Lipa živi vječno ( 1944.-2024.)

U spomen na strašan zločin koji je prije 80 godina, na današnji dan doživjela Lipa, prilažemo stihove koje je napisao naš čitatelj Nenad Smajila.

Lipa mlada, vitka i radosna,
živjela je dugo sretno.
Tu na Krasu, pored meje,
širila je svoje veje.

I bujala nježnim cvijetom,
miris kojeg svud' se širi.
Svakim danom sve je veća
postajala njena sreća.

Predivne su njene grane,
štitile i partizane.
Nekom to je bilo krivo
pa učini što nije smio.

Aprilskoga zadnjeg dana
crni oblak je nadvije.
Nestala je raskoš njena,
sva u tugu zavijena.

Prkosnoj i mladoj Lipi, veseloj i zdravoj,
zlo korijenje satre sve u jednom danu.
Na nedjelju svetu plač i jad se sruči,
u naručju majke djetešce se skuči.

A njena krošnja, njeni ljudi,
svi do jednog, svi su pali,
al’ navjeke nek se pamti,
da nisu 'zalud život dali!

Mila nam, draga i ponosna,
vječni život nek' ti traje!
Stoljećima širiš grane
i prkosiš zlu, bez mane.

Tako je to uvijek bilo, sveta Lipa živi vječno.
Sad je opet među nama, u raskoši svojih grana.
Nek' se nikad ne pozabi, to što Lipa pamti danas,
da nam uvijek bude sretna, to je ljudi želja sjetna.

I tako nek' vazda bude,
Lipa pamti sve te ljude!
Lipa naša, draga, zanosna,
budi navijek' živa i ponosna!

Nenad Smajila
Lipa, 30.04.2024.