KOMENTAR Kako ljudi u crnom ubijaju domaći nogomet
Ono što je trebao biti praznik nogometa, bespoštedna borba dvaju rivala za mjesto u finalu Kupa, najbolja reklama za domaći nogomet, degradirano je od strane ljudi u crnom do te mjere da danas zapravo kad se govori o toj utakmici, malo tko uopće priča o igri, golovima i lijepim potezima
Rijeka – Repovi sinoćnje drame na Rujevici u polufinalu Kupa u sljedećim će danima, možda i tjednima puniti novinarske stupce, društvene mreže i razgovore ljudi koji prate i bave se domaćim nogometom. Ono što je trebao biti praznik nogometa, bespoštedna borba dvaju rivala za mjesto u finalu Kupa, najbolja reklama za domaći nogomet, degradirano je od strane ljudi u crnom do te mjere da danas zapravo kad se govori o toj utakmici, malo tko uopće priča o igri, golovima i lijepim potezima. Ovisno iz kog kuta gledate može se reći da je sudac zakinuo goste, s druge strane također se može reći da je Osijek s igračem manje trebao ostati puno ranije kada je divljački start Lončara na kapetanu Rijeke prošao ispod sudačkog radara.
Ali nije mi želja ovaj tekst odvesti u tom smjeru. Ovoga puta oštećeni su jedni, sljedeći će put to biti neki drugi i tako bi se moglo nabrajati unedogled, ubacujući u rečenicu imena svih klubova HNL-a. Ono što je zajednički nazivnik svih tih situacija su sudačke greške. Nekad su slučajne, nekad su namjerne, a nekad se čini da su samo plod onoga što ljubitelji nogometa vole nazvati “sudac se pogubio”. Činjenica je da su i suci samo ljudi od krvi i mesa i kao takvima će im se češće ili rjeđe događati pogreške. Ali u situaciji kad se domaći nogometni proizvod pokušava putem TV prava ponuditi tržištu, na suce i sudačku organizaciju treba se gledati kao na integralni dio tog paketa. Kada se govori o podizanju kvalitete nekog nogometnog natjecanja, uvijek se govori u potrebi ulaganja u segmente koje se želi poboljšati. U Hrvatskoj se najčešće u pogledu ulaganja u kvalitetu nogometa govori o ulaganju u infrastrukturu. Travnjaci, tribine, svlačionice, parkirališta, prilazi stadionima, fan zone za okrjepu i prodaju klupskih suvenira – sve su to segmenti koji se ulaganjem mogu podići na višu razinu što bi trebalo na stadione i pred male ekrane privući veći broj ljudi.
Na takav se način može gledati i na domaću sudačku organizaciju. Promišljeno i kvalitetno ulaganje u odabir kadrova, edukaciju, plaće i pripremu sudaca, kao i otvaranje sudačke organizacije javnosti, transparentnije delegiranje i ocjenjivanje sudaca, napredak najboljih umjesto podobnih itekako bi rezultiralo boljim rejtingom cijele lige, većom popularnošću i samim time većim interesom sponzora i ulagača. Ako postoje zvijezde i imena među igračima, tako bi se mogla stvarati imena i brendovi među sucima. Brendovi koji bi garantirali kvalitetno, nepristrano suđenje i čije bi se greške javnosti objašnjavale na adekvatan način. Ukidanje sudačkih lobija, klanova i drugih interesnih skupina unutar sudačke organizacije i stavljanje fokusa na bolje, spremnije, educiranije i pogreškama manje sklone suce, jednako je važno za kvalitetu našeg nogometnog proizvoda kao i npr. bolji stadioni. Trenutna situacija u kojoj sude i napreduju podobni, u kojoj su odabrani suci nedodirljivi i iza čijih se nastupa prečesto vuku repovi jednostavno ne nudi nikakvu nadu za boljitak.
Dok se ne uvedu promjene, t.j dok savez ne počne približno istu pažnju i brigu kao reprezentaciji pridavati i domaćoj ligi, situacija će nam u HNL-u biti više ili manje ista i opet će nam se iznova ponavljati ista situacija, da netalentirani i nedovoljno kvalitetan sudac upropasti potencijalno lijepu nogometnu predstavu. Dovoljno je samo citirati prvu rečenicu statuta HNS-a u kojoj stoji “Hrvatski nogometni savez jedini je nacionalni sportski savez koji potiče, promiče i skrbi o hrvatskom nogometnom sportu, o nacionalnim nogometnim ekipama te ga predstavlja u međunarodnim odnosima”, pametnom dosta.
