Stižu nam blagdani, a sa njima i onaj topao osjećaj koji dijelimo sa ukućanima, prijateljima i svima onima koje volimo. U ovo smo ih vrijeme svi jako željni. To je prilika da se prisjetimo svih dragih ljudi u našem životu i prilika da razmislimo na koji bi im način čestitkom ili nekim znakom pažnje prenijeli malo ljubavi i sreće.

Jednostavnim djelima možemo pružiti mnogo ljubavi, a vaše će dijete osjetiti povezanost sa bliskim ljudima i obitelji i imati priliku doživjeti taj osjećaj pripadanja i sigurnosti. Djeca se rado uključuju pri stvaranju iznenađenja za druge jer su i sami već imali prilike doživjeli taj ugodan osjećaj. Kod djece takve aktivnosti potiču empatiju i osjećaj dobrote i povezanosti.

Evo nekoliko ideja kojima biste to mogli ostvariti sa svojom djecom:

1. Dijete može nazvati svoje bližnje telefonom ili video pozivom i pitati ih što ima novoga kod njih i kako su proveli dan?

2. Može na papir napisati tri osobe zbog kojih osjeća zahvalnost i zašto. Kasnije im to možete prenijeti telefonom ili pismom. Tako djetetu pružate priliku da promišlja o tome za što sve može biti zahvalno u svom životu.

3. Dijete može dati kompliment petero različitih ljudi s kojima je u kontaktu taj dan.

4. Dijete može reći svojem odgojitelju/odgojiteljici ili učitelju/učiteljici što mu se sviđa kod njih i zašto misle da oni rade dobar posao.

5. Sjetite se neke šale ili nešto što posebno nasmijava vaše dijete. Dijete to može ispričati nekome od najmilijih ljudi iz njegova života.

“Osmijeh ne košta ništa, a djeluje čudesno.
Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga tko ga daje.”
Dale Carnegie

6. Dogovorite se sa djetetom da pokloni igračku kojom se više ne igra. Taj će poklon unijeti mnogo radosti u srce djeteta kome je darovano. Ima mnoštvo humanitarnih akcija u koje se možete uključiti, a vaše će dijete učiti o značaju darivanja i brizi o onima kojima je potrebna naša pomoć.

7. Izradite s djetetom čestitku za Božić i iznenadite najmilije radošću i srećom.

8. Potaknite dijete da nauči nešto novo i da to podijeli sa svojim najmilijima: – bakama, djedovima, rođacima, sestričnama, bratićima…

9. Ispecite kekse ili kolače pa ih darujte susjedima ili prijateljima. To je vrlo originalan poklon u kojem svi uživaju!

Uživajte u dijeljenju sreće i radosti s vašim djetetom i vašim će domom vladati prava čarolija božićnih blagdana.

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju!

Jednog popodneva, moje me je djetešce pozvalo kako bi potvrdila da je to što je radilo napravilo u redu. Sad je već veliko, ali još uvijek nije sigurno oko nekih stvari koje je počelo samostalno raditi. Pregledala sam i odobrila, a ono mi vrlo ozbiljno kaže: „Ne smiješ biti nesiguran.“ Nismo ni svjesni koliko je ova rečenica važna i istinita.

Kad malo razmislimo, možemo primijetiti kakve osjećaje u nama bude vijesti poput broja umrlih tijekom pandemije, količina izbjeglica koji čekaju na granicama i nadaju se spasenju ili vijesti o ratovima ili naoružanju neke države. Prvo što osjetimo je nedostatak sigurnosti i strah. To se dalje može manifestirati kao osjećaj ugroženosti, poremećaj usmjeravanja pažnje, smetnje koncentracije, poremećaj spavanja i tako dalje – ovisi od osobe do osobe.

Kod djece se javljaju slični simptomi, a uz to mogu biti prgavi, prkosni, agresivni jer stresne situacije doživljavaju opasnima ili prijetećima, a kad se osjećamo ugroženi, skloni smo čak i povrijediti drugo živo biće pod izlikom samoobrane. Druga su pak djeca izrazito povučena, tužna, sramežljiva, bez samopouzdanja ili samopoštovanja. Odrasle osobe su sposobne nositi se s takvim situacijama, no djeci je potrebna pomoć odraslih.

Kako možemo pomoći djetetu?

Naravno, svakom djetetu treba prići individualno. Način na koji mu možemo pomoći ovisi o njegovog dobi, načinu shvaćanja svijeta oko sebe i okružju u kojem odrasta. Mlađem će djetetu možda biti dovoljno da zadovolji svoje potrebe za hranom, pićem, spavanjem, pripadanjem ili ljubavlju. Kod starijeg djeteta je potrebno nešto više istraživati o čemu se radi. Djeca ne znaju jasno izraziti što ih muči i zbog toga neki put nažalost krivo protumačimo situaciju što na kraju uzrokuje nastavak djetetova ponašanja za koje znamo da nije toliko dobro za njega samoga.

Neki od mogućih uzroka mogu ležati u djetetovom odnosu s vršnjacima, u odnosu s anksioznim odraslim osobama ili ukoliko dijete ili neka odrasla osoba u njegovoj blizini teži perfekcionizmu.

Zato:

• Pomozite djetetu da se samo umiri. Zagrljaj i riječ utjehe su uvijek dobrodošli. Razgovarajte s njim i pokušajte otkriti što ga umiruje. Neka pokuša samostalno otkriti što bi to moglo biti, možda neka igra ili aktivnost koju posebno voli.
• Nemojte negirati djetetove osjećaje. „Ma nije to ništa.“ pomaže u pojedinim situacijama, no ne u svima. Priznajte djetetu da je to situacija u kojoj se svatko može osjećati loše. Poslušajte ga i budite empatični.
• Nemojte obećavati djetetu nešto što se neće dogoditi. Sigurno će ga biti strah kad bude išao vaditi krv u laboratorij, ali mu objasnite da je to normalno, da se svi pomalo boje i da vi vjerujete da se on može nositi s tim.
• Neki roditelji izražavaju pretjerane reakcije na stres – uznemirenošću, brigom ili katastrofičnim očekivanjima. S obzirom da su roditelji primjer od kojeg djeca najbolje uče, djeca mogu vjerovati da je to uobičajeni način nošenja sa stresom te mogu početi pokazivati slična ponašanja. Ukoliko osjećate da i vi na taj način izražavate svoju anksioznost, možete potražiti pomoć za sebe. U redu je tražiti pomoć ako sami ne nalazite rješenja.

• Pokušajte biti pozitivan primjer djetetu. Svi se mi ponekad loše osjećamo, to je normalno i prirodno, nije potrebno pred djetetom nijekati svoje stvarne osjećaje, dijete ionako osjeća da nešto nije u redu. Ako jasno kažete djetetu da se sada loše osjećate i pokažete mu kako se mirno nosite s time, postati ćete mu pozitivan primjer i pomoć u tome kako se i ono može samostalno nositi sa svojim stresom.
• Ukoliko smireno reagiramo na neku situaciju na koju dijete reagira sa stresom, dijete će se brže smiriti. Važno je da shvati da je sve u redu i da za svaki problem postoji rješenje. Ukoliko vi reagirate zabrinuto i sa sažaljenjem, neverbalno mu pokazujete da situacija u kojoj se našlo nije sigurna i da Nije sve u redu te se kod djeteta anksioznost može nastaviti.
• Ukoliko znate da stiže situacija u kojoj će dijete osjećati strah, bolje je da razgovarate s njim neposredno prije te situacije te će strah biti manji umjesto da danima razgovarate o tome što slijedi. Dijete se lakše nosi sa stresom kad se skrati vrijeme u kojem se ono može loše osjećati.
• Ukoliko dijete samo izražava strah zbog nekih mogućih situacija koje ga plaše, možete s njim razgovarati o tome na način da samo pokuša doći do zaključka što je najgore što se može dogoditi, što bi u toj situaciji moglo napraviti ili reći.
• Za pomoć i suradnju možete zamoliti osobe koje su svakodnevno u doticaju s vašim djetetom kao što su npr. odgojitelji, učitelji ili profesori ili nekog drugog stručnjaka kao npr. pedagozi ili psiholozi.

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju!

S obzirom da gajim veliku ljubav prema književnosti, svom sa djetešcu počela čitati slikovnice već sa njegovih osam mjeseci. Oboje smo uživali u čitanju i ja sam sva sretna, puna očekivanja i nade, vjerovala da će ono jednako uživati kad jednoga dana krene u školu. Moram priznati da sam bila iznenađena kad je djetešce reklo da ne želi čitati.

Šta učiniti kad je to osnova i jedna od najvažnijih stvari u školi?

Znala sam da ne treba siliti dijete, znala sam da treba biti ugodna i pozitivna atmosfera kako bi dijete uživalo u čitanju te sam bila strpljiva i polako poticala da barem nešto pročita svaki dan, makar jedan zadatak kojeg je dobilo za domaću zadaću.

Vrijeme je odmicalo, a mi smo i dalje bili na početku. Sve je bilo u redu dok sam ja čitala, no djetešce nije imalo hrabrosti uploviti u te vode. Tako je bilo cijele školske godine. Čitanje je išlo sporo i teško. Svi su školski zadaci bili pravovremeno ispunjeni, no sa puno zapinjanja i nesigurnosti.

Došlo je ljeto, a sa njim i zadatak da pročitaju deset slikovnica po izboru za lektiru tijekom ljeta. Shvatila sam da je poanta zadatka bila da održe naviku čitanja kako bi im bilo lakše na jesen. I znala sam da to moje djetešce može ostvariti. Vrijeme je prolazilo, slikovnice su stajale sa strane. Tu i tamo, nešto se pročitalo, ali mi se činilo da se zadaci ostvaruju presporo s obzirom na vrijeme koje je ostalo do kraja ljeta.

Sinula mi je ideja!

Moje djetešce voli brojati i sve vezano za brojanje. Hajdemo zadatak pretvoriti u matematički pa da vidimo da li će se nešto promijeniti. Otprilike smo odredili koliko jedna slikovnica može imati stranica, pomnožiti smo to da brojem preostalih slikovnica i podijelili sa preostalim danima do škole. Ispalo je da mora pročitati devet stranica na dan kako bi uspjelo riješiti zadatak.

To je bio apsolutni pogodak!

Napokon je čitanje postalo zadovoljstvo i zabava i moje je djetešce počelo glatko čitati do kraja ljeta. Ne moram vam govoriti koliko se obogatio rječnik i koliko je narasla kvaliteta komunikacije mog djetešca.

Sada svi sa zadovoljstvom čitamo jedni drugima. Glasnim čitanjem dijete bolje razumije složene jezične strukture, savladava slušanje, govorenje, i naposlijetku čitanje i pisanje.

Dijete uči o životu i svijetu oko sebe pa je neki put lakše riješiti neki djetetov problem čitajući slikovnicu nego razgovarati o njemu. Dijete se može poistovjetiti sa likom iz priče i na taj način dolazi do mogućih rješenja do kojih se mi odrasli možda nikad ne bi sjetili.

Neke su slikovnice toliko lijepe i s toliko topline pisane da jednostavno uživate u čitanju i slušanju kao što je npr. „Tebi se već sniva – laku noć kroz cijelu godinu“ H. Njie, L. Aisato koja vas nježno ljulja dok čitate i stvara u vama osjećaj topline i uživancije.

Morate imati na umu, da nije svaka slikovnica primjerena svakom djetetu. Što je dijete mlađe, prikladnije su slikovnice s manje teksta, što je starije to su rečenice u njima složenije, a kasnije su djetetu prihvatljive i nepoznate riječi. Iako ih nikad nije čulo, one kod njega bude znatiželju te se na kraju čitanja osjeća bogatije za sva znanja koja je dobilo tijekom čitanja. Iznenađujuće je kako djeca odmah shvate u kojem kontekstu se koristi pojedina riječ i s koliko preciznosti ih upotrebljavaju, čak i ako nisu u potpunosti sigurni što ta riječ znači.

Kada čitajte mijenjajte glas, brzinu i jačinu, možete malo i glumiti, djeci je to zabavno te žele da im se ponovno čita. I nemojte se iznenaditi ako vas dijete po dvadeseti put moli da čitate istu slikovnicu. Ono ima dobar razlog zašto vas to traži.

Moja su dječica uživala slušajući rime u pjesmama te su poslije danima nastavila tu igru smišljajući rime u svakodnevnom životu. Rima je zabavna i djeci lako “zapne za uho”.

Nemojte se žuriti sa čitanjem, neki put to ide polako. Dijete ima mnoštvo informacija koje mora procesuirati dok mu čitate. Povezuje jezične strukture, povezuje sliku s tekstom, povezuje izgovorene glasove s napisanim tekstom, promišlja o problemu koji se javlja u priči, povezuje priču s vlastitim iskustvom ili jednostavno uživa u vašem društvu dok mu čitate.

Čitajte hrabro, čitajte smjelo, čitajte često, a ako želite još ponešto pročitati o kvalitetnoj komunikaciji možete i na www.mylifetimejoy.com.

Uživajte u čitanju!

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju!

Kad sam upisivala fakultet, predškolski odgoj je odmah bio moj prvi izbor jer sam osjećala da se u tom periodu dječjeg života najviše može pružiti tim malim bićima. To je divno razdoblje u kojem se pišu prazne stranice svakog djeteta. Nisam znala što znači raditi u vrtiću, nisam znala kakvi me izazovi čekaju, ali sam osjećala da je to smjer kojim trebam krenuti.

Svako je razdoblje nosilo svoje izazove s kojima se trebalo suočiti. Školovanje i rad u vrtiću je intenzivno poput života samog. Nema osjećaja kojeg možeš izbjeći, nema osjećaja koji te neće u potpunosti preplaviti dok ti hvataš dah.

Putovanje je mijenjalo smjer, trebalo je usavršiti suradnju, trebalo je usavršiti komunikaciju, trebalo je usavršiti znanje, trebalo je usavršiti praksu… i svaki bi put moj um u potpunosti uranjao u ta nova stanja koja su trebala biti usavršena, no ideja koja mi je najviše izazova pružila bila je kako usavršiti samu esenciju svakodnevnog življenja u prostoru sobe dnevnog boravka s dvadesetak duša koje su mi prepuštene s potpunim povjerenjem.

Tijekom godina, trud je dao rezultate, uspjela sam postići sklad, doprijeti do srži. I tada sam u potpunosti shvatila ono najvažnije.

Suradnja s roditeljima

Tijekom školovanja i stručnog usavršavanja, učili smo o važnosti suradnje s roditeljima, oni su okosnica odgoja njihove djece, a mi smo njihova stručna potpora.

Tijekom godina, uvijek sam se trudila pokazati roditeljima u praksi što to znači. Roditelji su različiti kao i njihova djeca, i njima, kao i djeci, treba pristupati individualno. Kod nekih je suradnja bila lagana i radosna, dok su drugi odgojno – obrazovnom procesu pristupali sa više sumnje pa je tako tekla i naša suradnja.

Neki su spremniji na promjene koje donosi roditeljstvo, dok su se neki osjetili zatečeni i to je u redu. Sasvim razumljivo.

Svatko ima različita očekivanja od svoje djece i nas odgajatelja koji s nekima od njih provodimo više vremena od roditelja samih.

Doista sam se susrela sa bogatstvom različitih mišljenja. Neki roditelji imaju preniska očekivanja ili ih uopće nemaju, neki imaju previsoka očekivanja te ta djeca gube djetinjstvo jer ih se već smatra odraslima.

Mi smo tu da kod djece postignemo balans, da ih poguramo ili opustimo, omogućujemo im da svijet vide iz druge perspektive.

No, u vrtiću postoji jedna dimenzija odrastanja u kojoj djeca dodatno rastu, to je odrastanje u zajednici prijatelja. U njoj svatko uči jedan od drugoga, razvijamo spoznaje da je potrebno brinuti se za druge jer će se onda drugi brinuti o njima, razvijamo spoznaje o zdravoj komunikaciji u kojoj nije potrebno biti agresivan ili buntovan da bi ostvario svoje potrebe i želje, razvijamo osjećaj da je ugodno biti u društvu ljudi u koje možeš imati povjerenja i sigurnost.

Odrastanje je put od tisuću milja, a počinje uz puno glasnog smijeha, puno suza i vike samo iz razloga jer im je potrebno još puno učiti i razumijevati, ali te spoznaje slažu se jedna po jedna i sazrijevanje polako ide i koliko god vaše dijete bilo inteligentno i činilo se kao da je spremno za „odrasle“ razgovore, nije. Inteligentno je za svoju dob, emocionalno je za svoju dob, socijalizirano je za svoju dob i još puno toga treba učiti.

Isto kao što beba prvo treba puzati da bi mogla prohodati (jer su to prirodni oblici kretanja) tako dijete prvo treba biti dijete, savladati sve izazove djetinjstva koji će mu kasnije itekako pomoći u životu, kako bi jednog dana postalo zdrava mlada osoba.

Pustite dijete neka ide svojim putem od tisuću milja, a vi mu budite sigurna luka u dane uzburkanog mora i potpora u samostalnom svladavanju novih izazova zbog kojih će sretno rasti.

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju!

Socijalno distanciranje… Mi se odrasli dobro držimo, teško je nadoknaditi druženje uživo, ipak smo mi društvena bića, ali snašli smo se. Jednostavno smo se prebacili na druženja preko telefona i društvenih mreža. A djeca? Kako oni mogu nadoknaditi nedostatak druženja sa svojim dragim prijateljima?

Svi znamo da telefoni i internet negativno utječu na djetetov razvoj u većoj ili manjoj mjeri ovisno o dobi djeteta i načinu korištenja moderne tehnologije i upravo iz tog razloga, dijete ne može koristiti ista sredstva kako bi nadoknadilo nedostatak svojih prijatelja.

Dječja igra

Dugo vremena, ljudi su smatrali igru jednim od načina razbibrige djece, nešto čime ona popunjavaju svoje slobodno vrijeme i držali su ju manje vrijednom od pomaganja roditeljima u kućanskim poslovima ili bilo koje druge obaveze, no danas su spoznaje o njezinoj važnosti otišle puno dalje.

Sada već znamo da dijete kroz igru uči, razvija se i raste. Putem igre napreduje u motoričkom, kognitivnom, emocionalnom i socijalnom razvoju. Rješava svoje „probleme“ s kojima se susreće u životu, stvara, kreira, konstruira, otkriva život i svijet oko sebe te stječe nove vještine potrebne za sretniji život.

S obzirom da dijete putem igre također stvara i otkriva svoj vlastiti identitet, razvija komunikaciju, razvija pozitivne emocije i socijalizira se, vrlo je važan aspekt odnosa sa odraslima i vršnjacima.

U zadnjem intervju kojeg sam radila sa djecom u odgojnoj skupini, na pitanje „Imaš li neku veliku želju koja bi te jako razveselila ako bi se ostvarila?“ 62 posto djece je izjavilo da bi ih najviše razveselila igra s njihovim prijateljima.

Izjave poput ovih daju nam uvid u dječje razmišljanje:

N. (6. god.) – „Želim da mi prijatelji budu zdravi na rođendanu.“

L. (6, 6 god.) – „Kad bi neki prijatelj dijelio osmijeh sa mnom, to bi me veselilo.“

Kako to nadoknaditi u vrijeme kad moramo održavati socijalnu distancu? Pred nas roditelje to stavlja težak zadatak koji nema neko jednostavno rješenje.

Ono što možemo učiniti je razgovarati s djecom općenito o prijateljstvu. Možemo im pokazati i naučiti ih igre koje se mogu igrati sa svojim prijateljima kada ponovno dobiju priliku za druženje. Možemo im, barem djelomično, zamijeniti prijatelje koji im nedostaju.

Nama roditeljima je to težak zadatak jer je naša uloga biti roditelj što znači da im moramo postaviti neka ograničenja i određena pravila kojih se moraju pridržavati, no postoje trenuci dana kada možemo na trenutak svoje obaveze i životne izazove staviti po stani i posvetiti se igri s djecom.

Društvene igre

Učite ih igre za koje ne trebaju skupe igračke, učite ih tradicionalne, već pomalo zaboravljene igre vašeg djetinjstva. Takve igre mogu s prijateljima igrati bilo gdje i u bilo koje vrijeme. Prisjetite se čime ste se vi voljeli igrati kao dijete i što je u vama budilo najviše sreće i zadovoljstva.

Sjećate li se igara poput “Kamen, škare, papir”, “Okoš bokoš”, “Leti, leti”, “Možeš li pronaći nešto … boje?”, “Sličice, sličice”, “Lastika”, “Što se promijenilo u prostoriji?”, “Što se promijenilo na meni?”, “Kalodont”, “Što počinje ovim slovom?”, “Koji sam predmet zamislio?”, “U kojoj je ruci kamenčić?” i slično.

Budite kreativni i uživajte u svakom zajedničkom trenutku jer ipak nakon kiše uvijek ponovnog zasja sunce tako će i djeca ponovno biti u prilici grliti se, plesati i trčati sa svojim prijateljima bez distance.

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju!

“Mama, staviš mi molim te crtić?” pitalo me jedan dan moje djetešce. Naravno, morali smo staviti crtić kojeg njegovi prijatelji gledaju kod kuće. Djetešce je zaronilo u animirani svijet, a ja u svijet vlastitih obaveza.

Iako sam po kući obavljala svoje zadatke, jednim sam uhom slušala što u crtiću govore. Ono što sam čula, kod mene je proizvelo takvu dozu neugode da sam htjela prekinuti gledanje crtića, što naravno nije bilo moguće.

Likovi su imali agresivnu komunikaciju zbog njihove “borbe” u dvoboju uz veliku dozu drame. „Kad su crtići postali dramska djela“, pitala sam se, ne bi li oni trebali biti razbibriga i zabava? Nakon toga mi je bilo jasno zbog čega moje djetešce tako razgovara s drugom djecom u igri.

Oni na žalost ne vide razliku između toga što čuju i vide na televiziji i komunikacije u svakodnevnom životu i zbog toga često agresivno razgovaraju među sobom, a onda to postaje njihov obrazac ponašanja.

U crtiću se likovi bore za svoja prava, što je dobro za djecu koja gledaju crtić jer će se naravno znati zauzeti za sebe, no ukoliko se s njima ne razgovara o tome što su vidjeli, počinju se boriti za svoja prava na način da ne poštuju druge u komunikaciji i ugrožavaju njihova prava.

Što možemo učiniti?

Djeca reagiraju impulzivno, reagiraju na način koji su vidjeli u primjerima iz svoje okoline. To ne znači da su loši ili “zločesti”, jednostavno koriste način komunikacije koji im je najbliži. Kada uočite da dijete komunicira na neprimjeren način, mirno mu objasnite zašto to nije u redu i na koji način može izraziti svoje mišljenje bilo da se radi o nečem pozitivnom ili negativnom.

Važno je izraziti svoje mišljenje kad nam nešto smeta, a još je važnije izraziti to na pravilan način. Ako reagiramo agresivno, jednako će reagirati i naš sugovornik i naša potreba neće biti ispunjena. Ako prešutimo, osjećamo se kao da smo se kaznili i ponovno naša potreba nije ispunjena.

Često se zbog toga unutar osoba koje prešućuju svoje mišljenje, skuplja bijes i očaj te se ponovno javlja neprimjereno ponašanje.

Zlatna sredina bi bila asertivna komunikacija.

Istraživanja su pokazala da se takav način komunikacije može savladati i u odrasloj dobi. Potrebno je biti uporan i dosljedan kako bi se savladala ta vještina te je zbog toga potrebno započeti sa učenjem što ranije.

“Asertivnost se definira kao sposobnost izražavanja vlastitih pozitivnih i negativnih misli i osjećaja na neagresivan način i bez kršenja prava druge osobe. Biti asertivan znači na pristojan i odlučan način jasno reći što mislite, osjećate i želite, bez očekivanja da će uvijek biti po vašem.”

Kako doći do tog cilja s djecom?

Možete poticati dijete da:

– sluša kad mu netko nešto govori

– gleda u oči osobu s kojom razgovara

– poštuje druge tj. prihvaća činjenicu da se tuđe mišljenje može razlikovati od njegovog i da je to u redu

– jasno kaže što mu smeta, bez vikanja

– izražava kako se osjeća “Kad ti radiš… ja se osjećam…”

– prihvaća tuđi uspjeh. Neka ne gleda to kao na svoj gubitak već na nešto što i samo može postići

– bude iskreno kad nešto pogriješi i prihvati odgovornost

– se ispriča ako nešto slučajno krivo napravi

Budite dosljedni, budite strpljivi, budite uporni i rezultati će biti vidljivi, a vaše će dijete sretno odrastati.

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju!

“Mama! Seka mi je skoro slomila kičmu!” izjadalo mi se moje djetešce jednoga dana. Znajući da je sve u redu, krenula sam mirno s njima razgovarati o toj situaciji. Kako se nositi sa učestalim sukobima između braće i sestara?

U tim se situacijama zaista loše osjećamo jer smo svjesni da u njihovim sukobima često nema nekog ozbiljnog razloga zbog kojeg bi oni morali ulaziti u konflikt. Koliko god se vole, uvijek se nekako uspiju posvađati.

Uz to, neki put dolazi i do fizičkih obračuna.

U tom trenutku imamo mnoštvo želja:

• Želimo pomoći djetetu koje je udareno, a s druge strane želimo i da ojača i da se izbori za sebe.
• Želimo ih zaštititi i fizički i emocionalno.
• Želimo im objasniti da nije u redu to što su udareni bez obzira jesu li nešto skrivili ili ne.
• Želimo da znaju da smo tu uz njih bez obzira na sve.

S druge strane, dijete koje je zadalo udarac, očito ima neki problem zbog kojeg se to dogodilo. I njemu želimo pomoći:

• Želimo mu pokazati da može na prihvatljiv način iskazivati svoje osjećaje.
• Želimo da stekne vještinu kojom će moći regulirati svoje ponašanje.
• Želimo da znaju da udaranje nije učinkovit način komunikacije s drugima i da time neće polučiti željeni rezultat.
• Želimo da budu svjesni da ih brat ili sestra neće više voljeti, cijeniti i poštivati ukoliko ih udaraju. I nikako ih neće bolje slušati kad govore ili biti tu uz njih kad im je to potrebno.

Za rješavanje takvih situacija treba vrijeme. Često ponavljanje i učenje na greškama. Kada to prihvatimo kao jedan dugotrajan proces koji će jednog dana stići svome kraju, opuštamo se u njemu i lakše prihvaćamo novonastale izazove. Učenje je proces u kojem se moramo fokusirati na ponašanje koje možemo ispraviti, ne na osobnost djeteta. U tom se slučaju dijete ne osjeća loše te lakše prihvaća novi obrazac ponašanja i brže napreduje u vlastitom rastu i razvoju.

Potrebno je s djetetom doći do trenutka u kojem ono prepoznaje da kreće ljutnja kako bi moglo samostalno prekinuti taj impuls i odabrati neku drugu, primjereniju reakciju, u kojoj neće doći do konflikta i udaranja.

Nije lako jer učenje novih vještina traži puno vremena i naš angažman kao roditelja. Morate imati na umu da odrastanje ne možemo ubrzati, određene životne vještine “sjedaju na svoje mjesto” tek kad se ostali aspekti osobnosti poslože pravim redoslijedom.

U našem domu svakodnevno razgovaramo o tome kako možemo biti sretni i zahvalni što imamo jedni druge, što možemo brinuti jedni o drugima i što nam je zabavnije i veselije zajedno. To pomaže u stvaranju toplije atmosfere u kojoj lakše prihvaćamo jedni druge odnosno naše različitosti. Usprkos takvom pristupu, konflikti se događaju i to je prirodno iz više razloga, no ono što sam primijetila iz prakse je to da su rjeđi i kraći ukoliko se roditelj ne upliće kao netko tko će djeci ponuditi rješenje konflikta već samo kao moderator koji potiče djecu da samostalno dođu do rješenja. Takvim načinom rješavanja konflikta dijete stječe vrijedno iskustvo koje potom može upotrijebiti u svakodnevnom životu i kad mi nismo pokraj njih.

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju!

Prvi mjesec ove pedagoške godine je završio. Koliko god smo se trudili, planirali, pripremali, dogovarali i pokušali zadovoljiti sve aspekte odgojno – obrazovnog procesa, težina je pala na sve nas. Gledam odgojiteljice, odgojitelje, roditelje i one najvažnije, djecu. Teško nam je svima.

Preporuke za rad u uvjetima povezanima s COVID – 19 su lijepo napisane. Znam da nije u svim vrtićima isto, znam da su ravnatelji imali težak zadatak uskladiti sve te zahtjeve uz minimalan budžet, no dali su sve od sebe da se poštuju preporuke, a na odgojiteljima je bilo da ih što bolje provedu u praksi uz sve ostale uobičajene obveze.

Svi smo krenuli s mnoštvo strpljenja, trudeći se razumijeti sve sudionike i pritom pružajući im podršku u najvećoj mjeri u okvirima u kojima smo se morali kretati. No, naravno, uvijek ima nezadovoljnih. Naravno, bilo bi neobično kad ne bi bilo tako u ovim ludim uvjetima u kojima moramo stvoriti koliko toliko normalan život.

“Zašto moramo čekati? Zašto odgojitelj nije mogao ostati još jednu minutu baš sada kada pada kiša? Baš sada kad je gužva u prometu? Baš sada kad je šef rekao da će nam smanjiti plaću ako kasnimo. Baš sada… Zašto ga nema kad ga trebam baš sada…”

A odgojitelj mora u isti trenutak pomoći djetetu obući papuče, pokazati novi zadatak djetetu koje je željno učiti, smiriti dijete koje plače i svakih 15 minuta prekidati to što je radio kako bi uspio sve uskladiti sa preporukama za rad u uvjetima povezanima s COVID – 19 te otišao po dječicu koja su stigla pred vrtić željna svojih prijatelja i igre. Taj isti odgojitelj pritom mora imati popis dolazaka i odlazaka, račune, različite privole i suglasnosti za roditelje koji su stigli. Teško je, ali uspijevamo.

Sasvim je razumljivo nezadovoljstvo kad se još sjećamo kako je bilo veselo kad su roditelji ulazili u vrtić, kad smo mogli na vratima podijeliti poneki uspjeh njihova djeteta, kada su mogli ući u grupu kao volonteri i pročitati priču djeci u skupini i pokazati im neku novu  vještinu. Koliko smo sreće osjećali kada smo zajedno oko Božića i Uskrsa izrađivali iznenađenja za djecu. Kako je bilo lijepo kad smo se mogli nasmijati s djecom i pružiti im primjer iz kojeg mogu učiti o nadi, sreći i pozitivnom razmišljanju. Sjećamo se vremena kad smo zajednički mogli planirati zdravo odrastanje njihove djece.

No najteže je što ta težina pada na ramena onima koji je ne bi smjeli osjetiti, naša djeca. Možda i ne govorimo direktno djeci da nam je teško i zbog čega je to tako, ali oni vide onaj trenutak nervoze kad mislimo da nas ne vide ili ne razumiju. I njima je teško. Nekako je manje smijeha i više nervoze među njima, nekako je teže jutrima u njihovu srcu potaknuti onu poplavu sreće i ljubavi, no ne odustajemo. Koliko god je teško i dalje ćemo biti tu za njih kao da je sve savršeno, baš kao u filmu “Život je lijep”.

Život ide dalje, ne možemo ga zaustaviti, nema pauze da predahnemo i udahnemo novu dozu energije kako bi nam sljedeći mjesec bio lakši, ali ono što možemo jest biti uporni. Možemo biti uporni u pružanju osmijeha našoj djeci umjesto “Ne mogu sada.”, biti uporni u igranju s njima umjesto “Opet si pogriješio, nikad ništa nećeš naučiti.”, možemo što više s njima boraviti na svježem zraku gdje se ta nervoza u nama raspline i na njeno mjesto dođu sunčeve zrake i svježi zrak.

Pronađite ono što vama najviše odgovara da barem na trenutak u danu osjetite zahvalnost i sreću i vaša će vam djeca biti najzahvalnija na tome. Sretan roditelj odgaja sretno dijete.

 

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju!

Kad malo zastanete i neko vrijeme jednostavno promatrate djecu, prvo što možete uočiti je njihov ogroman entuzijazam i sreća. Iz njih pršti osjećaj slobode i uživanje u svakom trenutku njihova života. Naravno da se za tren to pretvori u dramu jer su se na primjer zaprljale nove tenisice ili su špangice krive boje, ali to su trenutačne boli koje nastaju zbog njihove emocionalne nezrelosti i one će pomalo jenjavati kako budu odrastali.

Ta njihova sreća jako dolazi do izražaja kad im pokušavate nešto ozbiljno reći, a oni se ne mogu prestati smijati pa morate upotrijebiti i zadnji atom snage kako biste im objasnili da je ono što govorite zaista važno i da vas moraju saslušati.

Zbog te njihove neizmjerne sreće i radosti neki put ni ne poslušamo što imaju za reći jer nam se čini da dijete koje ne može biti ozbiljno dok mu govorimo nema baš nešto pametno za reći, no iznenadili biste se. Djeca neki put imaju toliko sjajne ideje koje najčešće nestanu zbog odrasle osobe koja ih uvjeri da se ta ideja ne može ostvariti.

“Glupost! To je nemoguće!” rekli bi odrasli, a postoji mogućnost da to dijete pronađe način kako da izgradi motor koji leti.

Koliko god se luda njihova ideja činila, prihvatite ju bez kritike i recite “Zanimljiva ideja. Nikad nisam tako razmišljao o tome. Moram malo razmisliti o njoj. Što ti misliš kako bi se to moglo ostvariti?” Ne samo da ćete potaknuti kreativnost kod djece, ojačati i poboljšati vaš odnos već ćete dijete potaknuti na razmišljanje što dugoročno nosi velike koristi za njega.

Otvorite se za nove ideje, saslušajte do kraja zamisli koje vam se na prvi pogled čine nevjerojatne. Slušajte i budite znatiželjni. Na taj ćete način kod djece stvoriti jednake navike. Možda vaše dijete može biti uspješan umjetnik, sportaš ili znanstvenik iako se vama tako ne čini sada u ovom trenutku njegova života.

Pružite podršku vašem djetetu i uživajte u njegovom kreativnom odrastanju.

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju!

Zoran Žmirić “Pacijent iz sobe 19”

Ne znam koliko ste svjesni, ali često se nađemo u situaciji da reagiramo i radimo stvari zbog tuđih očekivanja. To se najbolje može uočiti kod parova koji su već godinama zajedno ili kod odnosa dijete – roditelj. U jednom takvom dugogodišnjem odnosu imamo prilike upoznati osobu u kojoj smo u interakciji putem različitih životnih situacija. U njima uočavamo njihove reakcije i odgovore na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Te nam informacije daju mogućnost da “predvidimo” nečije ponašanje i stoga ako roditelj djetetu kaže “Neću ti to kupiti” dijete već zna što može očekivati nakon takve rečenice. Već zna da će roditelj nakon četvrtog “Molim” ipak kupiti tu igračku ili će se nakon trećeg puta već naljutiti ili će popustiti tek kad dijete počne plakati i s obzirom na to djeca nesvjesno reagiraju, no tako reagiraju i na druga vaša očekivanja.

U razgovoru s jednim roditeljem saznala sam da on očekuje od djeteta da bude izvrsno u sportu jer će mu to omogućiti bolju poziciju kod upisivanja na fakultet. Kad sam razgovarala s tim  djetetom, spomenula sam to roditeljevo očekivanje i pitala sam što ono, to dijete, očekuje za sebe? Ono je samo sramežljivo sleglo ramenima kao da mi želi reći da tu nema baš puno izbora. Dijete je još u osnovnoj školi i puno trenira uz sve ostale školske obveze. Zbog toga što ne poznajem dovoljno to dijete, ne mogu doći do nekakvog zaključka jer ima djece koja su toliko “zagrizla” u sport da bi trenirali i 10 puta tjedno kad bi za to imali prilike, što je u redu jer se radi o njihovoj unutarnjoj motivaciji, nitko ih ne tjera na to, vježbaju jer to sami žele i zbog toga što uživaju u tome. Sve je to u redu dokle god se dijete tako osjeća, no ako dijete više nije motivirano, ne treba ga nagovarati da nastavi jer mu taj sport više neće biti koristan. To se može primijeniti na sva područja dječjeg razvoja.

Neki put tuđa očekivanja zaista ostave gorak okus kojeg se kasnije u odrasloj dobi ne možete riješiti, a nakon nekog vremena se jednostavno osjećate loše, a ni ne znate zbog čega. Dovoljno je sjetiti se očekivanja vaših roditelja da budete jednako dobri kao vaša sestra ili brat ili očekivanja vašeg profesora kemije koji želi da znanje koje je potrebno savladati, savladate jednako lako kao i neku likovnu tehniku.

Mnoštvo roditelja očekuje od svog djeteta da bude jednako dobro kao i Luka Modrić, Janica Kostelić ili neki drugi naš vrhunski sportaš ili bilo koja druga poznata osoba u Hrvatskoj. Ako je on uspio, možeš i ti, zar ne? Istina je, ako je netko uspio prije tebe, možeš i ti, no treba odabrati pravo područje za svako pojedino dijete, nisu svi u mogućnosti biti jednako dobri na području matematike na primjer ili na području povijesti.

Osobno sam dobila negativnu ocjenu u osnovnoj školi jer su mi mišići ruku bili preslabi da bih napravila zvijezdu ili stoj na parteru ili se popela po špagi na metar visine, no to ne znači da se moram osjećati loše ili nekompetentno jer sam u sportovima gdje to nije bilo toliko važno bila jako dobra.

Svako je dijete rođeno sa drugačijim razvojnim karakteristikama, a mi stručnjaci i vi roditelji imamo zadatak otkriti koje su vještine i sposobnosti prirodno jake kod njega i omogućiti mu da “procvjeta” u svojoj vlastitoj osobnosti.

Pomognite vašem djetetu da se otkrije, nemojte pred njega postavljati izazove u kojima ne uživa. Razgovarajte o tome što bi ono željelo, što mu se sviđa i u čemu uživa pa ćete imati priliku podijeliti sa djetetom sreću i zadovoljstvo njegovim uspjesima.

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju!