[FELJTON] Žene koje su obilježile Rijeku: Grobničke mlikarice

Kako riječko područje nije obilovalo obradivim površinama, potrebe stanovništva za mlijekom ovisile su o radu mljekarica koje su se spuštale s pašnjacima bogate Grobinštine.

Jučer smo započeli priču o ženama koje su na neki način obilježile Rijeku i njenu povijest. Počeli smo s Karolinom Riječkom, koja je spriječila razaranje grada, a koja je dijelom pristup Englezima, i mogućnost pregovaranja imala radi svog poznavanja jezika i obrazovanja koje je dobila radi svog socijalnog statusa. Ovaj put okrećemo se onim ženama koje nisu imale takve prednosti, no koje su svejedno, svojim radom, itekako dale svoj doprinos i zadužile ovaj grad.

Tko god je, makar samo jednom, prošetao starim gradom nije mu mogla promaknuti skulptura pogrbljene žene koja na svojim leđima nosi veliki teret. Radi se o Mlikarici hrvatskog kipara Belizara Bahorića, rađenoj po modeli Antonije Reljac. O Antoniji ne postoji mnogo izvora, ali ona predstavlja grobničke mlikarice koje su gotovo svakodnevno na leđima donosile mlijeko u grad. Njihov život pretočen u brojke govori o odlascima u grad prilikom kojih su punih 30 godina nosile teret od 50 kilograma. Prije nego što su autobusi povezali Rijeku s njenim zaleđem, u grad su išle pješke. To je značilo i po petnaestak kilometara u jednom smjeru i to ne samo po lijepom vremenu, nego i po ljetnoj žegi i po zimskoj studeni.

Kako riječko područje nije obilovalo obradivim površinama, potrebe stanovništva za mlijekom ovisile su o radu mljekarica koje su se spuštale s pašnjacima bogate Grobinštine. U skupinama su polazile prema Rijeci te se pred kraj puta razdvajale u grupe koje su išle prema Trsatu, Pećinama i centru grada. Nakon radnog dana opet bi se zajedno vraćale kući. Skulptura u starom gradu je postavljena 1989. Dio puta kojim su išle, od Hrastenica do Donje Orehovice nazivan je Mlikaričin put.

Tim putem je mlijeko prestalo dolaziti krajem 1990-ih, kada je s radom prestala posljednja mlikarica Darinka Brnja. Njezina kćerka Sonja jedna je od pokretačica inicijative za obnovom ovog puta kojim sada prolaze turisti zainteresirani za baštinu, ali i iskustvo nošenja tereta i svjetiljke. Svake godine održava se i manifestacija „Feral ki’j pušćal sinjal“, kojom se mlikaricama odaje počast.

Ova priča često se romantizira pričama o svakodnevici mlikarica, no ona najviše govori o realitetu života žena koje su uz sav rad kod kuće, obavljale i težak fizički rad. No isto tako, govori i o njihovoj upornosti, izdržljivosti i snazi.

[FELJTON] Žene koje su obilježile Rijeku: Grobničke mlikarice

Follow @torpedo_media