučajeva te stagnacije broja hospitaliziranih osoba nešto viši nego jučer i iznosi 6.1%.

Kostrena – Jedno od najomiljenijih hrvatskih gastro festivalskih događanja – Food Truck Festival koji je svoje prvo izdanje doživio prošle godine i odmah oduševio posjetitelje – ovoga ljeta dolazi u Kostrenu!

Održat će se u uvali Žurkova od 24. srpnja do 1. kolovoza.

U svom prvom izdanju donosi veliko osvježenje na bogatu street food festivalsku scenu te se pozicionira kao prvi Kostrena Food Festival. Po prvi puta Kostrena Food Festival će okupiti tematske kamione sa šarenom ljetnom ponudom slasnih zalogajčića i pića uz dnevni i večernji program za sve uzraste, uživanje u prekrasno uređenim tematskim ljetnim scenografijama i zonama za obitelji i mlade. Za prvo izdanje Kostrena Food Festivala, Food kamioni ponudit će lokalne i street food specijalitete. Kroz devet dana festivala posjetitelji će moći uživati u nastupima cover bendova i DJ-eva.

– Uskoro najavljujemo naše gurmane i cugere kamiondžije, glazbeni program, te ostali sadržaj prvog izdanja Kostrena Food Festivala. Food Truck karavana uskoro kreće, kazala je Belma Džomba iz TZ Kostrena.

Rijeka – Pobjedom protiv Gorice Luka Capan zaključio je svoju priču u dresu Rijeke. Pobjeda za kraj i treće mjesto nakon jedne duge sezone koja se vjerojatno neće ponoviti kada su u pitanju okolnosti van terena.

Za Luku je nakon tri i pol godine došlo je vrijeme rastanka nakon 90 utakmica odigranih u dresu Rijeke.

– To mi je zapravo u konačnici ostao možda i najveći žal, nadao sam se da ću stići do brojke sto, ali evo na kraju sam ostao na 90, rekao je Luka evociravši uspomene na vrijeme provedeno u Rijeci.

Luka će van terena ostati upamćen kao mirna osoba, uvijek spreman na šalu, dok se na terenu pretvarao u požrtvovnog borca koji je vrlo često svojim povicima držao budnim svoje suigrače i tražio od njih maksimum u svakom trenutku.

– Van terena nisam ni približno takav kao na terenu. Nekad sam možda znao pretjerati, ali uvijek sam pokušavao davati svoj maksimum na travnjaku i nadam se da su navijači to vidjeli. I mene diže kada se drži tenzija na terenu, volim tu komunikaciju, to je jedna od draži nogometa. Moram reći da je sve to završavalo u trenutku kad je utakmica završila, i ako se s nekim porječkaš na travnjaku, nikad se to nije nastavilo van travnjaka niti sam ja nekome nešto zamjerio, rekao je Capan posebno istaknuvši da je život u Rijeci bio jednako lijep i van travnjaka.

– Moram reći iskreno da niti u najluđim snovima nisam mislio da će mi privatan život biti tako ugodan i lijep. Rođen sam u Zagrebu i normalno je da je Zagreb moj grad, ali od prvog dana u Rijeci mi je bilo predivno. Od ljudi u gradu koji su otvoreni, topli i druželjubivi,  te obožavaju nogomet i Rijeku. Nije bilo mjesta gdje nas nisu lijepo primili. Ekipa i igrači s kojom sam se družio bila je zaista vrhunska van terena, ne znam hoću li igdje pronaći takvo društvo kada je nogomet u pitanju, a vjerujem da smo i na terenu odradili dobar posao. Ostao sam dobar s mnogim igračima koji su već otišli kao što ću ostati dobar s ovim dečkima. Neću imenovati nikog, ali bilo je suza kad smo se okupili na oproštaju nakon završetka sezone. Gdje god da odemo ne vjerujem da ćemo imati ovako dobru ekipu, rekao je Capan.

Da je ekipa odradila dobar posao u vrijeme Lukinog boravka u Rijeci najbolje svjedoče dva Kupa Hrvatske i plasman u Europsku ligu, dva druga i dva treća mjesta u prvenstvu Hrvatske.

– Mislim da mogu biti zadovoljan rezultatima. Naravno, u prvi plan će iskočiti dva Kupa Hrvatske na koje sam ponosan jer ipak se radi o trofejima, ali moram istaknuti ovogodišnji nastup u Europskoj ligi. Izborili smo nastup u skupinama u jedno vrlo teško vrijeme pandemije koronavirusa. Mislim da je malo tko očekivao da ćemo izboriti skupinu u tim specifičnim uvjetima i mislim da ćemo svi tek kad prođe nekoliko godina biti svjesni što smo napravili. Kada pogledamo neke snimke i vidimo protiv kojih smo igrača igrali i odradili odličan posao, bit ćemo svjesni kakav smo uspjeh ostvarili, rekao je Luka koji je jedan od rijetkih igrača koji je imao priliku raditi s Matjažom Kekom, Igorom Bišćanom, Simonom Rožmanom i Goranom Tomićem.

– U prvom periodu se nisam nametnuo koliko sam mislio da ću moći, tek poslije sam bio na pravoj razini i drago mi je da sam dobio priliku i vjerujem opravdao povjerenje koje su mi ljudi dali. Svaki trener je donio nešto svoje, neku filozofiju i od svakog sam nešto naučio, rekao je Luka.

U tri i pol godine u Rijeci bilo je uspona i padova, ali pandemijska sezona bila je poseban izazov.

– Bila je turbulentna godina, nekako najstresnija za sve ljude u klubu, nas igrače, ali i navijače. Bilo je oscilacija, nismo se uspjeli nametnuti kako smo htjeli. Imali smo taj crni period u prvenstvu nakon pobjede protiv Dinama, ali na kraju smo stigli do trećeg mjesta i izborili Europu. Moram priznati da su me u konačnici najviše boljeli porazi od Hajduka u ovoj sezoni jer znam koliko navijačima Rijeke znači Jadranski derbi. Na kraju sezone imali smo odličan niz i bili smo u samom vrhu po broju osvojenih bodova. I ono što je najbitnije, dohvatili smo nastup u Europi, rekao je Capan.

Nakon utakmice protiv Gorice, Luka je došao u prostorije radne zajednice oprostiti se od zaposlenika i zahvaliti se svim ljudima s kojim je surađivao iako je i sam istaknuo da se još nije osobno oprostio od svih ljudi kojima se želi zahvaliti.

– Hvala svim ljudima u klubu, od Uprave do predsjednika Damira Miškovića, trenerima, sugiračima, stručnom stožeru, liječničkoj službi, ma svima… Veliko hvala svim ljudima u kuhinji, tetama čistačicama, ljudima koji rade na održavanju travnjaka, svim ljudima u radnoj zajednici jer imao sam priliku vidjeti da se radi o ljudima koji istinski vole Rijeku. Svi su uvijek bili nasmijani i puni podrške, mislim da ljudi nisu svjesni koliko nama to znači. Hvala i svim navijačima, nisam imao niti jedno loše iskustvo. Koliko god je bilo teško, bez obzira na pogreške, uvijek smo osjećali da su uz nas, pa čak i u vrijeme pandemije na tom brdu iznad tribine. Nadam se da će se iduće sezone moći vratiti na travnjak i pomoći dečkima, zaključio je Luka Capan.

Rijeka – Amir Muzur, bivši gradonačelnik Opatije i nekadašnji kandidat PGS-a za župana Primorsko-goranske županije, koji je na ovim izborima podržao kandidaturu nezavisne Ive Rinčić, poslao je „otvoreno pismo Nikoli Ivanišu i Franji Butorcu od jednog pasivnog PGS-ovca“

Pismo prenosimo u nastakvu.

Dragi Nikola, dragi Franjo,

dugo se znamo, i ne samo iz politike: kolike sam dobre ćevape i sarme pojeo s Nikolom kod Fadile i u „Žamariću“, tolike sam i sjajne knjige izdao s Franjom. Koliko smo se nadivanili – s Nikolom o Opatiji i Fakultetu, s Franjom o Ivanki Klarić ili Voji Radoičiću. Kad me stislo zdravlje, Nikola me primio kraljevski, a kada sam tražio posao, Franjo je napravio sve da pomogne (i ja sam njemu bio pri ruci kada je u Thalassotherapiji strahovao za svoje srce). Ukratko, ne slavimo zajedno rođendane i nove godine, ali se možemo smatrati prijateljima. Kako sam čuo od jednog srbijanskog kolege ranih 1990-ih, i dopalo mi se: „što god da se dogodilo, tako neka i ostane“. Mogao bih ovo pismo uputiti i samo vama dvojici, ali, u vjeri da svoju zbunjenost stvarima koje se događaju dijelim s mnogim dobronamjernim ljudima u ovome gradu, pišem ga otvoreno. O čemu se radi? Naravno, o fenomenu zvanom Davor Štimac.

Ne znam što je mislio prije ovih izbora o Štimcu Franjo, ali Nikola je bio zaista dobar s njime: nije nikakva tajna da su još lani u srpnju Davor i Nikola zdušno podržavali istog kandidata za dekana Medicine, kao i da je Nikola bio itekako zabrinut Davorovom de facto smjenom u KBC-u. Davor je Nikoli, opet, bio mentor pri doktoratu, a kasnije mu je pomagao i oko profesure. Zapravo, bili su toliko bliski da sam, kada je Davor objavio svoju kandidaturu za gradonačelnika u prosincu, bio uvjeren da je on kandidat Nikole i PGS-a. Što se dogodilo koji mjesec kasnije, ostaje za mene tajnom: Nikola je, kao što je poznato, postao i sam kandidatom i, manje-više brzo nakon toga, počeo s napadima na Davora. Možda ja o Davoru ne znam sve: možda Nikola, Franjo i drugi iz stranke znaju više i presudnije (premda me malo muči da su to „doznali“ tek nakon Davorove kandidature), ali ovdje se osvrćem na argumente koje slušam u javnom prostoru.

Recimo, kaže na internetu (nemam profile, pa vijesti do mene dolaze s kašnjenjem i zamućene) Marije Ivaniš da sam prije osam godina bio kandidat PGS-a za župana, a vidi me sad… Pametna je Marija, ali i mlada, pa se ne sjeća da smo mi, PGS-ovci, poznati po nedosljednosti: osim što je PGS u proteklih nekoliko izbornih ciklusa isprobao kao koalicijske partnere SDP, HNS, HSLS, Laburiste, IDS, HSS i tolike druge, i Nikola je dobrih dvanaest godina žestoko kritizirao Obersnela, a onda, odjednom, izronio njegovim zamjenikom. Ja sam, doista, bio kandidat PGS-a za župana 2013.: istina, malo me razočarala anketa koja je otkrila da samo trećina PGS-ovih birača daje glas meni, a čak polovina kandidatu SDP-a Zlatku Komadini. Jedan je tadašnji stranački funkcionar tvrdio da je krivo moje ime koje ne zvuči dovoljno „domaći“, ali se nisam time previše zamarao. I inače je ta kampanja bila prilično čudna: na jednom vijećanju, sjećam se, na kojemu sam prihvaćen kandidatom, ustane jedan član stranke i pozove sve na zajedničku „feštu“ sa SDP-om negdje u crikveničkom kraju. Ili, kaže meni šef stranke, Darijo Vasilić, da ne bi bilo zgodno predstavljati me u njegovom Krku, jer je on tamo u stabilnoj koaliciji s SDP-om. No, prošlo je i to, i svakako ne krivim PGS što sam izgubio te izbore.

Ako je moja kampanja 2013. bila „prilično čudna“, kampanja PGS-a na ovim je izborima još čudnija (naravno, samo onima koji od kampanje očekuju iskreno nadmetanje ideja, programa i ljudi, a ne strateška repozicioniranja). Prije svega, PGS ide u gradu odvojeno od SDP-a, a na županijskoj razini u koaliciji. Mora da to zbuni ponekog (naivnog) birača. Drugo, u gradu se nudi alternativa SDP-u, ali se niti jednom riječju ne kritizira taj SDP i njegov kandidat, štoviše, u drugom ga se krugu čak izravno i štiti i zagovara. To je zaista jedinstven slučaj na izborima, i ne samo u Rijeci: da se vlast istodobno želi i ne želi mijenjati. (Možda se najsimboličnije to vidjelo u emisiji „Otvoreno“, gdje su se kod Smrtića sučelila petorica kandidata za gradonačelnika Rijeke. Igrom abecedne sudbine, na jednoj strani našli su se Filipović i Ivaniš, a na drugoj Miletić, Ostrogović i Štimac. Ispalo je da se među stranama sjedenja u studiju, zapravo, nazire nemilosrdno jasna granica „stare“ i „nove“ Rijeke… ). O ovome gradu mogu se pjevati pjesme, ali, stanje financija, projekata, demografije i gospodarstva po svim je objektivnim pokazateljima vrlo zabrinjavajuće. Ne treba se za sve kriviti Filipovića, ali se niti ne može zatvarati pred tim oči. Uostalom, Nikola i Franjo to savršeno dobro znaju, samo su svjesno odabrali šutnju, pa i negaciju.

Ali, kao da ta svrstanost PGS-a uz SDP nije bila dovoljna, Nikola je počeo napadati Štimca, uglavnom po dvama pitanjima – da je Štimac prikriveni desničar i da njegova kampanja ima netransparentne sponzore koji očekuju da im se „investicija“ vrati nakon pobjede na izborima.

O besmislu „lijevo-desnog“ diskursa napisane su čitave biblioteke koje i Nikola i Franjo dobro znaju. (Možda je taj besmisao najbolje razotkrio Norberto Bobbio, dokazavši još prije trideset godina da tradicionalne podjele političkih stranaka na „lijeve“ i „desne“ više nisu krute i da su uvelike podložne stalnim promjenama.) Čak i ako ne želimo stavljati „lijeve“ i „desne“ ideale u relaciju prema osobnom sazrijevanju (kao što je, po nekima, Churchill duhovito promatrao preobrazbu liberala u konzervativce), i u samoj Rijeci možemo pronaći primjere socijaldemokrata, poput Slavka Linića, čiji su potezi bili osuđivani kao „desni“. Uostalom, i Nikola i Franjo imaju privatne tvrtke koje moraju težiti profitu: ne bi li to bilo zbunjujuće za izvorne marksiste, a u Jugoslaviji bi ih se još 1950-ih, po svoj prilici, proglasilo „desnom reakcijom“. Po čemu je to Štimac toliko „desni“ da bi trebao predstavljati opasnost za Rijeku, nije nigdje rečeno. Logično, zato što se u našem kraju pridjevak „desno“ već duže vrijeme vrlo uspješno koristi kao demagoški alat za demontažu onih koji se usude kandidirati protiv vlasti.

Što se, pak, tiče, transparentnosti sponzora i njihove zloporabe donacija, to je nešto što može mučiti i stranke i udruge, i ne samo na izborima. (Interesantno je, međutim, da nikoga, izgleda, ne smeta da stranke, financirane dijelom iz poreza, za kampanju, dakle, troše i novac koji im daju građani, dok novac namaknut od privatnika odjednom „smeta“ te iste građane.) Svaki donator očekuje nešto zauzvrat: neki žele samo da im se ostvare politički snovi, neki vide i korist u bliskosti s vlašću za vlastite poslove: no, o idealima i praksama vlasti ovisit će hoće li te puste želje biti ostvarene. Taj problem, međutim, ima PGS, SDP i svaka druga stranka jednako kao i Štimčeva udruga „Građani prije svega“ (PGS pritom ima nekih zaista „interesantnih“ donatora). Mene je, recimo, razveselilo vidjeti da PGS ove godine, konačno, bar sudeći po broju plakata, ima stredstava za Nikolinu kampanju. I sad zamislite da netko, samo temeljem toga, optuži SDP da je financirao Nikolinu kampanju, očekujući zauzvrat podršku u drugome krugu protiv Štimca! (Ako nije, SDP je svakako trebao pomoći, s obzirom na „žestinu“ Nikolinih napada na Filipovića.)

Osim Nikolinih napada na Štimca, Franjo je u otvorenom pismu, naslovljenom na švedsku ambasadu u Zagrebu, odlučio „nagaziti“ još jednog aktivista sa Štimčeve liste, Milorada Stanića, švedskog počasnog konzula u Rijeci, denuncirajući ga da netransparentno upravlja financijama jednog projekta (misleći na žičaru na Učku) i pitajući se, tobože, smije li se jedan počasni konzul uopće politički angažirati. Dragi moj Franjo, čitao sam više Tvojih pisama i pouzdano mogu reći da ovo nisi pisao Ti: ovoliko zlobe i štetočinstva Ti nikada ne bi uspio naći u sebi. Znam Te kao pasioniranog temperamentnog intelektualca, a ovo je pisao neki neinformirani nedosljedni jadnik. Ti barem znaš da sam bio kandidatom PGS-a za župana u vrijeme kada sam bio počasnim konzulom Republike Poljske: ne samo da Ti i PGS niste tada imali ništa protiv toga, nego nije imala ni poljska ambasada – ambasade žele da su im počasni konzuli što utjecajniji, to i jest smisao njihova djelovanja. Znam da ovo pismo nisi mogao Ti napisati i zato što smo se obojica veselili Lukežićovoj knjizi o riječkim konzulatima koju si izdao, a ovo pismo nije drugo doli blaćenje Riječanina pred stranim diplomatskim predstavništvom. (Jedno je izdati knjigu, a drugo izdati vlastiti grad.)

U ime dugogodišnjeg prijateljstva, pokušavam opravdati Nikolinu i Franjinu motivaciju za rat protiv Štimca, za zagovor statusa quo u Rijeci. Ako se ta motivacija jednoga dana pokaže ispravnom, priznat ću vlastitu grešku i glupost. Ali ono što nikako ne mogu opravdati, i zato obojicu ovdje prozivam, jest da ste sukob principa pretvorili u osobni. Osobno je sveto: to zna Franjo, kojega su nedužnoga vodili u lisicama Korzom, to znamo Nikola i ja koje su novine „rastezale“ na naslovnicama. Zamislite kako bi pokvaren bio netko tko bi sve grijehe Jugoslavije svalio na činjenicu da su Nikola i Franjo obnašali visoke dužnosti u riječkoj hijerarhiji komunističke partije! Odmah bismo ga otpisali kao deplasirano glupog.

Nakon ovih mojih javno istaknutih dvojbi, razumijet ću ako me izbacite iz PGS-a. Jedini razlog da se sam, posramljen, ne povučem su veterani poput Kajbe, Marelića i drugih, od kojih se može uvijek toliko naučiti, kao i ona mlada, vedra, pametna lica Viktora, Pilepića i drugih od kojih očekujem da će sutra voditi jedan meni prihvatljiviji PGS. Za vas dvojicu, dragi moji Nikola i Franjo, mogu samo reći da vas volim, ali da mi vaši grijesi počinju biti teški, preteški, kao da su moji vlastiti.

Rijeka – Nakon već dvije odgode zbog epidemioloških mjera, Hrvatski kulturni dom na Sušaku za srijedu 9.6. u 20 sati najavljuje hrvatsku premijeru predstave Da sam ptica s Tarikom Filipovićem i Dariom Lorenci Flatz u glavnim ulogama.

Predstava pod redateljskom palicom kazališne redateljice Arije Rizvić govori o mladom bračnom paru koji sa svojom kćerkom krajem devedesetih godina bježi iz okupiranog Sarajeva. Sa samo dvije torbe u ruci stižu u Beč u kojem iz ratnih ruševina moraju osmisliti i iznova izgraditi život te pronaći sreću.

Ozbiljnoj temi ova predstava pristupa s prikladnom težinom, ali i tipično bosanskim humorom koji i u teškim životnim situacijama prepoznaje priliku za smijeh. Da sam ptica je predstava koja će gledatelje nasmijati i rasplakati te ih odvesti na intimno putovanje Bosnom i jednom osobnom ljubavnom pričom dvoje ljudi.

Njihova sudbina je tek jedna od mnogih sličnih s naših prostora, u kojem su izbjeglištvo ili (već godinama aktualna) ekonomski motivirana emigracija na ovaj ili onaj način obilježili gotovo svaku obitelj. Upravo stoga je ovo predstava širokog dosega, koja može doprijeti do vrlo široke i raznolike publike koja će u likovima i sudbini Mirne i Amira lako prepoznati sebe i osobe iz svoje okoline.

Predstava govori o dvije ljubavi: ljubavi jednog para koja se pod utjecajem okolnosti i vremena mijenja i osipa te ljubavi čovjeka prema njegovom zavičaju, odnosno mjestu iz kojeg je potekao, u kojem zna svaki ćošak i haustor. Što neko mjesto čini našim, a što od njega, nas i naših života u tuđini s vremenom nestaje, a što novo niče i raste?

 Tekstualni predložak predstave napisala je dramaturginja Nikolina Bogdanović., temelji se na osobnim iskustvima bosanskih izbjeglica prikupljenih kroz intervjue, a proširen je i obogaćen osobnim iskustvima autorskog tima čije su vlastite životne priče tijesno povezane s temom i motivima predstave.

Ulaznice po cijeni od 80 kn moguće je kupiti online na mojekarte.hr, u Dallas Music Shopu, Foto Reviji i New Soundu (Matulji) te sat vremena prije početka predstave na blagajni HKD-a.

Rijeka – Primorsko-goranska županija bilježi novo smanjenje slučajeva zaraze koronavirusom. Tako je danas evidentirana 21 novooboljela te 46 ozdravljenih osoba. Broj aktivnih slučajeva COVID-19 bolesti na području PGŽ danas smanjio za još 25 osoba te iznosi 496.

Ukupno je tijekom jučerašnjeg dana laboratorijski obrađeno 502 uzorka briseva. Udio pozitivnih osoba unutar broja laboratorijski obrađenih testova stoga danas, slično kao i jučer iznosi 4.2 posto, što govori u prilog značajnom smanjenju, odnosno niskoj transmisiji virusa u ukupnoj populaciji PGŽ.

Prema podacima Ureda ravnateljstva KBC-a broj hospitaliziranih pacijenata koji se liječe od COVID-19 bolesti je danas manji za još 1 pacijenta u odnosu na jučer i iznosi 36 osoba.

Na respiratoru se danas nalazi 5 osoba, dakle jednaki broj pacijenata kao i jučer. Tijekom jučerašnjeg dana u KBC-u je umrla jedna osoba od COVID-19 bolesti.

Udio hospitaliziranih osoba od COVID-19 bolesti unutar ukupnog broja aktivnih slučajeva zbog nastavka pada broja aktivnih slučajeva te broja hospitaliziranih osoba je stabilan i sličan istoimenim udjelima koje bilježimo tijekom cijelog proteklog tjedna i iznosi 7.2 posto.

Matulji/Rijeka – Predizborna sučeljavanja u programu mreže Novinet večeras će imati svoj „vrhunac“, jer u našem matuljskom studiju od 21 sat snage će odmjeriti kandidati za gradonačelnika Rijeke. Nakon „turneje“ hrvatskim medijima i nacionalnim TV kućama u kojima su imali devet debata u drugom krugu kampanje, Marko Filipović i Davor Štimac završni će duel imati upravo u našem programu.

Napeta utakmica stigla je do svog vrhunca, a u sučeljavanju pod vodstvom novinara i urednika Davora Žica, dva kandidata imaju priliku predstaviti svoje programe, prokomentirati sukobe i razlike tijekom razdoblja kampanje, pokazati svoje znanje o Rijeci i lokalnim temama, ali i otkriti svoje najdraže filmove, knjige i glazbeni ukus…

Prije Rijeke, predstavit ćemo još dvoje kandidata, ali dvoje koji „trče“ različite utrke. Naime, kandidat za župana Zlatko Komadina odbio je sudjelovati u sučeljavanju s protukandidatom Garijem Cappellijem, stoga će gospdin Cappelli imati pola sata da predstavi svoj program i planove – samostalno.

Slična situacija dogodila se u izborima za načelnicu Viškova, gdje kandidatkinja Marina Tomić Pujić nije odgovorila na naše pozive na sučeljavanje, stoga priliku za samostalan dijalog s voditeljem i publikom ima aktualna načelnica Sanja Udović.

Predstavljanje gospođe Udović počinje u 20 sati, od 20.25 sati kreće predstavljanje gospodina Cappellija, a u 21 sat počinje središnji dio ovog Novinetovog predizbornog bloka – sučeljavanje kandidata za riječkog gradonačelnika.