FOTO Željezničkom kolodvoru ne treba vremeplov jer je zapeo u 1891. godini
Krajem siječnja potvrđeno je kako konačno kreće rekonstrukcija željezničkog kolodvora, koja će koštati 15,8 milijuna kuna bez PDV-a, a radovi će trajati godinu dana. Dakle, EPK godina na željezničkom kolodvoru ne igra neku ulogu.
Rijeka – Svi već dobro znamo da riječki zračni, morski, cestovni i željeznički promet nije neka bajka. Vrlo zanimljivo za grad koji se naziva hrvatskom lukom. O autobusnom kolodvoru i njegovoj ne(renovaciji) već smo pisali, a sada je vrijeme za posvetiti se našem željezničkom kolodvoru.
Nastao je u Krešimirovoj ulici 1891., dakle prije 129 godina, zahvaljujući arhitektu Mađarskih državnih željeznica, Ferencu Pfaffu. Djeluje kao da od onda do danas kolodvor nije imao značajnija uređenja, no 2008. godine obnovljena je krovna konstrukcija, a prije nekoliko godina i nadstrešnica na peronu. Također, danas kada se uđe u zgradu kolodvora, uglavnom treba paziti da se ne ugazi na ostavštine lokalnih golubova, može se primijetiti otpadanje žbuke sa zidova, ali i to kako radi samo jedan šalter. To možemo pripisati neatraktivnosti željezničkog prometa ljudima, ali zašto onda u čekaonici ipak ima ljudi?
Ah, da, treba i spomenuti kako je čistoća te iste čekaonice upitna. Postoje dva wc-a – jedan se naplaćuje, a drugi je čučavac, posebno primjeren za žene. Po izlasku na perone, može se dogoditi da osjetite malo nostalgičnog i romantičnog štiha, da vas podsjeti na željezničke kolodvore iz dobrih starih knjiga, ali onda se brzo „vratite iz maštanja“ kada se prisjetite da živimo u 21. stoljeću. I da kolodvor ne izgleda romantično, nego zapušteno.
Opojni su miomirisi priča za sebe, no ne treba zaboraviti da je ovo ipak Rijeka, port of smelliness. Tu i tamo koji čovjek, „oglasne ploče“ sa informacijama, putokazi kojih skoro pa ni nema od istrošenosti, oblijetanje golubova, ljudima neizbježno dođe da se zapitaju zašto je vrijeme tu stalo.
S druge strane, na riječkom željezničkom kolodvoru postoje ormarići u kojima se mogu odložiti stvari, kao i uređaj na kojemu se mogu kupiti karte, što je veliki napredak u usporedbi sa Žabicom. Ovdje se čak može i sakriti od vremenskih uvjeta poput kiše i vjetra i u usporedbi s autobusnim kolodvorom, može se dobiti osjećaj veće sigurnosti. Jer ipak, na Žabici trebate paziti i na to hoće li vas taksisti pregaziti ili neće.
Krajem siječnja potvrđeno je kako konačno kreće rekonstrukcija željezničkog kolodvora, koja će koštati 15,8 milijuna kuna bez PDV-a, a radovi će trajati godinu dana. Dakle, EPK godina na željezničkom kolodvoru ne igra neku ulogu. Tijekom godine dana trebalo bi se sanirati pročelje zgrade, prostor za prijem i otpremu putnika, službeni prostori djelatnika, sanitarni čvor i klimatizacija zgrade.
Zidne površine bi se trebale očistiti od vlage, a napravit će se i šalter namijenjen osobama slabije pokretljivosti. Također, napokon će tamo stajati vidljiviji i našem stoljeću prilagođeniji putokazi.
Do preuređenja, navodno, prije nije došlo zbog toga što je kolodvor pod spomeničkom zaštitom, a loptica se prebacivala sa gradonačelnika na Hrvatske željeznice, a oni su je prebacivali na Državnu komisiju za kontrolu postupaka javne nabave. Možemo samo nagađati hoće li obnovljeni željeznički kolodvor imati i kakav ugostiteljski objekt, s obzirom da ga sada nema, pa putnici odmah ulijeću u trenutni Divlji zapad Krešimirove ulice kako bi se okrijepili u obližnjem kafiću.
