[FOTO/VIDEO] Kozarstvo Štimac - Život u Cunar selu (2)

Nemaju kafića i zadovoljni su društvenim životom. Bili su samodostatni u vrijeme najveće blokade u početku pandemije. I cijeli koncept života je ekonomski održiv - ova obitelj očito je pronašla pravi put.

Obitelj Štimac odlučila je nakon raznih pokušaja života u gradu vratiti se na selo i u potpunosti živjeti od vlastita rada sa životinjama. Primarna djelatnost kojom se bave je kozarstvo. Njihovo je stado sve brojnije, a korijeni kojima se vraćaju sve čvršći. Postavio sam im još nekoliko pitanja, evo što su odgovorili.

Što ste znali o kozarstvu prije nego što ste se upustili u ovaj, sada već možemo reći – posao?

Tata Zdravko: Nismo znali ni “k” od kozarstva. Kad je Mirjana izrazila želju da želi imati koze, meni je koza bila ona bijela sa rogovima što se zna vidjeti na televiziji. Išli smo kopati po Internetu i našli smo ove smeđe koze. Puno su otpornije od drugih koza, mlijeko nije intenzivnog mirisa i okusa. Odlučili smo se prvenstveno radi djece jer su i oni namjeravali piti to mlijeko, odnosno cijela obitelj. Pokušali smo s prve četiri i nastavili razvijati stado. Malo nas ubija papirologija, to je kod nas malo teže, ali inače – moći ćemo živjeti od toga. Nadam se da će posao ostati djeci. Kćer je sada upisala srednju veterinarsku školu.

Anamarija: Pohađam prirodoslovnu školu u Karlovcu, smjer veterinarski tehničar. Na to sam se odlučila prvenstveno jer doma imamo koze, pa sad i kravice tako da praksu odrađujem kod kuće. Vidim kako tu među životinjama vlada ljubav. To me ispunjava i želim se time baviti u budućnosti.

Kažete da vas muči birokracija. Kakvu perspektivu vidite u kozarstvu?

Tata Zdravko: Nadam se da će djeca to nastaviti. Neka podloga mora postojati. Izgradili smo jednu veliku štalu. Aplicirali smo se za neke natječaje EU fondova pa smo kupili jedan traktor, muzilicu, strojeve za obradu sijena. Sve to nam puno olakšava posao, ali bez ljudskog faktora nema pomaka. Koze naprave što naprave, ali potrebno je stalno biti uz njih. Nadamo se da bi to mogao biti jedan dobar poslovni potez. Kad gledam što se zbiva po svijetu – zatvaraju se radna mjesta, nemaš kamo otići… Tu možeš preživjeti, nećeš se obogatiti ali možeš preživjeti, i to lijepo, zdravo i smireno. Sve u svemu, ne bojimo se.

Kvalitetna hrana je u svijetu sve traženiji resurs, a pretpostavljam da vama ne nedostaje ni voda, a ni zdrava hrana. Kako vi gledate na to?

Tata Zdravko: Imamo domaću izvorsku vodu i za životinje i za sebe. Vidite što se danas po supermarketima nudi. To se uopće ne može uspoređivati sa ovim domaćim namirnicama. Sol i šećer kupujemo, a sve ostalo što nam treba sami proizvodimo.

U vrijeme korone u jednom su se periodu zatvorile i općinske granice. Svi smo svjedočili kriznoj situaciji koja je zahvatila cijeli svijet. Kako ste vi proživljavali taj period?

Tata Zlatko: U to vrijeme ljudi su panično kupovali naše proizvode pa smo i mi sami polako ostali bez pola naših proizvoda. Ljudi znaju da je kozje mlijeko jako zdravo, prvenstveno je dobro za jačanje imuniteta. Mi sami koristimo puno kozjeg mlijeka. Pogledajte Nika, ima 14 godina a jak je kao da ima 20.

Znači, djeca su odgojena na kozjem mlijeku?

Anamarija: Zapravo – da. Kozje mlijeko ima dosta vitamina B1, B2, B6, B12 i jako je zdravo tako da nema prehlade, a ni drugih bolesti.

Tata Zdravko: U vrijeme korone nismo ni osjetili da su zatvorene granice. Radili smo isto i prije godinu dana i sada, a nadam se da ćemo i dalje nastaviti. Mi prehranjujemo sami sebe.

Kakav je društveni život u Markcima?

Tata Zdravko: Ovo malo ljudi što ovdje živi – svi se poznajemo, pomažemo si i veselimo se skupa. Mogu reći da nam je društveni život vrlo kvalitetan. Nemamo kafića ali nam ni ne trebaju.

Markci – Cunar Selo

Došli smo u Markce pored Hriba upoznati ovu vrijednu obitelj, a tu smo zatekli i Zdravkovu sestru Marijanu Stepić iz Rijeke koja nam je također otkrila nekoliko zanimljivosti o samom selu. Njih je u obitelji petero braće i sestara. Zdravkova obitelj i njegova majka koja živi s njima jedini su koji žive u selu selu. Mama Milka i njen pokojni suprug imaju petero djece i željeli su podijeliti imovinu još za života kako bi bili spokojni da neće biti razmirica među braćom. Svatko od braće je u Markcima podigao kuću, a Marijana, naša sugovornica već dva mjeseca iznajmljuje. Ispričala nam je kako su joj gosti uglavnom stranci iako bi željela ugostiti i naše ljude. Za svoj kraj kaže da je to raj na zemlji, ali neotkriven, pa poziva sve ljubitelje prirode da ga otkriju. U selu nema niti jedne druge obitelji, a njihovo obiteljsko ime je Cunar pa ga iz vica zovu Cunar Selo.

PROČITAJTE PRVI DIO RAZGOVORA S OBITELJI ŠTIMAC:

KOZARSTVO ŠTIMAC ILI KAKO IZGRADITI VLASTITI RAJ