Branko Jani Kukurin: ‘Fran Morelli – zakašnjeli Štokholmski sindrom ili moralna idiotarija’
Tko god bio samoimenovani lik, zauvijek je okaljao svoj obraz i obraz svojih najbližih. Jer, Kastavci znaju i znali su uvijek očuvati i svoje dostojanstvo.
Kastav – Branko Jani Kukurin, kastavski fotograf i kulturnjak, dostavio nam je zanimljiv osvrt na zbivanja u „virtualnom prostoru“ Kastva, koji objavljujemo u nastavku.
Dok nije bilo Facebooka samo su tvoji u obitelji znali koliko si glup.
(jedna od misli s FB)
… i još ga je stara Mare s preslicun vrit badnula…
Tako je završila priča o jednom od najomraženijih osoba u kastavskoj povijesti, kapitanu Franu Morelliju, utopljenom u lokvi pred kastavskim kaštelom, na današnjoj kastavskoj Lokvini 1666. godine. Priča je, naravno, potvrđena povijesnim podacima, ali, kako to biva u usmenim predajama, pričama i sl. naravno da je ponešto i modificirana.
Sigurno ima još osoba u kastavskoj povijesti koje su zaslužile lokvu i Marinu preslicu, no, ova je, opstala, u svoj svojoj etičkoj i moralnoj punini o jedinstvu Kastavaca koji su u svim kritičnim trenucima svog opstanka bili uvijek složni i na strani pravice.
Pojavom društvenih mreža, kao najpopularnijeg Facebooka, svi su postali stručnjaci za sve moguće teme, što je dobro, sve dok se ljudi potpisuju pravim imenom, pa onda znaš s kim komuniciraš. U ova nedavna turbulentna kastavska vremena – devastacija Crekvine i još kojekakvih „projekata“ aktualne vlasti te lokalnih izbora, pojavilo se i nekoliko lažnih profila (očito jeftinih plaćenika) – nekakva beštija s Fortice, ćuk, sova ili šišmiš (mislim ovdje na sadržaj tih postova), nekakav alen deni te maloprije spomenuti fran morelli.
Kako uopće ne pratim bljezgarije kukavičkih spodoba koje se skrivaju iza lažnih imena ili nadimaka, tu i tamo prijatelji me obavijeste o tim njihovim pisanijama, bolje reći mudroserinama. Apsolutno me ne zanima koji su to tužni likovi u stvarnosti, (NN nomen nescio, latinski bez imena ili krležijanski Nepoznat Netko).
Pojavio se, k tome, i jedan ridikulozan lik, proizvođač meda, napravivši nekakvu medicu i nazvavši ju „Medica kapitana Morellija“, a na etiketu stavio nekakvu fotografiju pomorskog kapetana. Neznalica ili nešto još gore! Sljedeća medica bit će „Medica Franje Tahija“!
Okititi se danas nadimkom „Fran Morelli“, nakon tristopedesetak godina od slavne kastavske bune, valja biti za to teški kompleksaš ili moralna nula!
Nije samo naš lokalni ili rvacki uzus, da se pojedine prodane duše vrit gnjetu tlačiteljima, okupatorima, bivajući tako bijedni slugančići tuđinima.
Poznat je u psihologiji takozvani “Štokholmski sindrom“ – emocionala povezanost žrtve i agresora. Možda je mali morelić zakasnio tih tristotinjak godina ili, što je vjerovatnije, želi i sam u sjeni svog idola, mentora, postati netko, relevantan u svojoj žalosnoj fikciji samozaljubljenosti i kvazi mudrovanja o svemu i svačemu!
Ono što je još gore jest taj moralni idiotizam.
Ali, nije pristojno vrijeđati ljude s mentalnim poteškoćama. Izbor nadimka bio bi još bio i oprostljiv tim ljudima zbog njihove bolesti. Ovdje je ime tog profila izabrano pri punoj svijesti ili odgovornosti (?)! Kako je počelo, hoće li se uskoro pojaviti kakav novi „Danunzio“, „Mussolini“, Duče, možda „Šljivančanin“, „Mladić“, „Šešelj“…?
Tko god bio samoimenovani lik, zauvijek je okaljao svoj obraz i obraz svojih najbližih. Jer, Kastavci znaju i znali su uvijek očuvati i svoje dostojanstvo. Ovi tužni, neuki likovi, samo su potvrdili, učvrstili svoje mjesto na moralnom, etičkom đubrištu, po domaći u GNOJNICI.
Šteta njima zagađivati bilo kakvu lokvu, lokvicu ili javni obavijesni prostor. Za smrad gnojnice lako, brzo će ga vjetar rastjerati, ali sramotu ukaljana obraza…
