KOMENTAR DANA Ako je Rijeka predvodnik digitalizacije, mora da je ostatak Hrvatske u kamenom dobu

Pitanje koje s užasom moramo postaviti: ako je ovako u Rijeci koja je predvodnik „digitalne transformacije“ u Hrvatskoj, kako je tek u drugim gradovima? Jesu li tamo već otkrili kotač?

Rijeka – Jedna izjava i jedna slika obilježile su kraj prošlog tjedna u Rijeci. Izjava je izrečena u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, gdje se održavala konferencija „cITy upgrade“ osmišljena s ciljem lakšeg tehnološkog razvoja gradova. Na toj konferenciji ponovljena je ranije već istaknuta informacija kako je „Rijeka prvi grad u Hrvatskoj po spremnosti za digitalnu transformaciju“. Nije to neka novost, gradonačelnik Vojko Obersnel već godinama govori o „smart city“ tehnologijama i tome da je Rijeka predvodnik preobrazbe klasičnih lokalnih zajednica u „pametne gradove“.

A slika se dogodila tek nekoliko stotina metara dalje, na Jelačićevom trgu gdje se prodaju pokazne karte za javni gradski prijevoz. Ta je slika doista pokazala kako izgleda „digitalna transformacija“ javnih usluga: u vrijeme kada je globalna pandemija paralizirala svijet, natiskani ljudi guraju se prema šalteru kako bi predali „papire“ i dobili plastificiranu iskaznicu kojom se mogu voziti autobusom.

U vrijeme kada preko interneta možeš kupiti sve od automobila do obogaćenog urana, da bi dobio jednu blesavu karticu moraš obilaziti druge institucije kako bi imao dovoljno dokumentacije da je podastreš pred strogi sud tete na šalteru Autotroleja. Ista stvar bila je prije 20 godina kada su se tek pojavili mobiteli u Hrvatskoj i, vjerojatno, pred 120 godina kada su vrijedni činovnici Habsburške monarhije pomno bilježili tko ostvaruje pravo na popust prilikom vožnje vlakom. Nikakve tu transformacije nema, ponajmanje one digitalne.

O pametnim gradovima posljednjih godina digla se poprilična fama, govori se o raznim projektima koji će uključiti suvremena IT dostignuća i potpuno preobraziti procese upravljanja javnim dobrima. Puno kompleksnih riječi potrošilo se na opisivanje ovog fenomena, a zapravo, stvar je vrlo jednostavna. Pametan je grad onaj koji koristi tehnologiju da olakša život svojim građanima. To ne znači postaviti „pametnu autobusnu stanicu“, već kreirati cijeli proces javnog prijevoza tako da doista ljudi znaju da će autobus doći za 3 minute ako im to stanica javi. I da mogu ustati iz obližnjeg kafića, kupiti usput kartu putem interneta i prijaviti se na svoje mjesto očitavanjem barkoda na čitaču postavljenom pokraj sjedala.

Ono što zvuči kao znanstvena fantastika nije takvo zbog nedostatka tehnologije. Problem je u ljudima i u sustavu, jer tehnološka rješenja već su dostupna. A pitanje koje s užasom moramo postaviti: ako je ovako u Rijeci koja je predvodnik „digitalne transformacije“ u Hrvatskoj, kako je tek u drugim gradovima? Jesu li tamo već otkrili kotač?