[SPORTSKI SUSRET] Katarina Zaraj: S Učke u svjetsku skyrunning avanturu

Skyrunning je trčanje u planinama iznad 2000 metara nadmorske visine, na trasama čiji je minimalni prosječni uspon nagiba 6 %, pri čemu barem 5 % trase mora imati uspone veće od 30 %.

Za Katarinu Zaraj ste sigurno čuli. Vrlo vjerojatno ste je vidjeli kako zimi trči i vježba u moru ispred kupališta Lido, možda ste je sreli dok trči gradom ili uzbrdo, šumskom stazom prema Učki ili pak nekim strmim stepenicama, možda u Opatiji ili prema Trsatu. Sve je to dio Katarininih sportskih priprema dok marljivo trenira za nastupe na državnim, europskim i svjetskim prvenstvima. Naime, Katarina je članica Atletskog kluba Rika iz Kastva i Športsko-rekreacijskog društva Sport Vizija iz Opatije, a od ove godine i Skyrunning Croatia. Skyrunning je trčanje u planinama iznad 2000 metara nadmorske visine, na trasama čiji je minimalni prosječni uspon nagiba 6 %, pri čemu barem 5 % trase mora imati uspone veće od 30 %. Katarina kaže kako se za natjecanja priprema intenzivnim planinskim treninzima, a zimi pliva na otvorenom moru (winter open water swimming). Instruktorica je pilatesa i u opatijskoj sportskoj dvorani drži treninge otvorene za sve zainteresirane. Kaže kako pilatesom održava mišiće trupa, a jaki core u ovom je sportu od presudne važnosti pogotovo na liticama i strmim dionicama na kojima si natjecatelji „pomažu“ rukama, na kojima ovaj sport iz „trkačkog“ prelazi u „penjački“. Uz fizičke pripreme, Katarina pazi i na prehranu, koja je eko veganska, bazirana na sirovim namirnicama i samoniklom bilju.

Početkom rujna natjecala se s hrvatskom reprezentacijom na Svjetskom skyrunning prvenstvu u Španjolskoj. Zajedno s Martom Močinić, Lukom Nedeljkovićem i Josipom Mladičekom predstavljala je Hrvatsku u disciplini vertical – trčalo se nešto manje od pet kilometara s prosječnim usponom od 20 do 30% do vrha Peňa Negrilla Norte. Hrvatska se plasirala na 22. mjesto u konkurenciji 42 ekipe.

Katarina Zaraj s drugim članovima hrvatske skyrunning reprezentacije u Španjolskoj (foto: privatna arhiva)

– Na uphill utrkama moramo biti spremni na sve vremenske prilike i neprilike; moramo biti u stanju prilagoditi se promjenjivim uvjetima kakvi vladaju u planinama. U Španjolskoj smo se penjali kroz šumu i blato, grmlje i kamenje te na kraju tehnički najzahtjevnijim kamenim siparima. Zadnja etapa bila je u magli, uz olujni vjetar i niske temperature – riječi su kojima je Katarina dočarala ekstremne uvjete s kojima se susreću ovi sportaši, još jednom naglašavajući važnost kvalitetnih priprema za ovakva natjecanja. No, osim Španjolske, Katarina je ove sezone „odradila“ i druga ovakva, ekstremna natjecanja, među kojima i VK (Vertical Kilometer) Open Championship u Andori, za koji kaže da joj je bio i najveći izazov, jer je to jedna od najviših vertikalnih utrka u Europi s izuzetno strmim usponom. S 2757 metara nadmorske visine vratila se u Opatiju s broncom u svojoj kategoriji. Upravo su izazovi nešto što Katarina traži i voli:

– Zato i jesam skyrunnerica! Vertikale su me osvojile 2016. godine, kada sam igrom slučaja nastupila na jednoj vertikalnoj utrci u Toscani. Ostvarila sam dobar plasman, osjetila „na prvu“ da mi uzbrdo „ide“ te sam odlučno nastavila u tom smjeru. To je ekstremna disciplina koja traži izvrsnu kondiciju, mentalnu snagu, izdržljivost, prilagodljivost, stabilnost, odvažnost... Dva puta sam osvojila skijašku skakaonicu Planica, naravno, u suprotnom smjeru. Moram reći da volim i stepenice. Na najtežoj europskoj vertikalnoj utrci stepenicama Stairways to Heaven u švicarskim Alpama u svojoj sam kategoriji osvojila 2. mjesto, te u apsolutnom ženskom poretku 5. Tijekom utrke se savladava 4261 stepenica, s maksimalnim nagibom do nevjerojatnih 89 %. Sjećam se kako sam gledala prema vrhu stepenica i mislila u sebi „So steep!”

Zaljubljenik u sport, zdrav život i prirodu, Katarina je u ovom sportu pronašla savršeni balans:

– Na treninzima se divim planinama, a na utrkama stječem doživljaj krajolika tek u finišu. Osnivač modernih olimpijskih igara de Coubertin je isticao sport kao poseban vid rada na sebi. Za mene su osvajanje planina i daljinsko plivanje meditacija u pokretu i skupljanje impresija za moj umjetnički rad. A tu je, naravno, i hormon sreće!

Govoreći o balansu, Katarina ističe i podršku supruga Maura Ricca i kroz smijeh dodaje kako je i on, silom prilika, postao skyrunner! Katarini se pridružio u zimskom plivanju, a ove je godine „odradio“ i utrku na Biokovu te Casamaya Extrem Vertical Race u Andorri. Time Katarina odgovara i na posljednje pitanje, vezano za dobna ograničenja bavljenja ovim sportom, s obzirom da su Zarajevi u pedesetima:

– Mislim da su najbolje godine tek pred nama, a ne iza nas! Zajedno na treninzima, na utrkama i u našem ZaRaj Art ateljeu. U sportu „vučem“ ja te sam supruga na njegovo veliko zadovoljstvo „zarazila“ skyrunningom, a u umjetnosti i ZaRaj Art galeriji „vuče“ on. Pravi smo dream team. Ne morate niti pitati – najčešće slikam stabla, ribe, žene u prirodi – inspirirana prizorima s planinskih i morskih treninga.

Iz „Lista Opatija“