Tekst iz arhive. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
[FOTO] Murali i grafiti unose živost na sive riječke fasade - sada je važno da ih gradska kulturna politika ne zaboravi
Nije loša ni ideja da se gradski murali i grafiti mapiraju i valoriziraju, da postanu i znamenitost koja se bez imalo srama može pokazati gostima u Rijeci.
Rijeka - Mural “Dogodit će se opet, ali to je u redu” autora street art umjetnika Vladimira Tomića odnedavno ukrašava sjevernu fasadu derutne zgrade Exportdrva.
Kaže se da će: “mural ostati kao trajno sjećanje na Svjetsko natjecanje brodomaketara 2021. godine i 75. godišnjicu postojanja Hrvatske zajednice tehničke kulture, čiji član je i Hrvatski savez brodomaketara”.
Unatrag godinu dana, Vodovodna i Ružićeva ulica dobile su nekoliko fascinantnih murala. Izdvaja se recimo djevojka koja pokušava otpuhnuti barku beogradskog umjetnika Arteza. Ili fasada s posvetama riječkim bendovima. Autori tog murala su Slaven Lunar Kosanović i Ivo Kosanović.
“Ivo i ja smo mural završili u 2 dana, prošli utorak i srijedu, radeći od jutra do mraka. Princip je jednostavan – prvo se postavlja dizalica, potom se sprejem skiciraju forme, zatim ponovo penje gore s fasadnom bojom i boji cijela površina, a kao zadnji i najduži korak ide finiširanje od vrha prema dolje”, govori za Muzika.hr Lunar Kosanović, čiji je rad nastao u sklopu programa Rijeka murala.
Naime, u sklopu projekta Rijeka - Europska prijestolnica kulture 2020 postojao je i program Rijeka morala koji je odigra važnu ulogu u afirmaciji ulične umjetnosti. Program Rijeka murala provodio se u suradnji Obrta za umjetničko stvaralaštvo MOSK u partnerstvu s udrugom Akumulator.
EPK je završio, tako kako je završio, ali ostali su murali koji, uz dugogodišnji pokret grafitera, postaju neke od riječkih prepoznatljivosti. Nešto kao nova varijanta riječkog roka s kojim se Rijeka snažno pozicionirala na mapi hrvatske, ali i šire subkulturne scene.
Ulična umjetnost ubrzano mijenja sivo naličje riječkih fasada, ali i cijelih kvartova. Upravo u povodu novog murala na fasadi Exportdrva, prošetali smo širim središtem Rijeke koje poprima neke nove subkulturne značajke.
Murale i grafite naravno mora se odvojiti od neodgovornog šaranja gradskih fasada.
Iako murala i grafita ima gotovo u svakom dijelu grada, širi riječki centar, sa svojim napuštenim skladištima i halama, kao i onim “paralelnim ulicama”, kojima čovjek ne prolazi ako ne mora, postaje epicentar ulične umjetnosti. Posebno se to odnosi na Porto Baroš i zapuštene hale koje su se nekad koristile za različite namjere i njihove sive fasade koje su poprimaju nove, žive boje. Ali i značaj. Hale se manje ili nikako koriste za skladištenje raznih roba, ali nacrtani murali i grafiti u neku ruku vraćaju njihov značaj, jasno u kontekstu novog vremena.
Ulična umjetnost postaje gradsko blago koje donosi oplemenjuje dijelove grada koji nam nisu baš reprezentativni. U tom smislu svakako bi trebalo promišljati nove riječke kulturne politike, da i nakon EPK, koji je, ponovimo, odigrao važnu ulogu u njihovoj afirmaciji, murali i grafiti dobiju svoju institucionalnu pažnju.
Nije loša ni ideja da se gradski murali i grafiti mapiraju i valoriziraju, da postanu i znamenitost koja se bez imalo srama može pokazati gostima u Rijeci.
