Hrvatsko Inženjerijsko Antiterorističko Vozilo – HIAV “M-91 Straško” Riječke tvornice Torpedo
Piše : Damir Batistić
HIAV Straško M 91 ponos Riječke serijske ratne proivodnje oklopnih vozila u postavu muzja Domovinskog rata u Turnju
“M-91 Straško”, jedno od rijetkih serijski proizvedenih oklopnih vozila Domovinskog rata, koji je nastao u riječkoj tvornici Torpedo, dodavanjem oklopa na postojeće podvozje.
Devastirana unutrašnjost Straška M 91 koji se nalazi na Riječkom području
Rijeka – Službena oznaka je Hrvatsko Inženjersko Antiterorističko Vozilo, a u okretnu kupolu moglo se ugraditi raznoliko oružje – protuzrakoplovni top 20 mm M55, teška strojnica 12,7 mm Browning M2, netrzajni top 82 mm M60/M60A ili strojopuška 7,92 mm M53.
Razvojem situacije u Hrvatskoj 1991. godine i povećanom potrebom ZNG-a RH za priručnim oklopnim vozilima, pristupilo se je izradi istih. Riječka tvornica Torpedo dobila je narudžbu za izradu oklopljenog kamiona, ali u nedostatku kamiona, započeta je proizvodnja oklopljenih rovokopača. Kao osnova, poslužilo je podvozje rovokopača GTR 75A, s motorom snage 70 KS.
HIAV Straško M 91 postav muzeja Domovinskog rata u Turnju
Početak izrade bio je u listopadu 1991. godine, a isporuka je uslijedila u studenom i prosincu iste godine, te su do kraja godine isporučena sva ugovorena vozila. Naknadno je izrađeno još jedno vozilo, pa je ukupan broj stao na 17 oklopljenih vozila (prototip + 15 +1).
“M-91 Straško”, jedno je od rijetkih serijski proizvedenih oklopnih vozila Domovinskog rata, koji je nastao u riječkoj tvornici Torpedo, dodavanjem oklopa na postojeće podvozje. Nadogradnja težine 6.000 kg izrađena je od čeličnih limova debljine 6, 10, 12 i 15 mm.
Ukupna težina praznog vozila iznoisila je 9.200 kg, s mogućnošću teoretske nosivosti, do 2.000 kg. Osim za borbena djelovanja, bio je namijenjen i rušenju raznih zapreka, s obzirom na to da je prilikom izrade zadržana prednja velika dozerska daska. Uz vozača i ciljača, ovaj je oklopnjak mogao prevoziti do šest vojnika s kompletnim osobnim naoružanjem ili tri nosila za ranjenike. Na oklopljenoj kabini, bilo je osam otvora koji su služili kao puškarnice, a na krovu su bila tri otvora na kojima su se montirala razna oružja. Gume su bile prilagođene terenskoj vožnji, punjene specijalnom TYRFIL masom koja ih je činila otpornima na metke.
Sudbina svih oklopnjaka iz ove serije nije poznata. Autor ovog teksta imao je prilike pogledati Straška u muzejskom prostoru Turanj te na jednoj lokaciji na Riječkom području. Iako je riječki ‘Straško’ skriven od očiju javnosti u devastiranom stanju, vrijedilo bi ga restaurirati te izložiti na neko javno mjesto, čime bi se barem djelomično valorizirala vrijednost i značaj riječke ratne proizvodnje u Domovinskom ratu.
HIAV Straško M 91 u originalnoj ratnoj maskirnoj prikrivnoj boji lociran na Riječkom području ali nedostupan za javnost čeka bolje dane
