[FELJTON] Žene koje su obilježile Rijeku: Radmila Matejčić
Autor: Ana Šumanović 12.03.2023
Značajnost njenog angažmana na polju povijesti umjetnosti označena je knjigom “Kako čitati grad”, koja je doživjela više izdanja te pomogla novim generacijama Riječana pronaći zavičajni identitet.
Jedna od malo žena koje imaju svoju ulicu je Radmila Matejčić, što će znati stanovnici Trsata, u prvu ruku studenti jer se ta ulica nalazi na području Sveučilišnog Kampusa, gdje je izgrađen studentski dom. Prošle godine obilježena je stota obljetnica njezina rođenja, a tim povodom po njoj je nazvana dvorana 207 na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci. No, tko je točno ona bila, ipak zna puno manji broj ljudi, te stoga danas pišemo o njoj.
Radmila Matejčić rođena je 1922. u Banjoj Luci. Studirala je povijest umjetnosti i kulture te arheologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a udala se za dr. Marijana Matejčića s kojim je 1951. preselila u Rijeku.
Radila je kratko u Naučnoj biblioteci (danas Sveučilišnoj knjižnici), potom je dobila posao u novouređenom Pomorskom i povijesnom muzeju kao voditeljica Odjela arheologije te je započela terenska iskapanja i podvodna istraživanja prikupivši dragocjene materijale za muzejske zbirke.
Iskoristivši zaboravljene riječke kamene spomenike u muzejskoj zbirci postavila je lapidarij u parku Guvernerove palače. 1960-ih godina sve se više posvećivala lokalnim riječkim povijesnim temama. Objavila je knjižicu “Morčići ili mori”, koja na 16 stranica sažima sve što se moglo naći o specifičnom riječkom nakitu, a čija je podloga bio neobjavljeni tekst Riccarda Gigantea pohranjen u Naučnoj biblioteci.
Tekstovima je dala znanstveni doprinos starovjekoj literaturi, a njena su arheološka istraživanja od temeljne važnosti za ranu povijest Hrvata. Ona koja je provodila u nizu kampanja na području Vinodola pokazala su se od temeljne važnosti za ranu povijest Hrvata. Prema njenim arheološkim nalazima konačno slavensko naseljavanje Vinodola valja smjestiti u 8. stoljeće. Starohrvatska nekropola u Križišću dala je podatke o prvim slavenskim stanovnicima Vinodola. Prilozi u grobovima su nakit, uglavnom naušnice, tipične starohrvatske jagodaste, ali ima i naušnica mediteranskog, bizantskog i kötlaškog tipa. Miješanje tih naušnica upućuje na to da je Vinodol bio neko prijelazno područje na kom su se isprepletali utjecaji dalmatinske i istarske starohrvatske kulture.
Nakon što je 1980. godine za direktora Pomorskog i povijesnog muzeja imenovan Ante Meštrović, Matejčić je odlučila napustiti instituciju u kojoj je ostavila neizbrisiv trag. Prešla je na Pedagoški fakultet u Rijeci, gdje je predavala je neke od ključnih kolegija: Umjetnost i kultura prethistorijskih i starijih povijesnih razdoblja, Umjetnost renesanse i Umjetnost baroka. Do danas su ostali legendarni njeni višesatni ispiti, kojima nije bio cilj iscrpljivanje studenata, već razgovor kao prilika da ih se još ponešto nauči. Doprinijela je brojnim stručnim ekskurzijama u Veneciju, Ljubljanu, Beč i Zagreb, čime je omogućavala studentima da na licu mjesta, na velikim izložbama, upiju vizualne utjecaje ključne za njihovo povijesno i umjetničko oblikovanje. Postavila je i temelje daljnjem razvoju ovog studija, u pravcu čiste Povijesti umjetnosti, odnosno Fakulteta za primijenjenu umjetnost.
Bavila se i poviješću zdravstvene kulture na području Kvarnera te je sa suprugom publicirala knjigu “Ars Aesculapii: prilozi za povijest zdravstvene kulture Rijeke i Hrvatskog primorja”, a 1987. tiskala je turističku monografiju Rijeke (u koautorstvu s Nedom Andrić) i Crikvenice.
Njena magistarski rad bio je “Sakralni spomenici barokne dobi u Rijeci”, a doktorat “Barok u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju”. Značajnost njenog angažmana na polju povijesti umjetnosti označena je knjigom “Kako čitati grad”, koja je doživjela više izdanja te pomogla novim generacijama Riječana pronaći zavičajni identitet. To obimno i višeslojno djelo nastalo je prikupljanjem tekstova pisanih za list Naša Rijeka, u razdoblju od 1981. do 1990. godine.
Radmila Matejčić preminula je 1990., a sahranjena je na riječkom monumentalnom groblju Kozala, a ubrzo su tiskane dvije bibliografije njenih mnogobrojnih radova u kojima se ogleda izuzetno širok i bogat dijapazon njenih interesa i znanja.
[FELJTON] Žene koje su obilježile Rijeku: Neda Andrić - prva i jedina riječka gradonačelnica
[FELJTON] Žene koje su obilježile Rijeku: Zora Matijević
[FELJTON] Žene koje su obilježile Rijeku: Ada Felice Rošić
[FELJTON] Žene koje su obilježile Rijeku: Grobničke mlikarice
