Objavio: Portal Lanterna
Pri branju šparoga često smo u prilici ubrati i bljušt koji najčešće smatramo manje vrijednom "šparoginom sestrom". Kad je fritaja u pitanju - zasigurno zaslužuje da bude ubrana.
autor: Srđana Jevtić
Samoniklo jestivo bilje, među kojima i bljušt, i njihova primjena u gastronomiji dio su tradicije kvarnerskog kraja, a vještina prepoznavanja i korištenja još uvijek je dobro očuvana.
Zapravo je nevjerovatno da biljke koje često smatramo korovom mogu biti jako ukusne, ako ih pripremimo na adekvatan način.
Mislim da nema osobe iz našeg kraja kojoj nisu poznate delicije spremane s divljim šparogama, koja je baš prava predstavnica proljeća, jedna od najzdravijih namirnica i prava delikatesa.
Baš se početkom proljeća prisjetim kako se veselim jelima sa samoniklim biljem, čemu uvelike pridonosi njihovo sakupljanje u prirodi. Može biti i zbog duge i hladne zime provedene u četiri zida. Zauvijek će mi ostati urezana sjećanja iz djetinjstva, kad smo s bakom na selu znali provesti i po par sati u šumi, sakupljajući zbilja raznovrsno bilje. Taj ushit svaki put kad bi naišli na neku mesnatu šparogu nije nestao ni dan danas. Uvijek se pitam da li više volim pobirati ili jesti šparoge – a obožavam ih jesti.
Sada dok smo u punoj sezoni divljih šparoga, upravo kad je napadalo malo kiše, svi pasionirani sakupljači će pohrliti u šume gdje će vrlo često naići i na jednu ne manje vrijednu šparoginu “sestru”, a kod nas je zovemo bljušt.
Baš smo u jednoj neobaveznoj šumskoj šetnji nabrali poveći mac bljušta, a našlo se tu i poneka metlica veprine.
Moram priznati da od svih jela koja se prpremaju sa šparogama i bljuštom, za mene je ipak najdraža fritaja.
Naizgled jednostavno jelo, no za krajnji rezultat kremozne fritaje ipak postoji par pravila zbog kojih svake godine u Lovran nahrle stotine posjetitelja da okuse megafritaju sa šparogama.
Ja sam i ovaj put uživala kuhajući s najmlađima, a vama želim da hodate, berete i kuhate.
Lanterna © Torpedo.media Izrada internet stranica @ More idea
