[FELJTON] Žene koje su obilježile Rijeku: Pavica Čabrijan aka Vim Cola
Autor: Ana Šumanović 13.03.2023
Iako nije bila od samog početka u bendu, postala je njegovo zaštitno lice...
Rijeka - Kroz feljton smo se u posljednjih tjedan dana pozabavili političarkama, aktivistkinjama, arhitekticama, radnicama, profesoricama i znanstvenicama, pa je vrijeme da na red i za kraj, dođe jedna umjetnica.
Malo stariji Riječani će biti jako dobro upoznati, malo mlađi možda i ne toliko, sa kultnim riječkim punk bendom Paraf. No, znali ili ne znali za njih, činjenica ostaje da je taj bend igraju ključnu ulogu ne samo u riječkom, neko i u novom valu na ovim prostorima općenito. Jedan je od prvih punk bendova u Europi, prvi u tada socijalističkom dijelu svijeta, a njihov prvi službeni koncert u Dvorani Circolo bio je prvi punk koncert na ovim prostorima. I još jedna stvar po kojoj su bili prvi, a koja je poanta ovog teksta, jest da je to je Paraf bio jedan od prvih novovalnih bendova, uz Kaos u kojem je bila Dorotea Josipović, koji je imao ženu kao glavnog vokala, Pavicu (tada Mijatović), poznatu i kao Vim Cola.
Iako nije bila od samog početka u bendu, postala je njegovo zaštitno lice. Nakon albuma “A dan je tako lijepo počeo”, Pavica se priključila bendu na drugom albumu “Izlet” iz 1981. kada je Valter Kocijančić izašao iz benda. Nakon toga snimaju album “Zastave” te prestaju s djelovanje sve do nedavno. Godine 2019. bend se vraća na scenu, s CD boks setom Sabrana djela 1976–1987. I novim singlom “Bez lica”. Nastupali su diljem bivše Jugoslavije, a krajem 2022. objavili su koncertni album "Delta (Live album 2022)", na kojem su zabilježili 17 pjesama iz svih faza karijere, izvedenih 1. travnja prošle godine pred riječkom publikom u Exportdrvu.
Naravno, takav bend nije od ondašnjeg sistema prošao nezapaženo, ni od milicajaca na ulici ni od strane onih puno moćnijih aparata. U brojnim intervjuima koje je dala, Pavica se prisjetila trenutka kada je od jednog milicajca dobila i šamar radi odjeće koji je nosila. Njen, za to vrijeme, skandalozan stil bio je osuđivan i od strane većine društva, no ona je uvijek ostajala vjerna sebi, a punkerskog stila i stava drži se i danas. Iako nije bila jedina, radi pripadanja bendu, javnog nastupanja, najviše se istaknula kao ženska pripadnica tog vala te je pokazala kako, bez obzira na vanjske pritiske, treba ostati vjerna sebi i ne raditi kompromise koji potkopavaju individualnost i kreativnost osobe. I na kraju, kako je dobro biti drugačiji.
To što je tada bila žena u dominantno muškom glazbenom okruženju nije smatrala važnim, no danas, iz ove vizure, čini se kako to jest bilo važno upravo zato da možemo vidjeti kako pripadanje nekom određenom spolu ne bi smjelo biti prepreka kada nešto znamo, želimo i volimo raditi. Jednom prilikom je rekla kako svoje pripadanje ženskom rodu nije nikad doživljavala kao prednost ni nedostatak, niti ga isticala, te da joj spol nije interesantna kategorija, već ono što iznutra jesi ili nisi. Upravo ta izjava idealan je kraj ovog feljtona.
Dali smo prikaz žena koje su kroz povijest ovog grada, svojom hrabrosti, voljom, znanjem i kreativnosti djelovale u “muškom svijetu”, obavljale ono što se naziva “muškim poslovima”, te drugima utabale put i pokazale da zaista spol nije važan, nego ono što “iznutra jesi ili nisi”.
