KOMENTAR Vojko Obersnel od politike se oprašta teškim porazom
Iako ovo nisu bili izbori u kojima se odlučivalo o pojednicima, već o osvajanju saborske većine, raspored preferencijalnih glasova pokazuje kako zvijezda četverostrukog gradonačelnika Rijeke ubrzano tamni.
Rijeka – Vojko Obersnel, gledajući unazad, vjerojatno žali što na pola mandata nije otišao sa čelnog mjesta Grada Rijeke. Tada se situacija činila vrlo povoljnom: pobjeđivao je četiri puta zaredom na lokalnim izborima, nije upoznao gorčinu poraza, a Rijeka se spremala za svoju najvažniju godinu i proslavu titule Europske prijestolnice kulture.
Danas sve izgleda drugačije. Grad je raskopan, radovi su se otegnuli svugdje gdje je to moguće, Galeb će stajati daleko više nego što je planirano i vjerojatno neće biti gotov ni do proljeća iduće godine, gradske blagajne prazne su, Autotrolej je pred stečajem, a projekt Europske prijestolnice kulture neslavno je propao. I povrh svega toga – s političke pozornice odlazi kao gubitnik.
Jer, iako ovo nisu bili izbori u kojima se odlučivalo o pojednicima, već o osvajanju saborske većine, raspored preferencijalnih glasova pokazuje kako zvijezda četverostrukog gradonačelnika Rijeke ubrzano tamni.
Nije uspio iz lokalnih okvira zakoračiti na nacionalnu pozornicu. Stranački šef Bernardić, još jedan gubitnik ovih izbora, stavio ga je na „nesretnu“ 13. poziciju, no svi su očekivali da prag od 10 posto preferencijalnih glasova neće biti teško preskočiti. Puno lakše je to trebalo biti sveprisutnom gradonačelniku Rijeke nego rijetko viđenom saborskom zastupniku iz Pule, Peđi Grbinu. Pa ipak…
Grbin je osvojio gotovo 25 posto preferencijalnih glasova birača Restart koalicije, Obersnel svega nešto više od pet posto. Još više poražavajuće za „vječnog“ riječkog gradonačelnika može biti i omjer snaga u „njegovoj“ Rijeci, gdje su on i Grbin praktički izjednačeni.
Pritom je u Rijeci Restart koalicija ostvarila i puno lošiji rezultat nego na županijskoj razini, a puno bolje na gradskoj nego na regionalnoj razini je prošla ekipa okupljena oko Katarine Peović koju je Obersnel pokušao omalovažiti nazvavši ih salonskim ljevičarima koji se ne razumiju uopće u javno upravljanje.
Navikao je voditi bitke s desnicom, uživao u svakom ideološkom boju koji je mogao zapodjenuti, a nije ni računao da se svojim vođenjem grada zamjerio upravo onima koje je pokušao osvojiti političkom retorikom – „pravim“ ljevičarima.
Zato više ne treba postavljati pitanje hoće li se Vojko Obersnel kandidirati na sljedećim lokalnim izborima. Nakon ovakvog rezultata, ne bi mu to smjela dopustiti njegova partija, ukoliko želi nastaviti biti ozbiljan faktor na riječkoj političkoj sceni.
