KNJIŽEVNICI NAŠEG KRAJA (3) Drago Gervais: U njegovo ime govorila su njegova djela

Hrvatska književnost bila bi neizmjerno siromašnija bez poznatih autora, ali i književnih likova, iz našeg kraja. U želji da ih adekvatno predstavimo osobito najmlađim generacijama i tako uvedemo književne velikane i na “mrežu svih mreža” pokrenuli smo feljton u kojem ćemo predstaviti najslavnije predstavnike naše književnosti…

Rođeni Opatijac, Drago Gervais, pravog imena – Dragutin, završio je Sušačku gimnaziju, pa pravni fakultet u Zagrebu. Ipak, najviše je volio umjetnost, a njegovi su pisani tekstovi uglazbljeni, dok su neki čak završili na filmu – „Barba Žvane“ i „Duhi“! Po njemu se zove Centar Gervais u Opatiji.

Dok je zbog okupacije fašista živio diljem Hrvatske, Slovenije i Srbije, od Crikvenice, Ljubljane, Bjelovara do Beograda, družio se sa ostalim izbjeglim Istranima i Primorcima. Među njima su njegovi kolege Mate Balota i Vladimir Nazor. Dugo je bio protjeran iz rodnog kraja koji mu je silno nedostajao. Nostalgija za domom i brojna seljenja utjecali su na njegovo umjetničko stvaralaštvo.

Pisao je pjesme, pripovijesti i komedije od kojih je najpoznatija „Karolina Riječka“. Njegova pjesma koja se uči u prvim razredima osnovne škole je „Moja zemja“, kao i „Tri nonice“ u kojoj je humoristično prikazao tri bakice iz primorskog kraja, a napisao ih je na njegovom čakavskom narječju.

Volio je promatrati ljude u svom zavičaju i pisati o njima. Kada su prestali ratovi, vratio se u Rijeku i postao direktor drame u HNK-u Ivana pl. Zajca. Smatra se prilično samozatajnim umjetnikom i u njegovo su ime govorila njegova djela. U Draginu se čast svake dvije godine književnicima dodjeljuje nagrada Drago Gervais za najbolji roman na čakavskom narječju.

Pjesma „Tri nonice“ Drage Gervaisa:

Tri nonice stare
pred kućun su stale
i kritikale.
I Katu, i Pepu, i Jelu,
i Toncu debelu.
Jedna da j’ takova,
druga onakova,
jedna bi se rad ženit,
druga se zna lenit,
treća sve zafraja
četrta da ne vaja.
A svet da se j’ pokvaril,
i prvo da j’ boji bil.
Tri nonice stare
su kritikale
od osme do polna.
A kad je polne zvonilo,
jednoj je doma poć bilo.
Su dve ustale
i nju kritikale.

Dosad objavljeno u ovom feljtonu:

Vinko Šepić: Pisac za djecu rođen na Novu godinu prije točno 150 godina

Eugen Kumičić: Jedan od najvećih hrvatskih pisaca

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!