[FELJTON] Žene koje su obilježile Rijeku - Karolina Riječka
Autor: Ana Šumanović 07.03.2023
Karolina Riječka, žena je koja je u riječkoj povijesti ostavila neizbrisiv trag, a koji će tu i ostati zahvaljujući mjestima koja nose njeno ime.
Rijeka je po mnogočemu specifičan grad pa je tako specifična i njena povijest s kojom se malo koji drugi grad može usporediti. Tijekom svog postojanja, a radi položaja kojeg zauzima, bila je od interesa mnogim vladarima i pripadala je mnogim državama. Samo tijekom 20. stoljeća pripadala je njima devet. U nju su useljavali i dijelili ju ljudi iz mnogobrojnih krajeva Europe – i bogati i siromašni. Kako je kao luka bila od interesa mnogima, bila je i mjesto konflikta i podjela, ali i razmjene. Kao takva, ona je bila grad koji je iznjedrio za nas velike povijesne ličnosti, čija imena nose brojne institucije, ulice i ostala javna mjesta u gradu, kao što su Ivan pl. Zajc, Janko Polić Kamov, Frano Supilo, Fran Kurelac, Franjo Petrić, i mnogi drugi. No, osim riječkog podrijetla, ono što ih veže je i da su svi oni muškarci.
Naravno, to što su svi oni (s pravom) bili zabilježeni u povijesti grada i to što nema ili ima vrlo malo žena, stvar je i povijesne nepravde i društvenog položaja žena kroz veći dio ljudske povijesti. To ipak ne znači da utjecajnih žena nije bilo pa stoga u svrhu ispravljanje te nepravde, a povodom Dana žena, kroz tjedan dana donosimo po jednu biografiju žene koja je na području Rijeke ostavila traga u povijesti, bilo umjetnošću, arhitekturom, političkim ili bilo kojim drugim društvenim djelovanjem i doprinosom gradu. Idemo kronološki, a počinjemo s Karolinom Riječkom.
Karolina Riječka
Karolina Riječka, žena je koja je u riječkoj povijesti ostavila neizbrisiv trag, a koji će tu i ostati zahvaljujući mjestima koja nose njeno ime. Ovo je njena priča.
Rodila se kao Karolina Kranjec 1791. u uglednoj riječkoj obitelji zahvaljujući čemu je u to vrijeme, kao žena, stekla visoku razinu obrazovanja. Već u svojoj sedamnaestoj godini, udala se za riječkoga trgovca i brodovlasnika Andriju Belinića. Do tada prilično bezbrižan život prekinuli su Napoleonski ratovi, koji su razaranje i smrt donijeli i u Rijeku.
Rekreacija pomorske bitke „Karolina spašava Rijeku“Godine 1813., Riječani proživljavaju teška razaranja tijekom engleske invazije i bombardiranja. Engleska se vojska primakla Rijeci 3. srpnja, kada je Rijeka još bila pod francuskom vlašću. Nakon bombardiranja slabo branjena grada, kojeg je branila mala posada ljudi, iskrcalo se 600 engleskih vojnika koji su pljačkali i palili skladišta i usidrene brodove u luci. U sveopćoj pomutnji i panici koja tada obuzima Riječane, Karolina je uspjela zadržati prisebnost. Ne obazirući se na vlastitu pogibelj i odijelivši se od obitelji, 22-godišnja Karolina otputila se hrabro engleskome časniku Freemantleu, koji je rukovodio tim razaranjima te ga odlučila nagovoriti da obustavi započete operacije sve do novih zapovjedi svojega zapovjednika. Krenula je kroz neprijateljske redove do engleskoga komodora, koji se nalazio kod jedne bitnice nedaleko od gradskog središta i zatražila da ju prime. Britanskom se časniku obratila na francuskome, iznoseći mu žalosne činjenice u kojima se našao njen grad i usrdno ga moleći da pomogne njenim sugrađanima u tako teškome času. Uspjela je u svom naumu i časnik je obećao da će poštedjeti grad i obustaviti svaki neprijateljski akt protiv privatne imovine. Odaslao je svog časnika do majora Hostea s naređenjem da ne produžuje s pustošenjem luke. Na taj način mnogima su spašeni brodovi, pošteđena je i druga vrijedna imovina, a grad je sačuvan od većega razaranja. Ipak, treći dan divizija engleske flote otplovila je i bombardirala susjedni Bakar.
Rekreacija pomorske bitke „Karolina spašava Rijeku“Unatoč tom pothvatu, njen čin tada nije ostao naročito zabilježen. Karolina za života nije uspjela isposlovati odgovarajuće pismeno priznanje austrijskog cara. U svibnju 1816., prilikom prvog posjeta Franje I. Rijeci, zatraženo je da joj se da nekakvo odlikovanje. Kada je pak 1817. Karolina vlastoručno uputila takvu molbu u Beč, u odgovoru austrijskog dvora priznaju joj se osobite zasluge za taj hrabri čin, kao i opravdanost zahtjeva na priznanje od grada Rijeke, ali se molba za carskim odlikovanjem odbija. Tek 1829. godine, na njezinu molbu, kapetansko vijeće Rijeke odaje posebno priznanje njoj i njenom tada već pokojnom suprugu „da to potakne ostale građane na patriotska djela“. O njenom kasnijem životu više nama podataka, najvjerojatnije jer se kasnije povukla iz javnog života te nije poznata čak niti godina njene smrti. Posljednji se put spominje u oporuci njezine majke, Marije Anne Kranjec, 1842. godine.
Iako tada zanemarena, Karolina je danas poznata kao Karolina Riječka, junakinja ovog grada, a njen trag ostaje zabilježen u povijesti i po tome što je po njoj nazvan gat u centru grada s paviljonom Karolina (čija je arhitektica također žena, Sonja Miculinić), a njeno ime nosi i trenutno, nažalost, prazna zgrada na Korzu.
