KOMENTAR DANA Želite da se Marišćina zatvori? Počnite odvajati otpad

Najbolja „osveta“ građana državnim, regionalnim i lokalnim vlastima što su izgradile nelogičan i nefunkcionalan sustav gospodarenja otpadom jest da taj sustav koriste na način koji je predviđen u „idealnim uvjetima“. I tako uruše upravo taj postojeći sustav.

Centar za gospodarenje otpadom Marišćina ostat će bez budućnosti kad građani počnu maksimalno odvajati otpad. Ako iz razgovora s direktorom Ekoplusa Miodragom Šarcom vrijedi istaknuti jednu rečenicu, onda je to upravo ova. Preneseno u još jednostavnije termine: ako želite da se Marišćina zatvori, počnite odvajati otpad.

Ne znači ona da je sustav gospodarenja otpada kojem smo danas „izloženi“ dobar ili kvalitetno zamišljen. Upravo suprotno – Marišćina je relikt drugog vremena, osmišljena prije dvadesetak godina i temeljena na sasvim drugačijem principu gospodarenja otpadom od onog koji imamo danas. No, ni nakon 20 godina taj sustav nije „zatvoren“ jer nedostaje njegov finalni dio – tržište za gorivo proizvedeno iz otpada ili državna energana u kojoj bi se takav otpad spaljivao i „pretvarao“ u električnu energiju.

S druge strane, imamo i sustav odvojenog prikupljanja otpada koji također nije do kraja „riješen“. Naime, ponovo nedostaje onaj finalni dio – plasman „sirovine“ prikupljene od građana, odnosno metala, plastike, papira, drva i drugih reciklabilnih materijala.

Ukratko, država je postavila pravila za igru u kojoj je pomiješala pravila dva različita sporta, koja međutim nije uspjela sama ispoštovati do kraja. Upravo zbog toga prosvjedi i tužbe nemaju previše smisla – niti država može zatvoriti Marišćinu u ovom trenutku, niti će uspjeti povezati dva različita sustava u logičnu cjelinu.

Ipak, to ne znači da građani ne mogu ništa napraviti. Mogu aktivizam primijeniti u vlastitom domu i odvojiti svaku reciklabilnu sitnicu iz svoje kante za smeće. Kako će to uroditi plodom?

Prvenstveno, smanjit će pritisak na Marišćinu koja radi iznad svojih kapaciteta i prima daleko više otpada od onoga što je previđeno, posljedica čega je smrad i smanjena kvaliteta života stanovnika Viškova.

Drugo, utjecat će na strukturu troškova. Cijena obrade jedne tone otpada na Marišćini poskupjet će s 470 na 1.180 kuna. Čak 29 posto te cijene otpada na zbrinjavanje goriva iz otpada što je trebala država riješiti kroz energane što se nije dogodilo. Dodatnih 22 posto otpada na zbrinjavanje viška otpada koji stižu na Marišćinu. Dakle više od polovice cijene je posljedica neriješenog sustava gospodarenja otpadom.

Kada bi se odvajala veća količina otpada, Marišćina bi izgubila svrhu postojanja. Ona je zamišljena kao mjesto prerade miješanog otpada. Ukoliko se on ne bi pojavljivao u dostatnim količinama, ne bi postojala niti potreba za ovakvim postrojenjem. A u najmanju ruku smanjili bi se troškovi obrade otpada i negativne posljedice za mještane Viškova.

Ne treba zanemariti niti benefite za kućni budžet – predaja odvojenog otpada građane ne košta ništa. Što znači da niti komunalna društva neće takav otpad moći predavati na Marišćinu jer će si „nabiti“ enormne troškove rada. Osim toga, „komunalci“ moraju dosegnuti propisane postotke odvajanja otpada jer će inače plaćati penale.

Posebnost ovog sustava gospodarenja otpadom jest da te troškove ne mogu prebaciti na građane jer postoji jasno razdijeljena struktura cijene koja se odnosi na fiksne troškove sustava (pr. gorivo i plaće) i na varijabilne troškove (zbrinjavanje otpada po kilogramu).

U konačnici, dakle, najbolja „osveta“ građana državnim, regionalnim i lokalnim vlastima što su izgradile nelogičan i nefunkcionalan sustav gospodarenja otpadom jest da taj sustav koriste na način koji je predviđen u „idealnim uvjetima“. I tako uruše upravo taj postojeći sustav.

 

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!