Karneval u RIjeci je živ i nakon šest stoljeća, a iz godine u godinu sve je poznatiji

Još u davnom 15. stoljeću, riječki je notar Antun de Renno de Mutina zabilježio kako će se kaznom poput odsijecanja ruke, visokom novčanom ili zatvorskom kaznom kazniti svatko tko se bude maskirao.

Rijeka – Međunarodna karnevalska povorka dan je kada Riječani, ali i uvijek dobrodošli posjetitelji, postanu netko drugi. Makar na jedan dan zaborave se sve brige, poslovi, kućanstvo, svađe i nemiri, oblače se u nekog drugog, njima u tom trenutku zanimljivijeg i upute se u dan slavlja, pjesme i plesa, uz poneku kapljicu alkohola. Ili barem promatraju takve. Isti će se scenarij odvijati ponovno ove nedjelje, no kako je sve sa Rijekom i karnevalom zapravo počelo?

Još u davnom 15. stoljeću, riječki je notar Antun de Renno de Mutina zabilježio kako će se kaznom poput odsijecanja ruke, visokom novčanom ili zatvorskom kaznom kazniti svatko tko se bude maskirao. Razlog leži u tome što je već tada maskiranje u nekog drugog bilo odraz bunta, komično prosvjedovanje protiv trenutnih vlasti i stavljanje naglaska na određene osobe koje se nalaze na samom političkom vrhu. Neke se stvari, izgleda, ne mijenjaju ni šest stoljeća nakon.

Iako, postojao je tada već i ples pod maskama u domu riječkog carskog kapetana iz Kaštela koji je na taj način ugošćivao ugledne Riječane. Za njih, navedena kazna, naravno, nije vrijedila. Do 18. stoljeća, maškarano veselje odvijalo se u Starom gradu i bilo je kombinacija današnje karnevalske povorke i norijade jer su se osim što su se međusobno veselili, sudionici gađali brašnom i jajima. Zapravo, svim namirnicama koje bi im došle pod ruku.

Zanimljivo je da su se maskirali čak i svećenici tada, no početkom 18. stoljeća je takvo što zabranjeno i proglašeno đavolskim, da bi se stoljeće nakon karneval opet vratio na velika vrata. Postajao je sve poznatiji, a i počeli su ga posjećivati razni uglednici iz zemalja poput Njemačke, Mađarske, Austrije, Italije i Rusije. Bio je sasvim poseban, između ostaloga, i zbog toga što je „tjerao“ zimu i donosio proljeće, na koje je malo tko imun.

Ono što su tada bile inačice za međunarodnu povorku su raskoš, cvijeće, kočije, nije bilo štednje, a njome je bio oduševljen i Fiorello la Guardia, američki političar koji je svojedobno boravio u Rijeci. Za vladavine Mussolinija, karnevalske priredbe nisu bile moguće zbog suspenzije slobode izražavanja, no zabave pod maskama su se smjele održavati.

Karneval u obliku u kojem ga poznajemo danas započeo je 1982. godine, kada je Turistička zajednica grada Rijeke odlučila podignuti ga na novi nivo. S godinama, postao je to jedan od najegzotičnijih događaja u svijetu, uz bok sa svjetskim karnevalima poput onoga u Veneciji ili Rio de Janeiru. Rodile su se tu mnoge popratne ideje, od Maškaranog auto rallyja „Pariz – Bakar“, Dječje karnevalske povorke koja je svoju premijeru imala 1987. godine, do izbora kraljice karnevala i Carnival Snowboard Sessiona, koji bordanjem na rivi spaja ono što čini ovo naše područje – i more i planine.

Zvončari koji svojom zvonjavom tjeraju zimu, hrpa karnevalskih grupa, zatvorene ceste, na dan međunarodne povorke vlada sloboda i sveopće slavlje, a mnogi se tada zapitaju zašto ovakav nije svaki dan. Jako je interesantno to da bez obzira što je sve kroz povijest proživio, karneval u Rijeci i dalje traje, a tomu je tako zbog koga drugoga nego zbog ljudi.

Jer, tko ne voli jedan dan u godini biti netko drugi, slaviti s drugima i „otkačiti se“ ili barem nešto od toga? Ove nedjelje ćemo ponovno imati tu priliku, dok će se u sljedeću srijedu tradicionalno zapaliti pust čime će se ovogodišnji karneval završiti, a time će se ujedno dozvati vrijeme korizme, duži dani i proljeće.