[KOMENTAR DANA] SDP ostaje sam na političkoj sceni, a to je dobra stvar

Kakvo god bilo stajalište birača, na ovim izborima barem neće moći reći da nema opcije koja ih predstavlja. Jednako tako, rezultati izbora pokazat će što, zapravo, birači traže. A to je, ponavljamo, definitivno dobra vijest.

Emancipacija dosadašnjih zamjenika mogla bi biti ključan „lajtmotiv“ predstojećih izbora za župana i (grado)načelnike. Osobito kada govorimo o dvije najzanimljivije utrke – one za Rijeku i one za Primorsko-goransku županiju – koje nose i najveći „plijen“.

Na županijskoj razini raskol između župana Zlatka Komadine i njegovog zamjenika Marka Borasa Mandića uvjetovan je „epidemiološkim razlozima“, odnosno neslaganju oko potrebnih mjera u borbi protiv epidemije koronavirusa. Boras Mandić poručuje kako je Komadina pokušao politizirati rad Stožera, Komadina kako je Boras Mandić prekoračio ovlasti koje je imao kao stožerni načelnik, a čitava priča vjerojatno će se još nekoliko puta do izbora provući kroz medije. Ono što je sigurno jest da nakon dva uzastopna mandata, dvojac iz vrha županijske vlasti nastavlja dalje svatko svojim putem. Jednako tako, izvjestan je i kraj suradnje SDP-a i Unije Kvarnera, barem na županijskoj razini.

U Rijeci je situacija slična, samo bez tolike „drame“. Nedavnom objavom da će biti PGS-ov kandidat za gradonačelnika na lokalnim izborima, Nikola Ivaniš postao je drugi doktor (nakon Davora Štimca) i drugi zamjenik gradonačelnika Vojka Obersnela (nakon Marka Filipovića) u toj utrci. Kraj suradnje SDP-a i PGS-a prošao je bez svađe i teških riječi, barem u posljednje vrijeme, jer mnogi još pamte žustre obračune Ivaniša i Obersnela iz nekih ranijih dana… Dodirne točke sa županijskom situacijom su očite: regionalna stranka odvaja se od SDP-a i traži svoje mjesto na političkoj sceni, s vlastitim kandidatom za čelnu izvršnu funkciju.

Razlika na razini Rijeke je ta što zamjeniku Ivanišu protukandidat neće biti aktualni „šef“, nego kolega iz „susjednog ureda“, također zamjenik Marko Filipović iz SDP-a. Obersnelov odlazak očito mnogi vide kao priliku da usele u prostrani ured na Korzu 16, a nagrada je očito veća od rizika neuspješne kandidature…

Zanimljvo je u cijeloj toj priči kako SDP ostaje bez koalicijskih partnera. Nije to samo lokalna priča, jer u nešto daljem susjedstvu, Možemo! je odbilo suradnju sa socijaldemokratima. No u našem kraju ona ima poseban značaj, jer SDP je dosad uvijek pobjeđivao kao lider „kobasičastih koalicija“. Kao crvena lokomotiva predvodili su vlak na koji su se ukrcavali mnogi „mlađi partneri“: IDS, PGS, HNS, HSU, Laburisti, nekad ARS, HSS, SDSS…

Ove godine takvo „putovanje“ do vlasti moglo bi izostati. Jedan od razloga je promjena zakona koja je smanjila broj funkcija i izbornih mjesta na raspolaganju. Drugi je „miris krvi“ u zraku, odnosno uvjerenje na dijelu političke scene da je, nakon 30 ili 70 godina, ovisi o gledištu, vrijeme za promjenu vladajuće političke garniture.

No, koji god bio razlog ove situacije i kakav god bio njen rasplet, radi se o dobroj vijest za birače. Stranački čelnici morat će se prestati skrivati u „karavani“ i testirati svoju snagu samostalno. Sada će se vidjeti koliku podršku ima svaka stranka, kome građani više vjeruju i koje ideje smatraju relevantnima za svoj grad.

Zapravo, vjerojatno prvi puta otkako je demokratskih izbora, Riječani će imati široku paletu izbora. Od krajnje ljevice gdje ih parolom „tvornice radnicima“ pozdravlja Katarina Peović i Radnička fronta do krajnje desnice gdje ih za donacije moli Marin Miletić. I svega između: od neovisnih, preko regionalaca i lokalaca, do krimin… Ovaj, članova HDZ-a.

Kakvo god bilo stajalište birača, na ovim izborima barem neće moći reći da nema opcije koja ih predstavlja. Jednako tako, rezultati izbora pokazat će što, zapravo, birači traže. A to je, ponavljamo, definitivno dobra vijest.

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!