Tekst iz arhive. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

FOTO Gospođa ministarka nakon 60 godina u 'Zajcu“' - Olivera Baljak kao legendarna Živka Popović

Ulogu Živke igrale su najveće glumice, a Olivera je istinski velika glumica. Budući da „Ministarka“ nije monodrama, a ni Živana Popović nije samonikla biljka, već je njena psihologija izrasla iz bolesti sredine kojoj pripada, tako su svi likovi u predstavi važni, i svi oni pletu jednu složenu mrežu motiva, ciljeva, radnji i značenja, istaknula je redateljica Tatjana Mandić Rigonat.

Rijeka - Svoju bogatu ljetnu sezonu riječki HNK Ivana pl. Zajca nastavlja premijerom „Gospođe ministarke“, kultnog djela srpskog komediografa Branislava Nušića u adaptaciji i režiji Tatjane Mandić Rigonat, u subotu 18. srpnja 2020. s početkom u 21.00 sat.

Glavnu ulogu, Živanu Popović odnosno legendarnu Živku, utjelovit će nacionalna dramska prvakinja Olivera Baljak koja će ovom ulogom na jesen proslaviti i 40. obljetnicu svog umjetničkog rada.

„Gospođa ministarka” svoju je posljednju premijeru u riječkom Kazalištu imala prije gotovo 60 godina. Priča o ženi političara koja mora na brzinu usvojiti obrasce ponašanja i način života „visokog društva“, nakon što joj suprug postane ministar u vladi, postala je gotovo sinonim za nagli uspon na društvenoj ljestvici. Jednako tako, ime Branislava Nušića postalo je sinonim za smijeh u kazalištu, kao i za nepogrešivo seciranje provincijalnog mentaliteta pomiješano s balkanskim šarmom i bogatstvom jezika kojim opisuje komiku naših života.

„Dvije velike teme Nušićeve komediografije su vlast i malograđani. Velika povijest svijeta ispisana je kao povijest ljudske gluposti perima velikih komediografa. A Nušić je nesumnjivo veliki, klasik - suvremenik, suputnik. U “Ministarki” je opjevao univerzalnu glupost, poremećaj koji izaziva osjećaj važnosti i vlastite veličine kada čovjek osjeti da ima vlast. Hipertrofiju vlastoljubivog subjekta. Bolesti društva, malograđanski duh Nušićevog vremena naše vrijeme je još više pojačalo, produbilo i povećalo. Značenjske perspektive njegovih čuvenih likova, počevši od Živke Ministarke, preko Ujka Vase, Čede, Pere Pisara, Ninkovića, Nikarague, nesagledive su. Zlo o kojem Nušić piše otporno je. Smijeh ga ne iskorijenjuje, ali ga bar razorno razobličava i na trenutak spoznajno pobjeđuje“, ističe redateljica Tatjana Mandić Rigonat, koja i obrazlaže zašto se predstava izvodi na originalnom srpskom jeziku.

„Predstava se igra na srpskom, ili preciznije na Nušićevom srpskom jeziku, bujnom, raskošnom, sočnom jeziku. Veliki pisci imaju svoje svjetove, svoj jezik. Nušić je klasik kao Krleža ili Držić. Kad u Srbiji postavljamo Krležine drame, ili Držićeve, jezično ih ne adaptiramo. To bi bilo nasilje, oduzimanje jeziku pisca čula mirisa i okusa“.

Govoreći o riječkom glumačkom ansamblu predvođenom Oliverom Baljak, redateljica kaže: „Olivera je rođena je za tu ulogu. Osjeća je svakim djelićem svog glumačkog bića. Rijetke su glumice koje u sekundi mogu prijeći iz suza u smijeh ili obrnuto, tako lako plivati u emocionalnim ekstremima. Olivera ima eros, nerv koji ta uloga traži. Ulogu Živke igrale su najveće glumice, a Olivera je istinski velika glumica. Budući da „Ministarka“ nije monodrama, a ni Živana Popović nije samonikla biljka, već je njena psihologija izrasla iz bolesti sredine kojoj pripada, tako su svi likovi u predstavi važni, i svi oni pletu jednu složenu mrežu motiva, ciljeva, radnji i značenja.“

Slično o ulozi Ministarke razmišlja i Olivera Baljak koja kaže da je riječ o ulozi koju zrela glumica može samo poželjeti.

„Ona je mala tempirana bomba koja kipti od strasti za vlašću. Ona je sinonim za malograđane koji kad se dočepaju moćne pozicije misle da su Bog i batina, da od njih počinje život. Preko noći postaju opasni ljudi koji ne prežu ni pred čim i ni pred kim da iskažu svoju moć. Kroje sudbine drugih ljudi i tako upropaštavaju njihove živote. Kaže se, daj čovjeku da vlada pa ćeš znati kakav je. A opet ta ista Ministarka nekako nam je bliska i simpatična. Smijemo se njenoj ludosti i ne shvaćajući da se u njoj prepoznajemo. To je mudrost i ljepota Nušićevog rukopisa.“

Uz Oliveru Baljak u predstavi glume Aleksandar Cvjetković (Ujka Vasa), Jasmin Mekić (Čeda), Ivana Bruck (Dara), Jelena Lopatić (Raka), Tanja Smoje (Anka), Dean Krivačić (Nikaragua), Edi Ćelić (Ninković), Sabina Salomon (Nata), Nikola Nedić (Pera Pisar), Biljana Torić (Tetka Savka), Anton Plešić (Sima Popović), Mario Jovev (Dječak iz ministarstva) te Giuseppe Nicodemo i Petar Baljak (Žandari).

Scenografiju potpisuje Stefan Katunar, kostimografiju Manuela Paladin Šabanović, glazbu je izabrala Tatjana Mandić Rigonat, a aranžmane i adaptaciju glazbe napravio Zoran Majstorović. Svjetlo potpisuje Predrag Potočnjak, scenski pokret Noemi Dessardo a za scenski govor zadužena je prof. Ljiljana Mrkić Popović. U predstavi glazbu uživo izvode Zoran Majstorović (bas gitara, arapska lutnja, vokal), Danijela Mendiković (violina), Karmen Antunović (harmonika), Dario Grgurić (bubnjevi) i Mario Jovev (vokal, perkusije).