Betonska šetnica od 3. maja do Preluka izazvala masovno nezadovoljstvo Riječana – Hoće li novi ritam grada uvažiti primjedbe?
Štoviše, zadnjih godina, na razini Hrvatske, građani postaju izuzetno osjetljivi upravo na takve devastacije javnog dobra. Posebno su alergični ako k tomu još prepoznaju da se iza betonizacije i prisvajanja obalnih površina kriju nečiji privatni interesi.
Šetalište Milića Jardasa na Kostabeli
Rijeka – U idejnom smislu povezivanje Preluka i 3. maja s 5,8 kilometara dugom obalnom šetnicom naravno nema ničeg spornog, dok se ovaj kapitalni projekt Grada Rijeke na izvedbenoj razini suočava s ozbiljnim problemima. Naime, u prijevodu, projekt Obalna šetnica s plažama – zapad znači, sudeći prema dostupnim simulacijama, brutalnu betonizaciju obale, što u javnom prostoru nije dobro prihvaćeno.
Taj “detalj”, da će se obala betonirati, nije naravno promaknuo riječkoj javnosti koja se zadnjih dana ozbiljno pobunila protiv takvog uređenja javnog dobra.
Doduše, protest protiv 5,8 kilometara duge betonske staze zasad ostaje u sferi virtualnog, tj. društvenih mreža. Ali već dugo u virtualnom prostoru nije se razvila tako konstruktivna i snažna pobuna protiv jednog projekta riječkih vlasti, kao u slučaju zapadne šetnice.
ARHIVA: Izgradnja rive i kupališta hotela Hilton
Glavna zamjerka projektu Obalna šetnica s plažama – zapad leži u količini betona koja će pokriti obalu Rijeke. Među osporavateljima betonizacije zapadne obale Rijeke ima i vrlo poznatih riječkih imena iz raznih sfera društvenog života.
“Teška betonaža i devastacija obale… Ova jadna zemlja je u rukama bez ikakvog znanja”, jedna je od sažetijih, citiranijih i jasnih poruka u virtualnom okruženju, čiji je autor Igor Rukavina.
Okidač za ovu pobunu možda leži u betonizaciji i okupaciji obale ispod novog hotela na Kostabeli. Činilo se da je popločavanje plaže i uređenje šetnice ispod samog hotela prošlo relativno mirno. Ali građani u konačnici očito nisu mogli prijeći preko činjenice da bi sličnim prizorima mogli svjedočiti na potezu od 3. maja do Preluka. U današnje vrijeme, kad se građani okreću prirodi i kad postaju ekološki osjetljivi, čak traže utočište izvan betona i njegovog sivila, Grad Rijeka im kao kapitalni projekt dakle nudi šetnicu koja nalikuje uzletno-sletnoj stazi.
Pogled iz prelučkog kampa
Štoviše, zadnjih godina, na razini Hrvatske, građani postaju izuzetno osjetljivi upravo na takve devastacije javnog dobra. Posebno su alergični ako k tomu još prepoznaju da se iza betonizacije i prisvajanja obalnih površina kriju nečiji privatni interesi.
Novi ritam grad morao bi uvažiti ovu pobudnu građana, iako je ona “samo” virtualna.
Možda još nije posve kasno da se neke etape ovog složenog i dugoročnog projekta izmjene. Da se na pojedinim dijelovima beton zamijeni nekim drugim materijalom, da bude više zelenog, da zapadna obala bude u duhu vremena u kojem želimo živjeti.
Drugim riječima, da se Grad Rijeka ne povodi za lošim primjerima iz hrvatske prakse.
