[FELJTON] Žene koje su obilježile Rijeku: Neda Andrić - prva i jedina riječka gradonačelnica
Autor: Ana Šumanović 11.03.2023
Bila je, i još uvijek je nepravedno zapostavljena i zaboravljena političarka, žena koja je po mnogočemu politički obilježila drugu polovicu dvadesetog stoljeća u Rijeci.
Neda Andrić je bila jedina riječka gradonačelnica, predsjednica ekonomista Hrvatske, osnivačica više fakulteta u Rijeci i sveučilišna profesorica. Izbor Nede Andrić za predsjednicu općinske skupštine u Rijeci, jednom od većih i privredno razvijenijih središta tadašnje države, kao i njezine iskazane inicijative i postignuti rezultati u vođenju grada, često su u javnosti isticani kao dokaz da i žene mogu obavljati složene društvene poslove, koji su najčešće pripadali muškarcima.
Bila je, i još uvijek je nepravedno zapostavljena i zaboravljena političarka, žena koja je po mnogočemu politički obilježila drugu polovicu dvadesetog stoljeća u Rijeci.
Podrijetlom iz Fužina, rodila se 25. kolovoza 1927. godine u Ogulinu, gdje joj je službovao otac. Bila je potpredsjednica Kotarske skupštine Kotara Rijeka (1963.), poslanica Kulturno- prosvjetnog vijeća Savezne skupštine (1963.) i zastupnica Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske. Predsjednica Skupštine općine Rijeka, de facto gradonačelnica, kao jedina žena u povijesti grada, bila je od 1969. do 1974. godine.
Nede Andrić bila je vrlo aktivna u javnosti, ne samo u politici, nego i u znanosti, sveučilištu, obrazovanju općenito, a projekti koji su izgrađeni tijekom njezina mandata i danas su vrlo značajni za grad.
Ono najmanje poznato je da je šezdesetih godina prošlog stoljeća sudjelovala u Hrvatskom proljeću. Okvir su postavili reformski komunisti, predvođeni Savkom Dabčević Kučar i Mikom Tripalom, a najznačajniji dio te ekipe na riječkom području bili su Dragutin Haramija i Neda Andrić. Nakon kraha Hrvatskog proljeća Andrić je nastojala spasiti što se spasiti dalo i zaštititi pojedince od progona (članove MH i Čakavskog sabora), pa i po cijenu osobne sigurnosti.
Neda AndrićTijekom njena mandata u Rijeci, odnosni 1970. i 1971. godine gospodarska je situacija bila vrlo složena, ali ne i posve nepovoljna (kao i društveni standard Riječana, bila je povoljnija nego u ostalim dijelovima Hrvatske i Jugoslavije). U svom djelovanju Neda Andrić napada centralizam i etatizam iz perspektive pozicije Rijeke i riječke privrede te, zalažući se za riječku pomorsku orijentaciju, prije svega za infrastrukturu riječke luke i brodogradnju, traži pomoć države. U njeno vrijeme stoga se grade između ostalog, Zračna luka Rijeka, kontejnerski terminal i tvornica brodskih motora u 3. Maju.
Uz to, isposlovala je zajam za autocestu Rijeka-Zagreb, riječki udio za gradnju tunela kroz Učku, projekt „Jadranski naftovod“ te projekt „Gornji Jadran“. Tako da je, u njezinu mandatu na čelu Općine Rijeka, 10. rujna 1972. puštena u promet prva dionica autoceste u bivšoj Jugoslaviji. Izgrađena je cesta Urinj – Rupa, deset osnovnih škola i školskih dvorana, četiri velika sportska objekta (Dvorana mladosti, dvorana na Kozali, bazen na Kantridi, rukometno igralište na Zametu), oko 6.000 stanova, Robna kuća Korzo (koju je projektirala Ada Felice Rošić, o kojoj smo pisali ranije)... Grad Rijeka je za njenog mandata postao prvi grad u SFRJ koji je davao besplatne udžbenike učenicima osnovnih škola,[4] a pokrenuta je i akcija stavljanja žute marame prvoškolcima u svrhu sigurosti u prometu koja se kasnije proširila cijelom zemljom.
Bila je utemeljiteljica Ekonomskog, Pravnog i Hotelijerskog fakulteta te Ekonomskog instituta u Rijeci, čija je bila i direktorica. Zaslužna je i za osnivanje Sveučilišta u Rijeci 1973. godine. Kao stipendistica Ujedinjenih naroda ostvarila je specijalizaciju iz Ekonomike turizma na sveučilištima u Bernu, Rimu i Beču. Sveučilišna profesorica bila je od 1961. do 1992. godine, a predavala je matematsku statistiku i matematiku. Bila je dekanica Hotelijerskog fakulteta u Opatiji. Kao autorica i koautorica objavila je deset znanstvenih knjiga te više od dvjesto znanstvenih i stručnih članaka u domaćoj i inozemnoj literaturi, a bila je i predsjednica Saveza ekonomista Hrvatske u Zagrebu. Brojni njezini pisani i objavljeni radovi i knjige o gospodarstvu i turizmu i danas se intenzivno koriste. Vjerovala je da turizam može pozitivno utjecati na ukupan regionalni razvitak, koristeći sve prirodne i geografske prednosti određenog područja.
Nažalost, ono što je stavilo “ljagu” na cijeli njen mandat i uspjeh je koksara u Bakru. Što se toga tiče, u jednom intervjuu je rekla: “Iako sam sve u životu radila u trku, ponovila bih sve, cijelu turu s turizmom, s izgradnjom Rijeke. Zamjeram samo što mi je jedan čovjek na bezobrazan način nakalemil – koksaru. Neću mu reć ime, nomina sunt odiosa. Koksara je bila državni projekt, čak i jednog dijela Riječana, ali ne moj, jer sam se opriala rekla sam da sam gradila dvadesetak godina gradila turistički Kvarner i sad ćemo to, oprosti na izrazu, zasrati koksarom, tim dimom.”
U istom intervjuu, svoje djelovanje je sumirala: “Naradila sam se za Rijeku, ali sa zadovoljstvom. Nisam čak htjela prihvatiti Nagradu grada Rijeke kad sam bila predsjednica jer sam ja potpisivala te nagrade i to ne bi imalo smisla. Poslije toga se više nitko nije sjetio predložiti me.” Preminula je 13. siječnja 2010. godine, da nagradu nije dobila. Ni ulicu, ni park, ni prolaz, barem nekakvo obilježje u svim onim institucijama koje je osnovala.
[FELJTON] Žene koje su obilježile Rijeku - Karolina Riječka
[FELJTON] Žene koje su obilježile Rijeku: Grobničke mlikarice
