KOMENTAR Imamo poruku za organizatore Hoda za život: Odjebite natrag u svoje pećine

Torpedo.media svjesno nije želio pratiti Hod za život jer nismo htjeli dati prostor ljudima koje smatramo moralnim i ljudskim dnom. Ali, oni nas stalno iznenađuju – ispada da dno ne postoji, da je njihova malignost bezdan iz kojeg sipaju zloća, uvrede i potpuni izostanak ikakvog normalnog razmišljanja.

Rijeka – Ne volem, šizove i nervne bolesnike. Pre ih puštali za vikend, sad ih puste pravo pred kamere… Nije se ovaj stih Đorđa Balaševića našao danas na „playlisti“ konzervativnog Hoda za život u Rijeci, jer kao što je primijetio novinar N1 televizije Ranko Stojanac u razgovoru s organizatoricom Barbarom Brezac Benigar, ekipa je više bila raspoložena za Thompsona.

No, u kontekstu izjava što ih je Barbara Brezac Benigar dala kolegi Stojancu, Đole bi ipak puno bolje „sjeo“.

– Naše poruke su da život počinje začećem i završava prirodnom smrću, da svaka osoba ima pravo na život, da taj život moramo očuvati i da sloboda svake osobe ide do granica dok ne ugrožava slobodu drugog ljudskog bića, kazala je organizatorica.

Nakon što ju je riječki reporter upitao što je sa ženama koje su žrtve silovanja, a koje su se iz nekog neobjašnjivog razloga zatekle usred aktualne kampanje, riječka „konzervativka“ dala je izjavu koja jednostavno ne bi smjela biti dopustiva u današnjem društvu.

– Silovane žene koje žele pobaciti su za mene ubojice, kazala je mirnog lica. Objasnila je kako je „silovatelj počinio kazneno djelo, a majka koja počini pobačaj je sebe stavila u poziciju ubojice“.

Šokiralo je to Stojanca koji ju je upitao je li svjesna što govori, a ona mu je lakonski kazala kako „itekako jest“.

Ne treba biti vrlo dobar u logici kako bi se spojile dvije teze organizatorice u konačni zaključak koji nije javno izrečen: silovana žena koja pobaci počinila je veći zločin nego silovatelj.

To je toliko gnjusna, bolesna i uvredljiva teza da je teško vjerovati kako ju je netko mirna lica izrekao na nacionalnoj televiziji. Jesmo li doista toliko pomaknuli granice dopuštene komunikacije da je sada sve „legitimna teza“ u izbornoj kampanji? Jer, nemojmo sumnjati, bez obzira što „hodači“ odbacuju političku povezanost, jasno je kao dan da propagiraju ekstremno desnu agendu tjedan dana prije izbora.

Jesmo li, dopuštajući „širenje područja borbe“ i povlačeći se korak po korak te oslobađajući toj desnoj žgadiji „svjetlo reflektora“ došli do situacije u kojoj se traumatizirane žene koriste kao moneta za potkusurivanje u predizborne svrhe?

Kada je sve počelo? Kada smo dobili dvojaka tumačenja uzvika „Za dom spremni“? Kada smo ozbiljno raspravljali o povijesnom značenju grba s prvim bijelim poljem? Kada smo se svađali oko toga je li Jasenovac uopće bio logor? Kada smo u eter pustili protivnike cijepljenja? Kada smo ostavili debilima da razbijaju mobilne stanice misleći da se radi o 5G odašiljačima? Kada smo im dali pravo glasa?

Jebiga, kako smo se doveli u ovakvo sranje? Kako ljudi koji daju takve izjave mogu imati podršku gotovo petine birača? Jer, to što je kazala riječka „aktivistica“ zapravo je samo ogoljena verzija govnarija koje ponavljaju Miroslav Škoro i Mostovci u kampanji.

I gdje je kraj tome? Hoćemo li početi objašnjavati da Hitler možda i nije bio tako loš tip? Nego genijalan vojni strateg i likovni kreativac? Možda je Pavelić bio heroj, a ne kukavica i ratni zločinac? Možda je Barbara Brezac Benigar normalna osoba, a ne psihopat koji najveću traumu koju žena može proživjeti čini višestruko gorom? Ne samo da „otvara“ duševne rane, već ih i dodatno „soli“ svojim izjavama.

I što s takvima napraviti? Treba li im ugasiti svjetla reflektora? Treba li iz izopćiti iz civiliziranog društva? Jer očito da pokušaj da im „objasnimo“ činjenice i da ih „civiliziramo“ nije uspio – pristajanje na raspravu s njima samo znači da izjednačavamo po vrijednosti vrednote koje su posljedica civilizacijskog razvoja i njihove „pećinske“ nazore.

Torpedo.media svjesno nije želio pratiti Hod za život jer nismo htjeli dati prostor ljudima koje smatramo moralnim i ljudskim dnom. Ali, oni nas stalno iznenađuju – ispada da dno ne postoji, da je njihova malignost bezdan iz kojeg sipaju zloća, uvrede i potpuni izostanak ikakvog normalnog razmišljanja.

Zato mislimo da nema smisla objašnjavati im zašto su u krivu. Nego im na svaku bljezgariju jasno i otvoreno poručiti: jedite govna i odjebite natrag u svoje pećine. Niste stvoreni za civilizaciju.