Eurozastupnica Romana Jerković: Tek treba odlučiti je li uvođenje tzv. COVID-putovnica vraćanje slobode ili diskriminacija
„Rasprava o tzv. putovnicama tek slijedi i u EU parlamentu i u Hrvatskoj. Osobno ću pratiti stručnu i opću javnost i tek nakon toga donijeti odluku kako glasati kad je riječ o COVID-putovnicama – za ili protiv.“
Rijeka – S Romanom Jerković, zastupnicom SDP-a u Europskom parlamentu i pročelnicom Katedre za anatomiju riječkog Medicinskog fakulteta razgovaramo o COVID-putovnicama, zajedničkoj nabavi cjepiva i nedostatku lijekova zbog dugova veledrogerijama.
* Za početak razjasnimo nešto – jeste li Vi i vaši kolege europarlamentarci glasali za COVID putovnice?
– Glasali smo samo o prijedlogu Europske komisije za primjenu hitne procedure, kako bi se rasprava o COVID- putovnicama čim prije našla na dnevnom redu Parlamenta i kako bismo čim prije donijeli odluku o tome je li ideja o njihovom uvođenju dobra ili ipak nije. Dakle, COVID-putovnice nisu izglasane niti smo u Europskom parlamentu raspravljali o sadržaju zakonodavnog prijedloga Europske komisije. Ozbiljnija rasprava tek treba doći na dnevni red.
* A kakvo je Vaše mišljenje? Treba li uvesti te propusnice ili ne?
– Ozbiljna i argumentirana rasprava o tome mogu li COVID-putovnice pomoći u spašavanju turističke sezone, mogu li nam pomoći pri nesmetanom i slobodnom putovanju Europskom unijom, ali i o tome jesu li diskriminatorne ili nisu, tek nam predstoji u Europskom parlamentu. Na europskoj razini se o toj ideji raspravlja već nekoliko mjeseci, dok se rasprava u Hrvatskoj, do sada, temeljila uglavnom na pogrešnim tumačenjima samog prijedloga Komisije. Ne čudi stoga što je javnost toliko podijeljena oko ovog pitanja.
Najveću prepreku uvođenju COVID-putovnica u ovom trenutku vidim u tome što i dalje postoji niz nepoznanica o samoj bolesti. Na primjer, i dalje ne postoji konsenzus o tome stvara li cjepivo imunitet na virus ili koliko dugo traje imunitet osoba koje su preboljele virus. No, dobro je što znanstvene spoznaje rastu iz dana u dan. Ono što bih željela naglasiti je kako sve kolektivne mjere koje poduzimamo u borbi protiv COVID-a moraju biti privremenog karaktera. Isto se odnosi i na COVID-putovnicu koja se mora zasnivati na općim načelima učinkovitosti, nužnosti i proporcionalnosti.
* Problem je što vjerojatno postoje skupine građana koje iz nekih razloga neće moći ili neće htjeti biti cijepljeni. Što će biti s njima? Hoće li im biti zabranjeno putovati i tako će biti diskriminirani?
– Prema inicijalnom prijedlogu Europske komisije, koji još nije stigao u EU parlament, COVID-putovnica je zamišljena kao dokaz da je određena osoba cijepljena protiv bolesti COVID-19, da je u posjedu negativnog testa ili kao dokaz da je preboljela bolest COVID-19. Dakle, kada govorimo o COVID-putovnicama, moramo ih prestati povezivati isključivo s cijepljenjem, budući da u ovoj fazi prijedlog sadrži tri glavna kriterija koja će, kada prijedlog zaživi i u praksi, većina građana moći ispuniti bez većih prepreka. Ponavljam, to je li netko cijepljen ili nije, neće i ne može biti jedini preduvjet za korištenje COVID-putovnica.
A koliko bi te putovnice mogle biti korisne, pokazat ću vam na vlastitom primjeru. COVID sam preboljela prije 3 mjeseca. Tome usprkos, u zadnjih mjesec dana sam se zbog potrebe odlaska u Bruxelles morala testirati i po odlasku i prilikom vraćanja u Hrvatsku. Cijeli postupak organiziranja testiranja pred put zna biti administrativno kompliciran i stresan, a da ne govorimo o cijeni testiranja. Cilj putovnice je da se čitav taj proces pripreme prelaska granica, a zatim i komunikacije s nadležnim tijelima u, recimo, zračnim lukama, olakša i ubrza. Osobno ću pratiti i osluškivati što govori stručna i opća javnost i tek ću nakon toga donijeti odluku kako glasati kad je riječ o COVID-putovnicama – za ili protiv.
“Glavni propust hrvatske Vlade leži u tome što je sve svoje nade uložila u alokaciju cjepiva AstraZenece”
* Spomenuli ste da cjepivo nije jednako dostupno svima i bili ste kritični prema Europskoj komisiji. Kako se to uspjelo dogoditi u Europskoj uniji koja toliko drži do jednakosti, solidarnosti? Tko je zakazao, naša Vlada, EU komisija, EU parlament? I koje je rješenje, jer u Hrvatskoj je procijepljenost i dalje vrlo niska?
– Ovdje je potrebno stvari razlučiti na europsku i nacionalnu dimenziju. Kada govorimo o tome gdje je zapelo na europskoj razini, moja ocjena je da je Komisija, kao glavni pregovarač u ime svih država članica, pomalo naivno ušla u pregovore s proizvođačima cjepiva. To su potvrdili i dijelovi ugovora s proizvođačima cjepiva koje je Komisija pod pritiskom javnosti počela objavljivati. Tako smo iz dijelova objavljenog ugovora s AstraZenecom saznali kako se taj proizvođač obvezao uložiti „najbolji mogući napor“ u ostvarivanju isporuke obećanih količina cjepiva. Dakle, u samom ugovoru nisu jasno definirani vremenski rokovi za isporuke – posljedično, ne postoje ni osnove za pokretanje pravnih radnji u slučaju kašnjenja isporuke. Mislim da je ovaj primjer i više nego ilustrativan kada govorimo o tome koliko se neozbiljno ušlo u čitavu stvar od strane Europske komisije. Ideja o zajedničkoj nabavi je dobra, svakako bolja od scenarija po kojem bi svaka država išla samostalno pregovarati s proizvođačima. Male i ekonomski slabije države bi u takve aranžmane u startu ulazile sa znatno oslabljenom pregovaračkom pozicijom, tako da je dobro da to ga nije došlo.
Kada govorimo o tome zašto je Hrvatska treća zemlja u Europskoj uniji s najnižom stopom procijepljenih odraslih osoba, dojma sam da smo si ničim izazvani sami stvorili ovu glavobolju. Vladajući tako stalno prebacuju lopticu na Bruxelles i pravdaju se kašnjenjem isporuka od strane proizvođača cjepiva. Premijer kao glavni argument koristi to da se nije moglo znati da će doći do tolikih problema s isporukom AstraZenecinog cjepiva. Taj argument jednostavno ne drži vodu. Glavni propust hrvatske Vlade leži u tome što je sve svoje nade uložila u alokaciju cjepiva AstraZenece, umjesto da je iskoristila mogućnost da zakupi 100% alokacija i za ostala cjepiva u prvoj fazi potpisivanja predugovora. Dakle, uz AstraZenecu, morala se iskoristiti mogućnost 100%-tnog iskorištavanja opcija i za Pfizer, Modernu, te Johnson&Johnson cjepiva. I druge zemlje se suočavaju s problemima u isporuci, no one su te probleme anticipirale na način da su rezervirale cjepiva i kod nekoliko proizvođača istovremeno. Srećom, Europsko vijeće je postiglo dogovor o preraspodjeli novih 10 milijuna cjepiva, tako da nas Europa, ironično, i ovaj put spašava od nas samih.
* Liječnica ste, je li rješenje aktiviranje i obnova Imunološkog zavoda, što mnogi zazivaju?
– Nisam dovoljno dobro upoznata s današnjom situacijom u Imunološkom zavodu, imaju li i dalje potrebne stručne kadrove, što je s infrastrukturom, što je s njihovom opremom, bi li uopće danas bili u mogućnosti proizvesti cjepivo, koliko bi novca trebalo uložiti da se Imunološki vrati na tržište… Nažalost, Imunološki zavod je postao simbol promašenih državnih politika i potpune odsutnosti promišljanja budućnosti. No, s druge je strane činjenica da previše ovisimo o drugima, a sada smo svjesniji da ponovno možemo doći u sličnu zdravstvenu ugrozu. Mislim da je od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku konkurentnost na tržištu proizvodnje imunobioloških lijekova i cjepiva. I sad dolazimo do jednog od nacionalnih prioriteta, a to je da se ponovno pozicioniramo na tržištu proizvodnje cjepiva. Ali, baš mi u Rijeci imamo Jadran Galenski Laboratorij, farmaceutsku tvrtku koja je izvrsno pozicionirana i na tržištima izvan Hrvatske. JGL ima znanje, infrastrukturu, tržište, potrebne resurse. Treba im strateški partner i Vlada koja može i zna prepoznati pravi trenutak i iskoristiti ga.
* U Europskom parlamentu se bavite i pitanjima nedostatka lijekova. A u Hrvatskoj je ponovno aktualna tema dugovanja zdravstvenih sustava veledrogerijama. Ministarstvo, odnosno Vlada i veledrogerije nikako da nađu kompromisno rješenje. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? Ni Vaša, SDP-ova Vlada, nije taj problem uspjela riješiti u svom mandatu.
– Moram Vas podsjetiti da je SDP uspio smanjiti rokove plaćanja na 6 mjeseci, a da smo dobili još jedan mandat, danas dug veledrogerijama sigurno ne bi svakoga dana rastao za novih 20 milijuna. Danas je situacija toliko eskalirala, da se lijekovi hrvatskim bolnicama ne isporučuju i pacijenti ostaju bez lijekova! Na kakve li smo niske grane pali, kada najteže oboljeli, onkološki pacijenti, čuju “Ne možemo vam izdati lijek”. To su nedopustive situacije zbog kojih bi se ministar Beroš trebao zahvaliti na funkciji i otići. Što on uopće može ili zna riješiti? On nije jučer postao ministar. Višegodišnji nemaran odnos prema veledrogerijama i ignoriranje dugova, koji su narasli na više od 6 i pol milijardi kuna, dolazi na naplatu. Izgleda da svi moramo vraćati svoje dugove, osim države. No, možda ministru odgovara ovakva situacija. Svi pričaju o dugovima veledrogerijama i obustavi isporuke lijekova bolnicama, pa ga još nitko ne pita zašto u Hrvatskoj plaćamo lijekove po daleko višim cijenama, no što su cijene lijekova u većini drugih europskih država. Ovotjedni sastanak ministra s predstavnicima veledrogerija, govori u prilog tome da ministar ne samo da nema rješenje, već ga nije pretjerano ni briga. Neka se građani sami snalaze i kupuju lijekove kako znaju i umiju. Sramota!
