Kako je Miroslav „ukrotio“ umjetnu inteligenciju uz moto “Tu smo da pomognemo“
Foto: privatni album Miroslava Vrankića
Miroslav Vrankić profesor je na Tehničkom fakultetu u Rijeci, a bavi se projektima koji pomažu djeci s teškoćama i osobama s invaliditetom: Tehnologija nam danas pruža nevjerojatno velike mogućnosti da bi se nekome olakšao život i omogućilo mu da bude samostalniji u svakodnevnom životu unatoč invaliditetu.
RIJEKA – Europski parlament na zadnjoj je sjednici usvojio je Izvješće o umjetnoj inteligenciji u obrazovanju, kulturi i audiovizualnom sektoru te zaključio da u centru mora biti čovjek i imati odgovornost i kontrolu nad time kako se koristi umjetna inteligencija.
Jedan od onih koji su odavno umjetnu inteligenciju i tehnologiju doslovno stavili u službu čovjeka, kako se to voli reći, naš je sugrađanin, Miroslav Vrankić. Miroslav je profesor na Tehničkom fakultetu u Rijeci, a njegova su područja elektrotehnika i asistivna tehnologija. Kaže da voli rad sa studentima, nastavu, znanost, istraživanje, ali i konkretne projekte čija je svrha da nekome učine život boljim. U toj želji da spoji svoja tehnička znanja i pomaganje osobama s invaliditetom, 2009. godine osnovao je tvrtku E-Glas (poveznica na https://www.eglas.hr/ ) pri Znanstveno-tehnologijskom parku Sveučilišta u Rijeci. E-Glas se bavi upravo razvojem i distribucijom asistivne tehnologije – tehnologije koja pomaže osobama s invaliditetom. U vrijeme kada živimo nametnuto nam otuđenje, distancu, razdvojenost pa čak i društvenu sebičnost, zanimljivo je razgovarati s nekim tko je svoje znanje odlučio koristiti za pomoć najranjivijima među nama.
Papigica Koko i gusar Srećko pomažu djeci
Ali, počnimo od „kraja“, od Kokolinga. To je prva digitalna vježbalica za pomoć djeci s artikulacijskim poremećajima. Kakva je to inovacija, na koji način zapravo funkcionira i kojoj je djeci namijenjena? I, naravno, tko su papigica Koko i gusar Srećko?
– Kokolingo je jako zabavna web aplikacija za logopedske vježbe. Razvijena je kao pomoć djeci s artikulacijskim poremećajima kako bi mogli svakodnevno vježbati izgovor pojedinih glasova s kojima imaju poteškoća. Kokolingo smo razvili u suradnjim s logopedima iz raznih dijelova Hrvatske te je razvijena po svim pravilima struke.
Kokolingo je prva i jedina hrvatska digitalna logopedska vježbenica za djecu, a napravljena je tako da djeci bude jako zanimljiva. Kokolingo je zapravo skup različitih igara gdje napredak djeteta potiču i usmjeravaju veseli gusar Srećko i papigica Koko. Za Kokolingo smo dobili veliko priznanje od Agencije za odgoj i obrazovanje koja je o Kokolingu dala pozitivno mišljenje te ga uvrstila u virtualni repozitorij obrazovnih materijala.
Više o Kokolingu može se doznati na poveznici https://kokolingo.hr/ , a ovdje se svi mogu registrirati za 15 dana besplatnog probnog korištenja: https://app.kokolingo.hr Kokolingo radi i na osobnom računalu i na tabletu i na mobitelu tako da ga svatko može koristiti i kod kuće, ali i na izletu s djetetom. Važno je reći da su sve vježbe pomno osmislili stručnjaci – logopedi te ih se može koristiti bez straha da ćete učiniti nešto krivo. Igranje u Kokolingo svijetu može samo koristiti djetetu.
Negdje sam pročitala da ima sve više artikulacijskih poremećaja kod djece. Pretpostavljam da Vas je to vodilo kad se rađala ideja za Kokolingo. Imate li povratne informacije, kakvi su rezultati, koliko pomaže djeci?
– Da, tako je, puno je artikulacijskih poremećaja kod djece. Čak i do 30% djece vrtićke dobi ima neke probleme s izgovorom, a jako je važno to riješiti prije polaska u školu. Pored toga, u Hrvatskoj vlada kronični manjak logopeda i mnogi roditelji su prisiljeni jako dugo čekati na red za logopedsku terapiju.
Kokolingo smo razvili kako bismo pomogli i roditeljima i logopedima. Naime, Kokolingo pomaže i logopedu za kvalitetniji rad s djetetom za vrijeme logopedske terapije, ali jako pomaže i roditeljima jer im omogućava svakodnevno vježbanje s djetetom kod kuće. Važno je reći da je za ispravak izgovora potreban redovit rad i da jedan odlazak logopedu tjedno nikako nije dovoljan. Potrebno je puno vježbati kod kuće i baš tu Kokolingo pomaže. Kolikolingo pretvara “dosadne” logopedske vježbe u vesele igrice koje djeca jako vole igrati.
Mnogi nam roditelji i logopedi javljaju kako uz pomoć Kokolinga djeca puno brže napreduju u ispravku izgovora pojedinih glasova. Česta su iskustva roditelja da djeca sama pitaju roditelje da žele još malo igrati Kokolingo. Uglavnom, zamijetili smo jako veliku motiviranost djece, a to je zapravo ključ uspjeha za brži ispravak izgovora.
Tko je sve zaslužan za Kokolingo, koji su stručnjaci bili potrebni da bi se ta inovacija ostvarila?
– Na Kokolingu je radio velik tim stručnjaka. Glavni su bili logopedi koji su detaljno osmislili sve vježbe. Nakon toga su naši programeri mjesecima vrijedno radili kako bi ono što su logopedi osmislili, a naša dizajnerica nacrtala, pretvorili u interaktivnu web aplikaciju. Pored toga, imali smo i glumca koji je odglumio gusara Srećka i snimio upute za različite vježbe te snimio izgovore svih riječi i rečenica kojih je u aplikaciji jako puno. Pored toga jedna djevojčica je dala svoj glas papigici Koko koja u Kokolingo aplikaciji jako puno hvali djecu koja vrijedno vježbaju. Nakon toga, bio je tu i veći broj kolega koji su se uključili u testiranje aplikacije kako bi sve bilo spremno za naše prve korisnike.
Asistivna tehnologija, a ne znanstvena fantastika
A sad se vratimo malo unatrag. Voditelj ste Laboratorija za asistivnu tehnologiju. Ljudi često zaziru od umjetne inteligencije, a Vi UI i tehnologiju stavljate doslovno u službu čovjeka i to onih najranjivijih. Pojasnite nam malo čime se točno bavite.
– Da, asistivna tehnologija je upravo usmjerena dobrobiti čovjeka, odnosno osobe s invaliditetom. Kad bih morao nekome na najlakši mogući način objasniti čime se bavim, rekao bih da koristim jako puno različitih vrsta tehnologije kako bih pomogao osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju. Tehnologija nam danas pruža nevjerojatno velike mogućnosti da bi se nekome olakšao život i omogućilo mu da bude samostalniji u svakodnevnom životu unatoč invaliditetu.
Samostalnost i kvalitetniji život djeci s teškoćama i osobama s invaliditetom – velike su to stvari. Ali, rekla bih ipak široj javnosti ne dovoljno poznate ni prepoznate. Na kojim ste sve projektima radili?
– Moj prvi korak u svijet asistivne tehnologije bio je projekt Servus, gdje smo razvili sustav za upravljanje domom pomoću govora za osobe s najtežim tjelesnim invaliditetom. Nakon toga smo razvili veći broj edukativnih softvera za djecu s teškoćama u razvoju, ali i za svu drugu djecu. Neke od poznatijih su ABC Maestro (https://www.abc-maestro.com/hr/) za učenje čitanja i pisanja te Mala banka za razvoj vještina računanja i baratanja novcem (https://www.eglas.hr/mala-banka/).
Radili ste i uređaj koji su nazivali čitačem misli, zar ne? Vi živite znanstvenu fantastiku?
– Iako se možda čini kao znanstvena fantastika, radi se o tehnički ipak ostvarivom projektu. BCI komunikator nije doslovno čitač misli, ali radi se o sustavu za vrlo bazičnu komunikaciju mislima koji bi u budućnosti trebao pomoći pacijentima s locked-in sindromom koji su doslovno zaključani u vlastitom tijelu.
Sviđa mi se poruka „Tu smo da pomognemo“ E-glasa. Što mislite, jesmo li kao društvo humani ili smo ipak više samodostatni i okrenuti samima sebi?
– Mislim da je jako teško dati općeniti odgovor. Činjenica je da se ponekad činimo dosta otuđeni, ali opet puno puta smo pokazali da smo kao društvo jako osjetljivi na teškoće malog čovjeka i često smo mogli vidjeti dobre rezultate inicijativa da se nekome pomogne. Naravno, na svakome od nas je da se svakoga dana iznova opredijeli da bude na pomoć onima koji su mu najbliži.
„Kao društvo napredujemo i na taj pomak možemo biti ponosni“
Kakva je situacija s asistivnom tehnologijom u Europi? Zaostajemo li mi ili smo, možda, korak ispred?
– Rekao bih da polako hvatamo korak s Europom. Jako važno je osvješćivanje javnosti, ali i stručne zajednice o prednostima i mogućnostima asistivne tehnologije. U tu svrhu smo 2016. godine pokrenuli ATAAC konferenciju (https://www.ataac.eu/) koja je u međuvremenu postala jedna od najvećih konferencija o asistivnoj tehnologiji i potpomognutoj komunikaciji u svijetu.
S projektima ste se probili i na strano tržište. Koliko je to teško, kad je riječ o asistivnoj tehnologiji, imate li konkurenciju?
– Za izlazak na strana tržišta, posebno zapadna, trebalo nam je puno truda i vremena kako bismo zadobili povjerenje ponekad nepovjerljivih stranih partnera. No danas, 12 godina nakon osnutka E-Glasa, mogu reći da imamo stvarno jako dobre odnose s velikim brojem vodećih tvrtki u svijetu asistivne tehnologije. Konkurencije naravno ima, ali se češće doživljavamo kao partneri, nego kao žestoki konkurenti jer smo svi svjesni da u konačnici svi radimo za isti cilj – kako bismo olakšali život osobama s invaliditetom.
Na čemu radite i imate li koji projekti su u planu? Imate li Vi podršku šire zajednice i razumijevanje (ajmo ih tako nazvati) nadležnih? I kako financirate projekte?
– Trenutno radimo na prototipu jednog uređaja za stimulaciju mozga koji bi mogao jako pomoći osobama koje pate od demencije. Za taj projekt smo dobili financijsku pomoć Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) koja nam jako puno znači.
Što nas kao društvo čeka kad je riječ o tehnologiji?
– Umjetna inteligencija je trenutno jako važna tema. Razvoj u ovom području je jako brz i možemo očekivati sve veći broj praktičnih primjena umjetne inteligencije u našim svakodnevnim životima.
Inovacije i istraživanja nisu baš nešto što u Hrvatskoj puni medijske stupce. No Vas je svojedobno Google uvrstio među sto najvećih pokretača promjena u ovom dijelu Europe. Jeste zadovoljni s promjenama koje su se u međuvremenu dogodile? Ili ste očekivali da će se pokrenuti puno više toga?
– U zadnjih desetak godina puno toga se promijenilo na bolje. Hrvatska startup scena puno je zrelija i sve je veći broj kvalitetnih mladih firmi koje sa svojim inovacijama nalaze put do uspjeha. Naravno, uvijek stvari mogu biti i bolje, ali mislim da ipak napredujemo kao društvo i da možemo na taj napredak biti ponosni.
Učenje kroz pomaganje u zajednici
Zanima li danas studente asistivna tehnologija, vide li se u njoj? I shvaćaju li mogućnosti?
– Rekao bih da naše studente jako zanima asistivna tehnologija. Ja sam na Tehničkom fakultetu pokrenuo istoimeni kolegij gdje se dio nastave odvija po principu učenja kroz pomaganje u zajednici (engl. Service learning). Studenti kroz projektni rad besplatno izrađuju različita unikatna softverska ili hadrverska pomagala za potrebe osoba s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. Upravo kroz ova praktična iskustva studenti mogu jako puno naučiti i često budu jako zadovoljni s rezultatima.
